svabo
Bivši zastupnik u Skupštini BiH od 1990. do 1996. godine, Roko Markovina izjavio je za Slobodnu Dalmaciju kako su „Hrvati izdali Bošnjake“ u ratu 1993. godine.
Odgovarajući na pitanje ko je u pravu u pogledu hrvatske politike prema Bosni u 90-ima, predsjednik Josipović ili premijerka Kosor, Markovina je ustvrdio kako je Kosor u pravu, ali za – kako je rekao – prvi rat, navodi Rtm.
"A Mostar je zapravo uništen u drugom ratu, a tu Bošnjaci sa pravom osjećaju da su izdani i da im je zabijen nož u leđa. Sve što je Kosor rekla, rekla je istinu – Hrvatska je vodila odbrambeni rat, a tzv. JNA i četnici bili su agresori. Ali to se sve odnosi na prvi rat 1992. godine, koji je bio rat između četnika i "ostatka svijeta", a Hrvati i Bošnjaci branili su se zajedno", rekao je Markovina..
On je utvrdio kako istina Jadranke Kosor nije kriva, ali to je "samo pola mise, pola istine".
"A Josipovićevo žaljenje za užasima koji su se događali, obuhvaća drugu polovicu istine. I ne može se, ako je riječ o izvinjenju u Ahmićima, spominjati velikosrpska agresija na BiH i Hrvatsku jer ta se agresija odnosi na prvi rat, a Ahmići su bili u drugom ratu. Kosor očito ne razlikuje kad je premijerka, a kad je predsjednica HDZ-a", rekao je Markovina.
Osvrćući se na prve višestranačke izbore u BiH, 1990. godine, Markovina je za Slobodnu Dalmaciju rekao da su nacionalne vođe sva tri naroda obećavali tada "brda i doline" i "narodi su im povjerovali", dodajući kako procjenjuje da je u tom trenutku oko 80 posto Hrvata iz BiH stalo uz HDZ, oko 30 posto Bošnjaka uz SDA i oko 90 posto Srba uz SDS.
"Smatram da ih je na početku svega 30 posto bilo uz SDA, i to Bošnjaci sa sela, malo je Bošnjaka građana išlo pod Alijine skute. Do nacionalne homogenizacije gradskih Bošnjaka došlo je tek u tom drugom ratu. Njih je homogenizirala Šuškova politika u HZ-HB-u, njihova je homogenizacija došla kao zadnja i zato je ona i danas, nekako, najčvršća", rekao je Markovina.
Na pitanje, kada je prvi put uočio šta se sprema Bosni, Markovina je odgovorio:
"Sedmog januara 1992. Gradimir Gojer i ja otišli smo iz Mostara u Grude na sastanak sa pokojnim Matom Bobanom. Tri smo sata raspravljali o razmišljanjima da će neizbježno doći do rata, ali da je pametno sačekati barem da prođe zima. U tom razgovoru prvi put nazirem mogućnost podjele na istočnu i zapadnu Hercegovinu, s Neretvom kao granicom".
Između koga?
"Između Hrvata i Srba. Pokojni Boban mi tad kaže: "Mi moramo do vode", što znači do Neretve. Na to sam mu rekao da je to nemoguće dok je ijedan Bošnjak živ jer su Cernica i Donja Mahala vjekovno muslimanske četvrt".
Šta je dalje bilo?
"U aprilu 1992., u Sarajevu i Bosni počinje rat u kojem se Hrvati i Bošnjaci zajedno bore protiv četnika. Taj je prvi rat riješen u dva mjeseca, a Mostar je, po mojoj procjeni, u tom ratu bio uništen nekih 30 posto. Ostalih 70 posto uništeno je u drugom ratu dogodine, ali to je samo u materijalnom smislu – prava šteta je nastala u međususjedskim odnosima, djeca se otad uče krivo, druga strana je otad svima "druga strana". A zašto ja mogu ići na tu "drugu stranu"? Pa zato što nemam nikakva duga prema toj strani. Dok ne dođe do obostranog izvinjenja i iskrenog priznanja, neće biti sreće", rekao je Markovina.
On je utvrdio i kako je "sve bilo normalno do 19. aprila 1993., kad su se počele naslućivati tenzije između HVO-a i Armije BiH. Konačno, 9. maja, u pet ujutro u Mostaru počinje drugi rat".
"Bošnjaci su se u prvom ratu naoružavali preko Splita, njihove izbjeglice bile su udomljene u Dalmaciji, ranjenici su se liječili u splitskim bolnicama… i kad im je to uskraćeno, oni su ostali bez ičega. Šesnaestog aprila počinjen je pokolj u Ahmićima", podsjetio je Markovina.
On je rekao i da se u Mostaru odmah znalo za Ahmiće, ali se nisu znale razmjere –"niko nije rekao da je pobijeno cijelo selo".
"Ako to nije bila državna politika, onda treba reći da je to bilo"jedno stado koje se otelo kontroli", i treba svejedno tražiti oprost. Ako je to sve uradio pokojni Šušak sa svojim istomišljenicima, onda je pokojni Tuđman bio loš predsjednik. A ako su to uradila obojica, onda su obojica za to odgovorna", smatra Markovina..
Na pitanje kako su navede osobe tvrdile da je onakva Bosna neodrživa, jer različiti narodi ne mogu živjeti zajedno, Markovina je odgovorio:
"Laž je kad se govori da nismo mogli skupa. Zašto su istovremeno stradali Vukovar i Mostar, gradovi sa najvećim postotkom miješanih brakova u bivšoj Jugoslaviji? Zato jer su to bili gradovi iz udžbenika, školski primjeri kako različiti narodi ne samo da mogu živjeti zajedno, nego u tom zajedništvu mogu živjeti vrlo kvalitetno", rekao je.
On je potvrdio i da je 1995. godine bio jedan od samo šest zastupnika u Skupštini BiH koji su glasali protiv Daytonskog sporazuma.
"Tada je protiv Daytona glasalo samo pet Posavljaka iz HDZ-a i ja. Postupio sam tako zato što Dayton nije pravedan. Zato jer je to bilo amnestiranje agresora koji su Daytonom dobili 49 posto Bosne, umjesto da ih se kazni za agresiju. Da su nas pustili još 15 dana, četnici bi bili protjerani do Crnog mora jer smo mi bili u velikom napredovanju, i tek bi onda bila mirna Bosna".
Dakle, bili ste protiv postojanja Republike Srpske?
"Naravno. Bio sam protiv Daytona i zato što je nepravedno da tri konstitutivna naroda imaju samo dva entiteta, što znači da je hrvatski narod, kao najmanji konstitutivni narod u BiH, u nepovoljnijem položaju u odnosu na druga dva naroda. Rekao sam već tada da je Dayton početak nestanka Bosne. I danas mislim da je tako".
Na pitanje ko je kriv što se hrvatski narod u BiH prepolovio, Markovina je odgovorio:
"Politika HDZ-a BiH, bilo da je djelovala u sklopu opšte politike Republike Hrvatske, ili samostalno. Možda je takva politika bila izazvana strahom od osnivanja muslimanske države, ali činjenica je da se velika većina Hrvata iz Sarajeva, još na početku prvog rata, preselila u Mostar i Hrvatsku. Svi haaški zatvorenici imaju stanove i nekretnine u Hrvatskoj, a i velika većina onih koji su pokrenuli taj neostvarivi projekt – jer Bosna se ne može podijeliti bez ostatka – sada žive, a neki i rade u Hrvatskoj", rekao je Markovina za Slobodnu Dalmaciju.
(24si)
Add comment