svabo
“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
“U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njeg’ ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi.” (el-En'am, 59.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Doista iman/vjera, u vašim prsima, slabi i oronjava isto kao što slabi i oronjava vaša odjeća, stoga molite Allaha dž.š., da vam preporodi i obnovi iman u vašim srcima!“ (Hasen. Hakim, Taberani)
Shodno značenju ovog poslanikovog s.a.w.s., hadisa, iman i vjera su izloženi propadanju i habanju isto kao što se i ostarala i dotrajala odjeća izlinja i pohaba.
Nekada se nad srcem jednog vjernika nadviju oblaci grijesa koji ga bace u tminu, što nam je Poslanik s.a.w.s., opisao riječima: „Svako srce ima nad sobom manje oblake poput oblaka mjeseca, kojeg znaju, u toku sijanja, prekriti, ostali oblaci, koji ga bace u tminu, pa kada se maknu sa njega, mjesec nastavi i dalje sjati!“ (Sahih. Ebu Nu'ajm u el-Hilje'h)
Mjesečevu svjetlost ponekada prekriju tmurni oblaci, ali nakon određenog vremena oblaci se miču i mjesec nastavlja i dalje obasjavati nebeska prostranstva, čemu je najsličnije jedno vjerničko srce kojeg, s vremena na vrijeme, prekriju gusti oblaci neposlušnosti i grijeha, koji mu nur i svjetlo, na određeno vrijeme, priguše, ostavljajući čovjeka u tmini i samoći. Ako se čovjek postara i malo poradi na unapređenju svoga imana i svoje vjere, i iskreno zatraži pomoći sebi od Allaha dž.š., ti oblaci se razbijaju a svjetlost srca i dalje nastavlja obasjavati svoje okruženje.
Da bi smo na pravi način sagledavali problematiku liječenja slabosti imana i vjere trebamo se podsjetiti na veliko pravilo vezano za definiciju samoga imana i vjere, kojeg ulema ehli-sunneta vel-džema'ata, uvjek apostrofira i naglašava, a koje glasi: Iman jača i slabi tj. raste i opada. Iman je izgovor i svjedočanstvo jezika, ubjeđenje srca i rad tijela, koji napreduje, jača i raste kada se dobra djela čine, i koji nazaduje, slabi i opada kada se loša djela čine, na što nas upućuju dokazi iz Kur'ana i Sunneta, poput Allahovih dž.š., riječi: „Kako bi iman na iman nadodali!“; „Kome je ova sura iman povećala?“ – kao i riječi Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Ko od vas vidi loše djelo neka ga spriječi svojom rukom tj. silom, a ako ne bude mogao neka ga spriječi svojim jezikom, a ako ne bude mogao neka ga spriječi svojim srcem – što je najslabiji vid imana i vjere!“ (Buhari)
Pozitivni i negativni utjecaj dobrih i loših djela na iman i vjeru jednog čovjeka je opšte-poznata, oprobana i dokazana stvar. Kada čovjek izađe u čaršiju ili na pijacu, gdje će mu oko gledati u zabranjeno, gdje će mu uho slušati ono što je zabranjeno, gdje će možda i činiti lično ono što je zabranjeno – neće se osjećati isto kao i kada ode u džamiju ili ode na groblje, gdje njegovo oko i uho ne ometaju harami, gdje je njegov jezik obuzet zikrom i spominjanjem Allaha dž.š., što vidno utječe i na mekšanje čovječijeg srca. Razlika između dvije situacije i dva stanja je drastična, i srce se shodno ambijentu u kome se nalazi automatski transformiše i mjenja!
Prvi muslimani – selef, su znali govoriti: „Od ispravnog rezonovanja i shvatanja vjere (fikh), jeste to da čovjek redovno kontroliše stepen svoje vjere, tragajući za onim djelovima imana koji su mu oslabili. Od ispravnog shvatanja vjere jeste i to da čovjek provjerava da li njegov iman napreduje i raste ili enormno slabi!? Od ispravnog shvatanja vjere kod jednog muslimana jeste i to da locira i primjeti na koji način mu šejtan prilazi sa svojim spletkama i zamkama!“ (Šerhu Nunijjeh, Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, šejh Ibnu ‘Isa, 2/140.)
