Korićanske stijene: Sanitetlija s puškom

Svjedočeći u svoju korist, drugooptuženi Milorad Radaković je ispričao kako je 21. avgusta 1992. godine bio u obezbjeđenju konvoja koji je odvozio Prijedorčane, ali da nije znao za strijeljanje na Korićanskim stijenama.

“Toga dana bio sam raspoređen da obezbjeđujem konvoj civila od Prijedora do Travnika. Ovo je bio treći konvoj u kojem sam učestvovao, a od prethodna dva razlikovao se samo po većem broju ljudi koji su odlazili. Moj zadatak je bio da kao sanitetski radnik pri rezervnom sastavu policije pomognem ljudima u slučaju da im se nešto desi, ako se desi neka nesreća, neko ranjavanje i tako…”, ispričao je Radaković.
 
Uz Radakovića, za zločin protiv čovječnosti Tužilaštvo BiH tereti Zorana Babića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića, bivše pripadnike interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor.

Prema navodima optužnice, sva šestorica su 21. avgusta 1992. godine učestvovali u sprovođenju konvoja sa preko 1.200 civila koji su “vođeni na razmjenu u Travnik”. U optužnici stoji da je na Korićanskim stijenama izdvojeno oko 200 muškaraca, koji su potom strijeljani.

Tokom svjedočenja Radaković je ispričao da je iz Tukova krenula kolona od 15 autobusa i kamiona, te da su do odredišta na Smetovima imali dvije pauze.

“To su uglavnom bile kraće pauze na kojima se ništa neobično nije dešavalo. Niko u moj autobus nije ulazio, niti je bilo ko od putnika tražio novac ili ih pljačkao. Na pauzi, kraj jednog potoka, civili su izlazili napolje, a ja sam uglavnom pričao sa vozačem”, rekao je Radaković.

Nakon posljednje pauze, kako je svjedočio optuženi, konvoj je prošao pored dva pokvarena autobusa u kojima su bili civili. Kraj autobusa su, prisjetio se, stajali Miroslav Paraš, Darko Mrđa i Damir Ivanković.

“Dado nam je rukom dao znak da nastavimo vožnju, i autobus u kojem sam ja bio nije se zaustavio. Nastavili smo ka odredištu, i na Smetovima kod Travnika iskrcali sve putnike. Nakon toga smo okrenuli autobus i vraćali se istim putem nazad. Prošli smo pored dva autobusa, ali u njima više nije bilo ljudi”, rekao je optuženi.

Darko Mrđa je pred Haškim tribunalom priznao krivicu i osuđen je na 17 godina zatvora. Miroslav Paraš je u međuvremenu preminuo, dok je Damir Ivanković pred Sudom BiH priznao da je u avgustu 1992. učestvovao u strijeljanju oko 200 civila na Korićanskim stijenama, te je osuđen na 14 godina zatvora.

Tokom unakrsnog ispitivanja optuženi Radaković je rekao da je za strijeljanje na Korićanskim stijenama čuo nekoliko dana kasnije, kada su Mrđa i Paraš rekli da se svi pripadnici interventnog voda moraju “skloniti na par dana iz Prijedora”, jer će zbog strijeljanja na Korićanskim stijenama “biti likvidirani”.

“Tada sam čuo šta se desilo 21. avgusta. Došli smo svi u Orlovaču i čekali da nam Paraš i Mrđa kažu šta ćemo dalje. Nakon par dana vratili smo se u Prijedor”, objasnio je Radaković.

Na pitanja Tužilaštva BiH da li je, kao sanitetski radnik, imao torbu i oznaku na uniformi, optuženi Radaković je rekao da torbu nije nosio jer nije očekivao da će se desiti bilo šta strašno, ali da je u džepu imao “par zavoja za ne daj Bože”, te da je nosio automatsku pušku.

Ulaganjem materijalnih dokaza Odbrana Radakovića je završila dokazni postupak.

Na sljedećem ročištu, 8. februara 2010. godine, Odbrana trećeoptuženog Milorada Škrbića će saslušati prva dva svjedoka.

(BIRN)