svabo
“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
“Ima li većeg nasilnika, od onoga koji brani da se u Allahovim džamijama ime Njegovo spominje i koji rade na tome da se one poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze! Na ovom svijetu doživjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!” (El-Bekare 114.)
Braćo i sestre u islamu! Danas 23. džumade-l-ula 1431.H., 07. maja 2010. godine, uz Allahovu, dželle še’nuhu, pomoć govorim na temu «Dan džamija 1993. – 2010. godina”.
Podsjećanja radi, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je 2000. godine donio Odluku o obilježavanju 7. maja, «Danom džamija», jer je 07. maja 1993. godine u ranim jutarnjim satima minirana i porušena od strane srpskog agresora i domaćih srpskih zločinaca, Ferhadija džamija u Banja Luci.
“Dan džamija”, podsjeća na uništavanje svih džamija i drugih vakufskih objekata u Republici Bosni i Hercegovini u toku obje oružane agresije, sa istoka i zapada, u periodu 1992. – 1995. godina.
Ferhat-pašina džamija, sagrađena 1579. godine, centralni je objekat u Banja Luci i jedno je od najuspješnijih arhitektonskih ostvarenja bosanske arhitekture, XVI vijeka. Džamija je dimenzija 18 m. X 14 m., vrh kupole je visok 18 m., a munara 43 m.. Ferhadija je 1950. godine uvrštena u kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, a potom je uvrštena na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u.
Džamija je djelimično uništena ekplozivom detoniranim 7. maja 1993. godine od strane srpskih zločinaca. Nakon prvog rušenja, vlasti Republike Srpske su organizovale potpuno rušenje i čišćenje terena na kojem se nalazio kompleks džamije. Kratko nakon rušenja Ferhadije, srušena je i obližnja sahat-kula, a ostaci ruševina su odvezeni na gradsku deponiju. Ferhadija je bila jedna od 16 Banjalučkih džamija, koje su tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. – 1995. godine, do temelja porušene.
Džamije su Allahove, subhanehu ve te’ala, kuće na Zemlji i njima islam posvećuje posebnu pažnju, jer su one mjesta gdje se veliča Njegovo ime i gdje Mu se pada na sedždu, sa ciljem postizanja samo Njegova zadovoljstva.
Opće je poznato da neprijatelji islama, ne biraju metode u borbi protiv muslimana i za njih nisu svete: džamije, mektebi, mezarja, mostovi, sahat-kule, hanovi, hamami…
Oni stoljećima zatiru tragove islama na širem prostoru Balkana, a preživjele muslimane prisiljavaju na stalnu hidžru i zbijanje na sve uži životni prostor, kako bi u svakom narednom naletu imali što manje posla.
Džamije i vakufi se ovdje u Bosni i Hercegovini ruše od 1878. godine, pa sve do završetka posljednje dvije krvave oružane agresije na nju (1992.-1995.). Rušitelji se proglašavaju svecima i nacionalnim herojima, dok mi živimo u nadi da će se zločinci već jednom proći zločina i prihvatiti nas drugačijim…
Allah, dželle še’nuhu, u kategoriju najvećih nasilnika ubraja one koji u džamijama sprječavaju spominjanje Njegova imena i koji ih ruše, pa u 114. ajetu Sure El-Bekare kaže:
“Ima li većeg nasilnika, od onoga koji brani da se u Allahovim džamijama ime Njegovo spominje i koji rade na tome da se one poruše? Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom ulaze! Na ovom svijetu doživjeće sramotu, a na onom svijetu patnju veliku!“
Kakvi su samo zločinci i teroristi oni koji su sve džamije, mesdžide i ostale vakufe porušili tamo gdje je stizala njihova vojska ili gdje se uspostavljala njihova vlast?! I sve to su smatrali svojim velikim podvizima, a jadni li su narodi koji pokušavajući da izbrišu tragove kulturnog naslijeđa drugih naroda i etnički ih iskorijene, misle da će na taj način postati velikim i slavnim!
Za vrijeme posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu potpuno je porušeno 614 džamija (534 od strane srpskog, a 80 od hrvatskog agresora), dok je oštećeno 307 džamija (249 od srpskog, a 58 od hrvatskog agresora), što čini 80,5% od ukupnog broja 1144 džamije, koliko ih je bilo prije ove dvije agresije.