Ako slabost vjere i imana vodi neizvršavanju farzova i obaveza i činjenju zabranjenih stvari i harama – to je voma kritična faza kod jednog muslimana, koja zahtjeva brzu tevbu i kajanje Allahu dž.š., kao i hitno traženje lijeka za svoje srce i dušu, a ako slabost imana nije oličena u napuštanju farzova i činjenju harama, već u nečinjenju dobrovoljnih i pohvalnih djela ili činjenju mekruha i pokuđenih djela – tada će musliman zastati na trenutak kako bi sedlo svoje pritegao, te kako bi se malo uozbiljio te iz stanja ibadetske lijenosti prešao u stanje aktivnosti i čilosti. Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Svako djelo ima svoj maksimum i krajnju tačku napredovanja (širra), nakon čega slijedi faza zastajanja i opadanja (fetra); ko se u tome povrati mome sunnetu – spasio se, a ko se povrati nečemu što nije moj sunnet – propao je!“ (Sahih. Ahmed, Taberani)
Prije nego li čovjek ode kod drugog čovjeka kako bi tražio lijeka sebi i svojoj bolesti i slabosti, ljepše mu je bilo da se sam potrudio u iznalaženju lijeka sebi, a pogotovu ako je u pitanju iman koji je spona između roba i Rabba, pa ćemo mi ovom prilikom spomenuti nekoliko bitnijih lijekova kojima će čovjek, nakon iskrenog oslanjanja na Allaha dž.š., liječiti osorost i gruboću svoga srca i slabost svoga imana:
1. Razmišljanje o Kur'an-i-Kerimu kojeg je Allah dž.š., objavio i dao kao pojašnjenje svake dileme, i kao svjetiljku kojom će se čovjek služiti u svom životnom kretanju i hodu, a kojem Allah dž.š., upućuje onoga koga On hoće.
Nema sumnje da se u Kur'anu nalaze jaki lijekovi i funkcionalna rješenja za mnoge naše bolesti i probleme, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „Od Kur'ana objavljujemo ono što je lijek a i milost je vjernicima!“ Što se tiče načina upotrebe kur'anskog lijeka ono se ogleda u iščitavanju kur'anskih ajeta uz pomno razmišljanje o njihovim značenjima. Poslanik s.a.w.s., je razmišljao o značenjima kur'anskih ajeta, koje bi dugo učio u toku klanjanja noćnog namaza, tako da je jedne noći, klanjajući noćni namaz, sve do sabaha ponavljao jedan jedini ajet: „Ako ih kazniš – pa oni su robovi Tvoji, a ako im oprostiš – Ti si onaj koji je veličanstvan i mudar!“ (el-Ma'ida, 118.) (Ahmed)
Poslanik s.a.w.s., je bio čuven po kakvoći jačine razmišljanja o kur'anskim ajetima. ‘Atare rhm., kaže: Ja i Ubejdullah b. Umejr smo ušli kod Ajše r.a., pa Ubejdullah reče: Pričaj nam o nečemu najzanimljivijem što si primjetila kod Allahovog Poslanika s.a.w.s. – pa ona, plačućim glasom, reče: „Jedne noći je ustao klanjati noćni namaz, pa reče: O Ajša, ostavi me večeras da ibadetim mome Gospodaru. Rekoh: Tako mi Allaha ja volim da sam u tvojoj blizini, a i volim ono što i ti voliš. Ustao je, abdestio se, a zatim je počeo klanjati namaz plačući toliko da je skvasio svoje krilo, pa je nastavio plakati toliko da je skvasio zemlju pod sobom, nakon čega mu dođe Bilal r.a., da ga probudi za sabah namaz, pa kada ga zateče uplakanog reče: O Allahov Poslaniče, pačeš a Allah ti je već oprostio sve prijašnje i buduće grijehe, na šta mu Poslanik s.a.w.s., odgovori: „Pa zar da ne budem zahvalan rob!?“ Večeras su mi objavljeni par ajeta, teško li se onome ko ih bude čitao a ne bude o njima duboko razmislio: „Doista u stvaranju nebesa i zemlje, i smjeni noći i dana su znaci za one razumom obdarene, koji Allaha spominju stojeći i sjedeći i ležeći, razmišljajući o stvaranju Nebesa i zemlje…“ (Alu Imran, 190.)“ (Silsila Sahiha, 1/106.)
