Kozarac.ba

Zvižduci sve govore: Gdje su nestali Čirini lavovi?

SARAJEVO – Mir i rezultat jedino je što je poželio Safet Sušić uoči utakmice sa Katarom. Nije dobio ništa od toga. Remi sa amaterima iz Dohe je poput poraza, samo što nisu izgubljeni bodovi. Ostala je šansa za popravni u Luksemburgu. Veći problem od mršavih 1:1 je izostanak atmosfere iz Čirine ere.

Gdje su nestali Čirini lavovi, koji su znali kako izaći na kraj sa autsajderima. Sjetimo se samo kako su «zmajevi» nakantali Armeniju, pa Estoniju… Najlakše bi sada bilo krivicu svaliti na selektorova leđa zbog preofanzivne taktike, ali igrači su skrojili rezultat. Vjerovatno, da se sutra igra sa Katarom, selektor ne bi izveo istu postavu.

 

Pogotovo ne onako poredanu. Ofanzivac do ofanzivca. Zvižduci sve govore. Jasna i glasna su opomena reprezentativcima. I selektoru. Igračima što su (ne svi) prešetali utakmicu, čuvali noge, iritirali navijače, a selektoru zbog «egzibicija» oko sastava.

– Nađite mi vi zamjenu za Salihovića – obratio se Sušić novinarima nakon utakmice. I nastajao je tajac. Niko ništa nije nudio. Valjda što to nije njihov posao. Možda će se menadžeri narednih dana oglasiti. Oni nude, trguju, prodaju, promovišu i pune svoje džepove, a preko leđa reprezentacije.

Istina, bili smo oslabljeni. Bez Muratovića, Rahimića i Salihovića, mi smo «prosječna» selekcija. Sretna je okolnost što je utorak navečer na nivou bio Emir Spahić. Spasio je naš tim veće blamaže. Kapitenski, velemajstorski je odigrao, zaustavio nekoliko opasnih napada, dizao tim, zatvarao prilaze, čak odlazio na suparničku polovicu. Ako im Spahić već nije očitao lekciju, trebali bi se ostali, neki ispričati svom kapitenu. Zato što su prespavali utakmicu.

Ni Edinu Džeki nije bilo lako. Dobro čuvan, a još više sputan zbog viška napadača, silno je želio gol na svojoj Grbavici. Nije uspio, pa se činilo da je bio nezainteresiran za igru. Naravno da je to kriva procjena. Džeko je gladan golova, vukao je lijevo desno, skakao, ali osim jedne Pjanićeve, nije bilo pravih lopti. Igra se razvodnila od jednog do drugog boka, što je olakšavalo katarskim defanzivcima da ograniče prostor Džeki.

Utakmicu sa Katarom treba što prije zaboraviti. Okrenimo se Luksemburgu. Ne bi valjalo kvariti atmosferu u «praskozorje» novog ciklusa. Svi moraju izvući pouke, svako treba pogledati snimku utakmice i shvatit će kako se ne može i ne smije igrati. Ni zbog reprezentacije, ni zbog vlastite reputacije, niti zbog navijača. Kojima su svi ostali dužni. Makar je izvjesni Hasan Krehić, nogometni fanatik iz Zenice, s pravom ogorčen, ne treba udarati po našim igračima i selektoru. Jer smo uvjereni da mogu i znaju više i bolje. Kao što znamo da je selektor želio najbolje i da je shvatio da je ispalo najgore.

Bilo je dosta zamjerke na račun sudije Vučkova iz Hrvatske. S pravom. Neki zamjeraju Salemu Proliću što za prijateljske utakmice uglavnom zove sudije iz Hrvatske. Zašto nekad ne zvati sudije iz Srbije, ili Makedonije, Crne Gore… Ili ako se već nekome dodvoravamo, odnosno dodvoravate, gospodo iz NSBiH, zovite Slovence! Njihov je «boss» Vlado Šain, jedan od sudijskih autoriteta i šefova u UEFA -i i FIFA -i. Svakakvih smo se penala nagledali, ali onaj sa Grbavice je nesvakidašnji.

Nije samo na terenu bilo anarhije. Bilo je i van travnjaka, na ulazu u stadion. Pravi gaf, nekog iz organizacije. Najmanje je važno čiji je to propust. Naime, «bezbjednjaci» nisu dozvolili fanovima Miralema Pjanića, da unesu veliku njegovu sliku. Na kojoj ništa nije pisalo. Nezamislivo i nečuveno.

– Pjanićevu sliku, pa i transparente bez ikakve najave nosim po Francuskoj, na utakmicama Lige prvaka, a eto doživio sam da mi na našoj Grbavici zabrane. I još da mi uzmu i nevrate transparent. Molio sam, zvao neke ljude, ali su me svi šaltali – požalio nam se Safet Suljkanović, kojem je zabranjeno da unese Pjanićevu sliku na stadion.

Iako je lucidni veznjak Katara Muhamed Radžap bio nerješeva enigma za naše igrače, premda je Emir Spahić zaslužio najveću ocjenu za «kolosalnu» igru, ipak, za nas su «Fanatikosi» istinski igrač utakmice. Svih devedeset minuta bodrili su naš tim, podsjetili na rahmetli Mirzu Suljića, aplaudirali našoj i gostujućoj himni… Pokazali su kako se navija, kako se voli svoja zemlja. I pokličom «Savez napolje», podsjetili su na višegodišnju borbu protiv mešetara iz Saveza, kojih skoro da nije bilo na Grbavici, piše San.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.