Pored toga je od ukupno 557 mesdžda (džamija bez munare), potpuno porušeno njih 218 (175 od srpskog, a 43 od hrvatskog agresora), dok je oštećen 41 mesdžid (21 od srpskog, a 20 od hrvatskog agresora), što čini procenat od 46,40% mesdžida. Ovome treba dodati još 14 potpuno uništenih i 18 oštećenih mekteba, te 447 uništenih i 160 oštećenih drugih vakufskih objekata.
Ovo su podaci koje moramo znati, da se zlo ne ponovi, jer narod koji ne zna šta mu se desilo u bliskoj prošlosti, ima šansu za nestanak u eventualnom narednom naletu, a kada nestane tragova materijalne i duhovne kulture i kada se izgubi kolektivno pamćenje, blizu je i biološki nestanak jednoga naroda.
Ne samo da se zločinci nisu zadovoljili sa rušenjem džamija, nego su i njihove lokacije pretvarali ili još uvijek pretvaraju u parkirališta ili mjesta za izgradnju stambenih i dugih objekata. Na tom putu im niko od domaćih i međunarodnih faktora nije stajao, niti stoji, tako da su na oči obespravljenih Bošnjaka nicali objekti, u nadi da će pravednim rješenjem nekih od sudova naknadno biti uklonjeni, a sudovi su donosili presude ili odluke protiv oštećene strane, kao što je slučaj sa odlukama Doma za ljudska prava vezanim za Divičku i Zamlaz džamiju u Zvorniku.
Allahovom, subhanehu ve te’ala, voljom i snagom Bošnjaci, dobrovoljci iz islamskog svijeta i rijetki pojedinci iz druga dva naroda su se suprostavili strašnoj agresiji i zlu koje se nadvilo nad Republikom Bosnom i Hercegovinom i njihova je zasluga što makar na jednom dijelu Bosne i Hercegovine danas ima: džamija, mesdžida, mezarja i drugih vakufa, kao i vjerskih i drugih objekata drugih naroda.
Islam je Bošnjake učinio posebnim, jer u protivnom na prostoru koji su oni branili ne bi ostala niti jedna crkva i sinagoga, a one su tu da svjedoče da mi nismo kao oni i da mi ne rušimo, nego gradimo i čuvamo i da uvažavamo druge i drugačije. Eto, to je islam i to je njegovo učenje! To su univerzalna islamska rješenja, koja garantiraju svakom pojedincu: slobodu, pravo na uživanje njegova posjeda i punu sigurnost u pravom smislu riječi.
Braćo i sestre! Gradimo džamije i čuvajmo džemat, ne dozvolimo da nam džamije ponovo budu samo kulturno-historijski spomenici, čuvajmo ih, jer ako ih ne budemo čuvali, zločinci će ih ponovo rušiti i na njihovim temeljima graditi zgrade i crkve i njihova mjesta pretvarati u parkinge ili pijace, a nama zamesti svaki trag!
Zapamtimo da je naša obaveza rekonstrukcija svih porušenih džamija, na svakom mjestu gdje su one postojale i najozbiljnije pristupimo tom poslu! Uključimo se na prvom mjestu mi i naše porodice, animirajmo našu rodbinu, poručimo rođacima i komšijama u dijaspori da je naša obaveza rekonstrukcija porušenih džamija, jer su one simboli našeg višestoljetnog postojanja na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine! Ne čekajmo da nam hareme štite i ograđuju naši prijatelji iz islamskog svijeta, već se organizirajmo i uređujmo ih sami, jer je to naša obaveza prema našim umrlim!
Ne prodajimo i ne mijenjajmo imanja, već ih obnavljajmo i kultivišimo, jer ćemo za njih biti pitani na Sudnjem danu! Prodaja ili zamijena naše imovine, u manjem BH Entitetu ili na prostoru Federacije, odakle smo protjerani, je haram, jer se time prodaje dio Bosne i Hercegovine i svega što ona podrazumijeva!
Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nas učvrsti na putu islama, da ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, učini onima koji će uspostavljati red i sprječavati nered na Zemlji, da nam pomogne da sačuvamo našu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj ćemo sa ponosom i slobodno koračati i živjeti na svakom njenom pedlju, da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da nas učini istinskom braćom, koja će jedni drugima praštati i upućivati iskrene dove za popravljanje našeg stanja i praštanje grijeha, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas u obećanim džennetima počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Sarajevo: 23. džumade-l-ula 1431. H. 07. maj 2010. godine
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
Nezim Halilović Muderris
Add comment