U kur'anu se govori o šehadetu, tevhidu – iskrenom i pravom monoteizmu, lijepim obežanjima i strašnim prijetnjama, o događajima i pričama minulih generacija, adabima, bontonu, kulturi, ahlaku i lijepom ponašanju prema Stvoritelju i prema stvorenjima – što sve odreda pozitivno utiče na našu dušu. Ima sura koje jače djeluju na nas i našu dušu nego li druge sure, shodno riječima Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Prije vakta me osijediše sura Hud i njene sestre!“ (Silsila Sahiha, 2/679.) U drugoj predaji stoji: „Sura Hud, Vaki'a,Murselat, Amme i sura Tekvir.“ (Tirmizi) Toliko je Poslanik s.a.w.s., ispunio svoje srce značenjima ovih sura da mu se to odrazilo na tijelo tako što su mu dlake na glavi osijedele od istine koja se nalazi u spomenutim surama!
Allah dž.š., traži od nas da posebno razmišljamo o primjerima koje nam On dž.š., navodi u Kur'anu, rekavši: „Allah ljudima daje primjere – ne bi li se opomenuli!“; „Te primjere dajemo ljudima ne bi li razmislili!“
Jedan od selefa nije mogao razumjeti određeni kur'anski primjer, pa je počeo plakati. Pitaše ga: Što plačeš? Reče: Allah dž.š., kaže: „To su primjeri koje ljudima dajemo ali ih neže razumjeti niko osim učenih!“ (el-Ankebut, 43.) – a ja ne razumjeh primjer kojeg je Allah dž.š., dao u Kur'anu, što je znak da nisam jedan od ‘alima, pa mi je žao i plačem zbog toga što sam zagubio znanje!
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., povodom liječenja srca od gruboće i osorosti, kaže: „Moraš srce svoje preseliti iz dunjalučke kuće u ahiretsku, pa potom prionuti razmišljanju o kur'anskim značenjima i njihovom obuhvaćanju, te razumjevanju onoga što se ajetima htjelo reći, kao i onoga zbog čega su objavljeni, i kakve veze određeni ajeti imaju samnom lično, sipajući te lijekove na naše rane i boljke. Kada srce na ovakav način bude konzumiralo ove ljekove tada će oni biti djelotvorni, uz Allahovu dž.š., dozvolu.“ (Pogledaj: Medaridžul-Salikin, 2/28.)
Razmišljanje o kur'anskim ajetima uči nas razmišljanju o Allahovom dž.š., stvaranju, i o Božijem davanju, što je u skladu sa riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Razmišljajte o Allahovim stvorenjima, a nemojte razmišljati o Allahu dž.š., jer vi to niste u stanju učiniti!“ (Ebu Nu'ajm, Asbehani, Taberani, Bejheki)
Ako musliman bude razmišljao o Allahovim dž.š., stvorenjima: nebesa, zemlja, i sve što je između njih, i bude svjestan njihove moći i veličine, tada će mu se u srcu pojaviti osjećaj nemoći i slabosti spram intelektualnog obuhvatanja svih tih stvorenja, pa čak i samo jednog od njih, što kod čovjeka vjernika urađa plodom shvatanja prave veličine Stvoritelja tih velikih stvorenja, bivši svjestan toga da Njega i njegovu veličinu ne može domašiti i obujmiti svojim ograničenim znanjem i spoznajom, za razliku od nekih Njegovih stvorenja kojima na neki način i može po malo prići.
Hatim rhm., je rekao: „Ibret i pouka povećavaju znanje, zikr i spominjanje Allaha dž.š., povećava ljubav, dok razmišljanje povećava strah.“
Imam Šafija rhm., je rekao: „Pomognite se ćutnjom protiv govora, i razmišljanjem protivu brzog zaključivanja!“
Plod razmišljanja je znanje, a kada srce nešto sazna ono se mjenja na bolje, a kada se srce promjeni na bolje onda se i ostalo tijelo povodi za njime pa se djela tijela mjenjaju na bolje!
Dakle, razmišljanje je početak svakog hajra i razmišljanje je ključ svakog dobra, stoga razmišljajte o sebi, o stvorenjima oko sebe, o ovome svijetu i dunjalučkim ljepotama i divotama, o obavijestima minulih generacija, kao i o onome što će uslijediti nakon naše smrti, u berzahu – zagrobnom životu nakon života, kao i u životu nakon njega, kada budemo proživljeni, i iz grobova izvedeni, radi polaganja računa pred Allahom dž.š., te samoga dženneta i džehennema.
