Piše: Sade Alić
Nekako se čini, kroz sve ove godine od agresije na BiH, da su Kozarčani u St. Louis-u jako vezani za Čikago, ali ne i Čikago da je vezan za St. Louis iako udaljeni svega 5 i pol sati vožnje. Mislimo da smo tokom vikenda 13. i 14. Marta uspjeli to promjeniti i svi zajedno postaviti temelje na boljem povezivanju/uvezivanju Kozarčana ova dva grada i to baš sada na u ovom zajedničkom i historijskom projektu kako za sve Kozarčane razasute širom kugle zemljaske tako i za samu Bosnu i Hercegovinu, a sve radi izgradnje Spomen Obilježja u Kozarcu nevino nastradilim 92-95 godine.
Pokušavajući pronaći Kozarčane koji bi se prihvatili zadatka organizovanja i sakupljanja novčanih sredstva kontaktirali smo Tajiba Softića u St. Louisu. On nam odgovori da mi iz Udruženja Kozarčana u Čikagu (UKC) dođemo u St. Louis, a on će se potruditi da iskupi što više naših ljudi i da se organizuju. Tako je i bilo. Dogovor pade za 13. Mart.
Ispred UKC otputovali smo u St. Louis u sastavu: Nijaz Hodžić, Admir Kusuran, Hasan Kenjar i Sade Alić. Admir i Hasan su prije na dan otišli a Nijaz i Sade na dan sastanka koji je zakazan u restoranu Aqua čiji su vlasnici familija Zulić, za 3 sata poslije podne. Iznenadili smo se velikom odazivu naših ljudi.
Krenusmo sa sastankom.
Uvodnu riječ ispred UKC je dao naš Nijaz Hodžić a potom i Sade Alić i Admir Kusuran. Vidjevši mnoga poznata i draga lica predložismo im dva vida njihovog organizovanja. Prvo da se formira radni tim za SO-Kozarac i drugo da taj tim koji će raditi na prikupljanju novčanih sredstava i organizovanju humanitarnih i drugih večeri bude ujedno i Inicijativni odbor za pripreme osnivanja Udruženja Kozarčana St. Luoisa. Ovi prijedlozi su odmah i bez ikakvih dilema prihvačeni i krenulo se sa formiranjem istog.
U ovaj odbor su izabrane sljedeće osobe:
1. Nedžad Jakupović,
2. Refik Kahrimanović,
3. Hazim Gutić,
4. Enes Jakupović,
5. Halid Denić,
6. Sead Jakupović,
7. Elvis Dautović i
8. Elvedin Arnautović.
I odmah nakon izabira ovih, mnogim Vama poznatih ljudi, oni se prihvatiše zadatka. Blokove im uručismo i za samo 15-tak minuta na stolu se već nalazilo oko $3.500.
Nastavismo dalje sa druženjem i bivamo „obasuti“ sa pitanjima. Nijaz i ja, iako već znajući za obaveze kojih smo se prihvatili, zaključismo da je pred nama ogroman zadatak i obaveza i pred ovim ljudima u St. Luoisu koji su, ne samo željni da se ovo naše Spomen Obilježje izgradi nego su željni i druženja, povezivanja, organizovanja u čemu već imaju primjer iz Čikaga i Udružeja Kozarčana – Čikago.
Add comment