svabo
“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
“Spomeni Ejuba; On je molio Gospodara svoga: «Zapao sam u nevolju, a ti si Najmilostiviji!»; Mi smo primili dovu njegovu i otklonili od njega nevolju u koju je zapao i dali smo mu porod i prijatelje u dvostrukoj mjeri, kao milost od Nas i pouku pobožnim.” (Al-Enbija: 83. i 84.)
Ejub, alejhi-s-selam, je jedan je od potomaka Ibrahima, alejhi-s-selam, Jakuba, alejhi-s-selam, i Jusufa, alejhi-s-selam, kojeg je Allah, dželle še'nuhu, poslao narodu u području Šama (današnje Sirije). Ejub, alejhi-s-selam, je oženio djevojku po imenu Rahma (neki kažu da je bila unuka Jusufa, alejhi-s-selam), koja je zajedno sa svojim suprugom robovala Allahu, dželle še'nuhu, zahvaljivala Mu se i žudila za Njegovom milošću.
Allah, subhanehu ve te'ala, ih je počastio dunjalučkim blagodatima – ogromniom pašnjacima i njivama, selom u blizini Damaska sa hladnim izvorima, zelenim plantažama i plodnim vrtovima. Njihova stada su bila nebrojena, po njihovim torovima su se kretale lahkonoge deve, a po livadama pasli konji i mazge. I više od tog bogatstva Allah, dželle še'nuhu, je Ejuba, alejhi-s-selam, obdario sa mnogo sinova i kćeri (neke predaje navode da je imao dvanaestoro djece, sve bliznad – muško i žensko).
To silno bogatstvo i djeca nisu zaveli Ejuba, alejhi-s-selam. Bio je omiljen u svome narodu, pozivao ga je u vjeru u Jednog Jedinog Allaha, subhanehu ve te'ala, ibadetio je i robovao samo Njemu. Pozivao je, a i sam prakticirao lijepe međuljudske odnose, podsticao je ljude da čine dobra djela, dijelio je zekat i sadekatu-l-fitr, pomagao sirotinji, a posebno ženama koje su ostale bez muževa, pazio jetime (siročad).
Allah, dželle še'nuhu, ga je stavio na kušnju i ostao je prvo bez imetka, a potom i bez djece, da bi se na kraju teško razbolio. Po mišljenju nekih učenjaka bolovao je od lepre. Po njegovom tijelu su se pojavili bolni, gnojni prištovi, koji su širili neugodan miris. Otpadali su mu komadi mesa i vidjele su se njegove kosti. Zbog zaudaranja rana, rodbina i prijatelji su ga ostavili. Zadah je postajao nesnošlljiv i na kraju je njegova žena napravila kolibu od pruća, daleko od naselja, u koju je smjestila Ejuba, alejhi-s-selam, i tu mu hizmetila.
U tako teškoj situaciji prokleti Iblis, koji se zakleo Allahu, subhanehu ve te'ala, da će zavoditi ljude, pokušava, ali ne uspijeva zavesti Ejuba, alejhi-s-selam. On se okrenuo samo svome Gospodaru i molio ga da mu ostavi zdrav jezik i pamet kako bi Ga mogao veličati i hvaliti a tražio je i zaštitu od prokletog šejtana.
Ejub, alejhi-s-selam, je nakon teških iskušenja govorio: “Allah je uzeo ono što mi je dao da koristim dugo vremena. Hvala Allahu, dželle še'nuhu, na onome što mi je dao od blagodati i što mi je uzeo. Njemu pripada hvala i kada daje i kada uzima, onda kada je On zadovoljan i kada je srdit, onda kada daje korist i kada daje štetu. On je Gospodar i On daje vlast kome hoće i uzima je od onoga od koga hoće, On uzvisuje onoga koga hoće i unižava onoga koga hoće.” Iz zahvale Allahu, dželle še'nuhu, pao je na sedždu, a Iblis, Allah ga prokelo, bio je iznenađen i razočaran.
Iblis, Allah ga prokelo, je pokušao zavesti Ejuba, alejhi-s-selam, posredstvom njegove žene. Naime, kada se Rahma žureći vraćala u kolibu s pijace, gdje je morala prodati i svoju drugu pletenicu da bi zarađenim novcem od pekareve žene kupila mužu i sebi hljeb, na putu je presreo prokleti Iblis u liku starog čovjeka i rekao joj da Ejub, alejhi-s-selam, prestane tražiti pomoć od Allah, dželle še'nuhu, jer mu On ne pomaže, nego da učini sedždu prokletom Iblisu i da mu zakolje kurban i on će mu tada pomoći da izađe iz tog teškog stanja.
Kada je Rahma to prenijela Ejubu, alejhi-s-selam, on je zavikao: “Jesi li ti izgubila pouzdanje u Allahovu, subhanehu ve te'ala, milost, pa si se okrenula šejtanu? Bježi mi s očiju! Kunem ti se Allahom, dželle še'nuhu, ako mi On jednog dana dadne zdravlje, stotinu puta ću te ošinuti štapom!”