2. Imati osjećaj za Allahovu dž.š., veličinu, Allahova lijepa imena i uzvišena svojstva, uz duboko razmišljanje o svemu tome i razumjevanje njihovih značenja, što se mora dobro urezati u srcu te na pravi način odraziti na tijelu. Iskrena i prava vjera naših srca mora prozboriti dobrim djelima. Srce je vladar a tijelo je vojska – šta srce zapovijeda to tijelo čini! Ako srce bude dobro biće dobro i ostalo tijelo, a ako srce bude loše biće loše i ostalo tijelo!
Mnogo je ajeta i hadisa koji zbore o Allahovoj dž.š., veličini, o kojima ako srca na pravi način razmisle, zadiviće se i poniziti pred tom Uzvišenom Veličinom, tjelo će se pokoriti Onome koji sve čuje i sve zna, i čovjek će postati skrušen pred Gospodarem prvih i potonjih.
U Allahova dž.š., lijepa imena spadaju: el-Azim – Veličanstveni, el-Muhejmin – koji svim upravlja, el-Džebbar – Gordi, el-Mutekebbir – Uzvišeni, el-Kavijj – Snažni, el-Kahhar – koji neprijatelja porazuje, el-Kebir – Veliki, el-Mute'al – Uzvišeni, el-Hajj – Živi koji nikad umrijeti neće, za razliku od džinna i ljudi; On je taj koji je Visoko Uzvišen nad robovima Svojim, kojeg gromovi svojom grmljavinom veličaju i slave, a i meleki koji strahuju. On je el-Aziz – Ugledni, Zu-ntikam – koji se zna svetiti, el-Kajjum – koji sam o Sebi opstoji, kojeg ne obuzima ni drijemež ni san. Svojim znanjem obuhvata sve, i zna ono što oči krišom gledaju a i ono što prsa kriju.
Svoje savršeno znanje je opisao riječima: „U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za njeg’ ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi.“ (el-En'am, 59.)
Opis Njegove veličine su i Njegove dž.š., riječi: „Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjeme danu u šaci Njegovoj biti, a nebesa će desnicom Svojom zgužvati! Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!“ (el-Zumer, 67.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Allah dž.š., će šakom Svojom ščepati Zemlju, a nebesa će zgužvati desnicom Svojom, pa će reći: Ja sam Melik-Vladar, gdje su sada zemaljski vladari!“ (Buharija, 6947.)
Srce postaje vjerno i ponizno kada malo bolje razmisli o slučaju Musa a.s.: „I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori, on reče: ”Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” – ”Ne možeš Me vidjeti” – reče – ”ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svome mjestu, vidjećeš Me!” I kad se Gospodar njegov onome brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. Čim se osvijesti, reče: ”Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!” (el-E'araf, 143.)
Poslanik s.a.w.s., je opisao Allaha dž.š., između ostalog, i riječima: „Njegov zastor je Nur-Svjetlost, kada bi ga makao sa Sebe, zrake lica Njegova bi spalile sve dokle bi pogled Njegov dopro!“ (Muslim, br.197.)
Allah dž.š., kaže: „Na dan kad nastupi Čas oživljenja – ljudi će se razdvojiti: oni koji su vjerovali i dobra djela činili – u džennetskom perivoju će se radovati, a oni koji nisu vjerovali i koji su ajete Naše i susret na Sudnjem danu poricali – u trajnoj će muci biti. Pa, hvaljen neka je Allah kad god omrknete i kad god osvanete – Njemu neka je pohvala i na nebesima i na Zemlji – i u predvečerje i u podne! On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina – isto tako ćete i vi biti oživljeni. Jedan od dokaza Njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih; i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju; i jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju; i jedan od dokaza Njegovih je san vaš noću i po danu, i nastojanje vaše da steknete nešto iz obilja Njegova; to su, zaista, pouke za ljude koji čuju; i jedan od dokaza Njegovih je to što vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to što spušta s neba kišu i oživljava njome zemlju poslije mrtvila njezina; to su, zaista, pouke za ljude koji razumiju. I jedan od dokaza Njegovih je i to što nebo i Zemlja postoje voljom Njegovom. Zatim to što ćete, čim vas On samo jednom iz zemlje pozove, brzo ustati. Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji, sve je Njemu poslušno. On je Taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.“ (el-Rum, 14-27.)
