Kozarac.ba

Posjeta Austriji povodom donatorske večeri za SO Kozarac

Unazad dvije godine tokom ljeta boravim u svom Kozarcu i ono što mi najviše nedostaje a tiče se Čikaga i SAD jesu Kozarački Piknici (teferiči) u Čikagu koji za mene ali i za sve one koji pripremaju ovaj, već tradicionalni veliki teferič, nikada nisu ni bili teferiči jer se naradimo i glava skoro da se i ne diže od prevelikog posla i obaveza ali opet svaki put bude prelijepo.

Ovo godine pripala mi je drugačija čast ovdje na tlu Europe da sam u predhodnu subotu prisustovao Donatorskoj večeri za naše Spomen Obilježje u Kozarcu i to u Austriji.

Put Austrije krenuli smo na dan kada se je održalo ovo Donatorsko veče. Iz suncem okupanog jutra, poslije popijene jutarnje kahve na ovaj dug put uputili smo se ja, Zinajda Mahmuljin i Omer Žerić. Zinajda, ta odvažena, uspješna i ponosna dama Kozaračkog kraja vozila nas je svojim audijem, put koji je trajao skoro 7 sati a koji se prolazio kroz Hrvatsku, Sloveniju i potom skoro kroz čitavu Austriju. Dobro i udobno auto sa klimom jurilo je i dostizalo brzinu, u sigurnim Zinajdinim rukama, čak i do 180 km/h ili 115 milja po satu na veoma dobrom auto putu, koji mi je na trenutke sličio autoputu iz Čikaga prema Atlanti u USA i čini mi se da sam nekako pogledom tražio da planine, drveće i livade sliče Američkim ali ne, oni sliče onom mom kozaračkom, Bosanskom, Europskom, rodnom kraju.

Uz priču, poneku dobru staru/novu pjesmu ali i ilahiju stigosmo u gradić Švaner Štand (koliko sam razumio) koji se nalazi u gornjem dijelu Austrije. Tamo nas dočekuje familija Dautović, popismo kahvu i Zinajda ode kod familije Ene Kahrimanovića a ja i Omer bismo posluženi ukusnim Kozaračkim ručkom, te se malo odmorismo i osvježismo i krenusmo prema  Vöcklamarkt "Fellner" Halle gdje nas dočekuje Odbor koji je organizovao ovo Donatorsko veče.

I dalje kao da očekujem da će pred nas izaći moji prijatelji iz Čikaga, ne znam odakle mi taj osjećaj i zašto sam tako mislio ali ipak pred nas izađoše kako poznata tako i manje poznata,a meni svakako draga lica ovdašnjih domaćina. Program je najavit s početkom u 19:00 sati međutim sala je još ubijek poluprazna ali napolju i na parkingu sve je više dobrih auta iz kojih izlaze Kozarčani, Bosanci i Hercegovci.

Sve je spremno. Moj stari, školski prijatelj Besim Karabašić prepremio je film o Kozarcu i voditelj programa, travničanin Midhet Turić započinje program oko 20:00 sada pred prepunom salom. Interesantan mi je bio voditelj, travničanin sa toliko ljubavi prema Bosni, kozarčanima i kozaračkom kraju i koji je, sasvim iskreno pokazao veliki patriotizam tu noć svaki put kada bi se mikrofon našao u njegovim rukama.

Tokom filma, čuju se uzdasi, osjeća se ta napetost, žaljenje, tuga ali i ponos. Bože šta nam uradiše, ali se dižemo iz pepela, ne zaboravljamo, ne mrzimo, mi i dalje volimo ali sigurno ne zaboravljamo jer smo večeras tu, radi naših šehida, radi nas samih.

Poslije ovog dijela programa, započinje se jedan drugi dio gdje se radovalo životu uz folklorne grupe širom Austrije naše djece a među njima također i šehidske djece i kao da se htjelo reći “Eto ima nas još, nemože se pobiti jedan narod, njegovo pravo na život. Večeras tugu mijenjamo za radost, neka vidi cijeli svijet”.

Poslije nastupa folkora, voditelj programa ponovo poziva da se donira za Spomen obilježje. Blagajnik je čekao sa blokovima a novac se poslije evidencije ubacivao u staklenu kutiju.

Potom se najavljuju gosti: Sade Alić kao predstavnik kozarčana Čikaga i Kozarca i Zinajda Mahmuljin iz Kozarca. Sade je govorio o važnosti Spomen obilježja i samom mjestu obilježja,koji je bio simbol mladosti i ljubavi jer je tu nekada bila Fontana gdje su se rađale prve školske ljubavi i opominje da se borba nasavlja sa edukovanjem naše djece. Zinajda pozdravlja akciju naših ljudi u Austriji za spomen obilježje kao i svako okupljanje te prenosi selame/pozdrave iz Kozarca i naglašava važnost okupljanja i organizovanja naših ljudi. Poziva sve da se registruju za predstojeće izbore i svojim glasom nastave boriti se kako za Kozarac tako i za Bosnu i Hercegovinu. Ističe važnost ovih izbora kao i to da se dobro razmisli kome ovaj put dati svoj glas jer se u politici Kozarca/Prijedora pa i u BiH nešto mora mijenjati.

Potom je nastavit prigodan program i druženje sve do kasno u noć a organizatori su izvjestili koliko se novca prikupilo tu noć te pozvali sve prisutne da i dalje učestvuju u akciji i ko god da želi prebrojati i provjeriti koliko se novčanih sredstava iskupilo da je dobro došao. Svi prisutni su pozvani da 31. Jula dođu u Kozarac i prisustvuju otvaranju ovog našeg Spomen obilježja u Kozarcu.

Mi ostadosmo skoro pa zadnji i već kasno u noć i svatko od nas ode svojim domačinima na počinak. Ali i kod domaćina se opet posjedilo, progovorila koja više, ponovo se večeralo, ismijalo ali i pustila i po koja suza prisjećajući se svojih ubijenih rodbine, komšija i prijatelja.

Austrijo, hvala Vam!!!

 Sade Alić

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.