U hikaji stoji da se Iblis, Allah ga prokelo, nakon mnogobrojnih neuspješnih pokušaja zavođenja Ejuba, alejhi-s-selam, konsultira sa šejtanima, koji mu predlažu da izvrši utjecaj na njegovu ženu. On napuni prsa njegove žene očajem i ona dođe Ejubu, alejhi-s-selam, i reče mu: “Dokad će te Allah mučiti? Gdje su ti imetak, djeca, rodbina i prijatelji? Gdje ti je snaga i ugled?”
Reče joj Ejub, alejhi-s-selam: “Šejtan je tobom ovladao. Zar plačeš za ugledom koji je prošao i djecom koje nema?” Reče: “Zašto ne moliš Allaha da od tebe otkloni nevolje, da ti da zrdavlje i oslobodi te tuge?”
Upita je: “Koliko smo uživali?” Reče: “Osamdeset godina.” Upita: “Koliko smo u iskušenju?” Reče: “Sedam godina.” Reče: “Stid me od Allaha tražiti da od mene otkloni nevolje, a nisam u njima koliko sam bio u blagostanju. Tvoj iman slabi. Tvoje srce nije sigurno u Allahov kader. Ako ozdravim, udarit ću te stotinu puta štapom. Od danas neću ni jesti, niti piti iz tvoje ruke, niti ću od tebe tražiti da mi pomogneš! Idi od mene!”
Ejubova, alejhi-s-selam, žena ode i on ostade strpljiv, podnoseći ono što mogu podnijeti samo Allahovi, dželle še'nuhu, poslanici. Potom se Ejub, alejhi-s-selam, obraća Allahu, dželle še'nuhu, za pomoć i On mu uslišava dove, o čemu govore ajeti Sure Sad:
I sjeti se roba našeg Ejuba, kada je Gospodaru svome zavapio: “Šejtan me pogodio nedaćama i patnjom.” (41)
Allah, subhanehu ve te'ala, mu naređuje da udari nogom i da će provreti voda:
“Udari nogom od zemlju, evo hladne vode za kupanje i piće.” (42)
Allah, subhanehu ve te'ala, mu je nakon toga ponovo podario porod i imetak:
“Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darivali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji pameti imaju.” (43)
I Allah, dželle še'nuhu, naređuje Ejubu, alejhi-s-selam, da snopom slamčica udari suprugu, kako bi ispunio obećanje:
“I uzmi rukom svojom snop (slamčica) i njime udari (ženu svoju), samo zakletvu ne prekrši. Mi smo znali da je on izdržljiv, divan je rob on bio i mnogo se kajao.” (44)
A u 83. i 84. ajetu Sure El-Enbija’ stoji: ”Spomeni Ejuba; On je molio Gospodara svoga: “Zapao sam u nevolju, a ti si Najmilostiviji!”(83) Mi smo primili dovu njegovu i otklonili od njega nevolju u koju je zapao i dali smo mu porod i prijatelje u dvostrukoj mjeri, kao milost od Nas i pouku pobožnim”. ( 84)
Nakon dugog perioda kušnje Allah, subhanehu ve te'ala, se smilovao svome poslaniku, Ejubu, alejhi-s-selam, i naredio da udari nogom o zemlju te je provrelo vrelo, kojim se okupao i napio, nakon čega je uz Allahovu, dželle še'nuhu, pomoć nestalo vanjske i unutrašnje bolesti i temperature.
Ejub, alejhi-s-selam, se zakleo da će udariti 100 štapova ženi nakon što je učinila grijeh, pa pošto mu je Allah, subhanehu ve te'ala, dao lijek da ozdravi i nakon pokazane iskrenosti njegove žene prema njemu, naredio mu je da s njom lijepo postupa i da na njenu dobrotu uzvrati tako što će uzeti snop u kome je uvezano 100 slamčica i udari je jedanput. Na taj način je ispunio svoj zavjet.
U nekim predajama stoji da je Allah, subhanehu ve te'ala, Ejubovoj, alejhi-s-selam, supruzi vratio mladost i ljepotu kao nagradu za njeno strpljenje i njegu, koju je pružala Ejubu, alejhi-s-selam.
Braćo i sestre! Neka slučaj Ejuba, alejhi-s-selam, bude poticaj da se strpimo u našim iskušenjima i nevoljama nadajući se samo Allahovoj, dželle še'nuhu, milosti i nagradi!
Neka i naša Bosna i Hercegovina, koja se nalazi u teški prilikama i mukama, Allahovom, subhanehu ve te'ala, voljom ozdravi, kao što je ozdravio Ejub, alejhi-s-selam, i neka bude u još većem blagostanju!
Gospodaru, pomozi ugroženim muslimanima i svim ugroženim ljudima, ma gdje bili! Okiti nas vrlinom strpljivosti Ejuba, alejhi-s-selam! Ne iskušavaj nas s onim što nećemo moći podnijeti, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim! Oprosti nam grijehe i počasti nas u Džennetu, društvom poslanika, iskrenih šehida i dobrih ljudi! Amin!
(Nezim Halilović Muderris)
Add comment