Allah dž.š., kaže: „Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati? Mi smo po Zemlji nepomične planine razmjestili da ih ona ne potresa, i po njima smo staze i bogaze stvorili da bi oni kuda žele stizali. I to što je nebeski svod osiguran Naše je djelo, a oni se ipak okreću od znamenja koja su na njemu. I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove. Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti? Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti. (el-Enbija’: 30-35.)
Razmišljanje o ajetima navedene sadržine vidno utiče na poboljšanje i jačanje imana kod čovjeka muslimana.
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Allah određuje dešavanja u životu robova Svojih, naređuje, zabranjuje, stvara i opskrbu daje, život daje ali ga i uzima, jedne uzdizuje a druge ponižava, čini da se noći i dani smjenjuju. Čini da se dani među ljudima mjenjaju, države, sisteme i ustrojstva smjenjuje, jedne uzdiže a druge obara, odredba i vlast Njegova se sprovodi i na nebesima i na zemlji, na površini njenoj i u utrobi njenoj, i u morima i vodama i vazduhu. Sve obuhvaća Svojim znanjem, i svemu brojke zna. Svojim sluhom obuhvata zvukove sve, i ne mogu mu se nikako međusobno smješati; razumjeva sve jezike, koji svakolike riječi izgovaraju i zahtjeve razne upućuju, i jedni Ga ne mogu ometati od drugih. Svojim vidom obuhvata sve, pa čak i malog crnog mrava, na crnoj stijeni u mrkloj noći! Nevidljivo je za Njega vidljivo, i tajne su za Njega java: „Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji, svakog momenta se zanima nečim!“ (el-Rahman, 29.)
On je taj koji oprašta grijehe, otklanja brige i muke, liječi rane, opskrbljuje siromašnog, upućuje zalutalog, ukazuje na istinu izgubljenom, odaziva se na pomoć unesrećenom, hrani gladnog, oblači golog, liječi bolesnog, spašava iskušanog, prihvata pokajanje griješnog, nagrađuje dobrog, pomaže potlačenog, savlađuje silnika oholog, mahane skriva, bezbjednost pruža, uzdiže jedne, a ponižava druge…
Kad bi svi stanovnici nebesa i zemlje, prvi i potonji, džinni i insani, bili kako najbogobojaznije srce može biti – to ne bi ni malo uvećalo vlast i veličinu Božiju, i kada bi svi stanovnici nebesa i zemlje, prvi i potonji, džinni i insani, bili kako najpokvarenije srce može biti – to ne bi umanjilo vlast i veličinu Njegovu.
Kada bi svi stanovnici nebesa i zemlje, mrtvi i živi, džinni i insani, stali na jedno mjesto i zatražili sve što žele od Njega, dajući svakom što želi i hoće – to ne bi umanjilo od Njegova bogatstva ništa!
On je Prvi prije kojeg nije bilo ništa, i On je Posljednji poslije kojeg neće više biti ništa. Neka je slavljen On, i najpreči je kome će se zikr činiti, i najpreči je kome će se robovat, i najpreči je kome će se zahvaljivat, i najčasniji je kome će se tražit. On je Vladar, koji druga nema, Jedini je, kojem nema slična. On je utočište svemu, rodio nije i rođen nije, i niko Mu ravan nije.
Njegovoj veličini nema ravna, i sve će osim Lica Njegova propasti, i svačija će vlast, mimo Njegove, nestati. Robovaće Mu onaj kome On dozvoli, i niko Mu neće griješiti a da On to dobro ne zna. Robuje Mu se na čemu je zahvalan, griješi Mu se što zna i da oprosti. Svaka osveta Njegova je pravda, dok je svaki ni'imet od Njega blagodat.
Najbliži je Svjedok svemu, i Čuvar je svakome. Za kike lažne i griješne hvata, djela bilježi, dužinu života određuje. Srca za Njim žude, tajne su za Njega java. Stvara riječima, daje riječima i kažnjava riječima. „Kada nešto odluči da se desi, samo kaže: Budi i ono bi!“
Add comment