.jpg)
svabo
Zadnjih nekoliko dana proveo sam u Zagrebu kod bratica Ferida, koji se sad vec nalazi preko bare u Sjedinjenim drzavama… Odavno mastam kako prelijecem okean da vidim tu “obecanu zemlju”, hladnu, daleku, a moj rodjak je tamo eto silom prilika, tako da se ne stignemo cesto vidjeti, a i proslost nam nije bila naklonjena tako da mi je drag svaki trenutak koji provedem sa njim, jer on je uvijek bio moj Big Brother i dizao me na kos da zakucam…
U Zagrebu, gradu u kojem imam prepuno prelijepih uspomena i u koji odlazim jos od svoje rane mladosti i u kojem zaista nikad nisam dozivio neprijatnost, ovaj put sam se vise odmarao…
Sto bi rekli, “ćumuro” sam sa rodjakom u stanu skoro cijelu sedmicu i vikend, i izlazili bi samo po potrebi po namirnice i sl. a zajedno bi razgovarali o svemu i svacemu, ponekad mi je rodjak pricao i neke price iz moje rane mladosti, kojih se naravno ne sjecam, i koje mi nisu poznate, kao i neke dogadjaje prije moga rodjenja, tako da smo zajedno prozivjeli svojevrsni vremeplov, gdje je vrijeme stalo, u trosobnom stanu u Sopotu, a mi smo prelazili iz vremena u vrijeme…
Kako za sad u Zagreb dolazi povremeno, a za nekih godinu i po planira se vratiti u Hrvatsku, moj bratic nema TV-a a ni PC-a, iako mu je poznata ova napredna tehnologija, jos uvijek je ostao vjeran starom nacinu informisanja, citanjem knjiga i novina, tako da ovo zadnje vrijeme nisam imao pristup internetu, sto ste mogli i primjetiti, ni dzumu ovaj petak nisam stigao objaviti a o Jutarnjem tracu da i ne govorim.
Sto se carsije tice, skoro ista prica, ponovo su dva vepra nastradala na padinama pitome Kozare, a po obicaju cijele grupe su se slikale pored ulova.
Pizzeria Mexx u samom centru carsije, postala je i mjesto okupljanja lovaca, odakle se rano ujutro krece u lov a oko podne obicno jede kvrgusa 🙂 ostalim danima tu se prepricavaju zgode i znate i sami kako to biva kad se lovci sastanu 🙂 Koliko nahvale svoga kera, te kako trazi, te kako goni, te kakve samo oznake ima itd. uvijek mi je na kraju bilo cudno, zasto ga onda prodaje? 🙂
Malo sale jer nam je prosla sedmica bila dosta tuzna…
Ispratili smo u proslu srijedu naseg Hamdiju na, ako Bog da, bolji svijet, Ahiret.
Hamdija je bio jedan od mojih prvih komsija, i poznajem ga tako od samoga rodjenja…
Bog zna koliko sam vremena proveo na njegovoj zemlji, igrajuci se indijanaca na “Midzinom Brdu” ili basti koja se nalazila odmah do kuce skoro na samoj sredini carsije, ili na starome hrustu pored najpoznatije rucne pumpe u Kozarcu, a ne znam da mi je ikada sta zamjerio ili da me je poprijeko pogledao…
Ne zelim da glorifikujem svoga komsiju, sigurno je Hamdija imao, poput sviju nas, i onu losu stranu, ali ja je jednostavno nisam vidio tako da ga cijelog zivota pamtim i pamticu, nasmijesenog lica i sasvim smirenog i blagog glasa…
Bio je sigurno poznat u carsiji prije rata, a to dokazuju i broj komentara na vijest o smrti kao i broj klanjaca na dzenazi, a zasigurno ce ostati upamcen u poslijeratnom, povratnickom Kozarcu…
Hamdija je bio i fudbaler i planinar i lovac, podupirao je mnoge drustvene stvari u carsiji i zalagao se i bio licnim primjerom u raznim drustvima i ostavio je iza sebe traga i zaduzio nas Kozarcane da ga se sjecamo…
I planinari su bili na dzenazi i nakon ukopa zajednicki su proucili Fatihu pred dusu njihovoga dugogodisnjeg clana.
Kako sam odmah nakon dzenaze otisao u Zagreb, nisam se harno ni oprostio sa svima koji su stigli da prisustvuju ukopu, kao i familijom, niti sam stigao objaviti slike sa dzenaze, tako da to sad djelimicno cinim (ostale ce biti u fotoalbumu) kao jedan vid postivanja rahmetli Hamdije Hodzica.
Ni skola ne radi, djeca su jos na raspustu, tako da se ne cuje uobicajna graja na Krkicima, ujutro radnim danima, te je carsija dodatno opustila…:(
Opustila nakon pustosi, poslije nove godine carolija je prebrzo nestala, te je kao i svake godine ostala prazna i ovo je u tom pogledu, najgori period u godisnjem zivotu naseg malog mista.
Pogledi se svaki dan suzuju, nebo ostaje sve manje, buducnost se cini tamna, bas kao i sadasnjost, realnost postaje previse monotona, dani se nizu, vrijeme cini svoje i donosi postepeno promjene, zivot lagano prolazi u cekanju boljih dana…
Sreca pa smo vec naucili na taj “krug” sto smo sklopili, i znamo da ce, insallah, cim kesten pocne zeleniti, doci bolje vrijeme za Kozarac…
A za kozarac.ba bolja vremena znaci kad imamo dosta zelenih clanova, koji bi nas podrzavali dalje u ovome radu. Do sada smo mnogo toga uradili i i dalje cinimo za Kozarac, uspostavili smo dvije kamere preko kojih mozete direktno vidjeti carsiju,…, iskreno se nadam da ni u ovoj 2010. godini nece izostati vasa podrska stranici. Najgore je da se desi da ne mozemo “pokriti” ni server mjesecno, tad bi nazalost doslo do situacije da moramo ugasiti ovaj virtual.
Sreca, to se, elhamdulillah, jos nije desilo i ja vjerujem da ima dovoljan broj onih koji nas i materijalno podrzavaju i da ce to biti dovoljno da se odrzimo na povrsini…
Trač ponekad može biti oružje koje će pokopati ljude. Ako se, opet o njima istim govori pozitivno, trač može biti poklon koji će im osnažiti reputaciju kod raje, tako da za ovo prvo ovogodisnje javljanje, a evo fakat, haman prodje prvi mjesec nove 10. godine, necu ulaziti u neke teme koje su aktuelne, kako u Kozarcu tako i na Kozarac.ba odnosno na nasem Forumu.
Jedino sto sam mozda duzan da kazem, posto sam u zadnjim pisanjima vezano za Spomen obiljezje u Krkicima, pisao da sam clan Glavnog odbora kao Predsjednik odbora za medije i odnose sa javnoscu, to sam u biti ostao samo na papiru a mogli ste primjetiti da sam najmanje govorio u vezi Spomenika, nakon polaganja kamena temeljca, i onih negativnih komentara, zbog cega smo ih morali ugasiti, ocekivao sam sastanak Glavnog odbora, koji se dogodio tek nakon mjesec dana i bio je vezan za ponude izvodjaca, nazalost, zbog privatnih obaveza, bio sam sprijecen prisustvovati na tom sastanku, kao i na iducem, tako da licno nisam upoznat sa svim informacijama niti smo dobili neka zvanicna pisanja od Glavnog odbora, ne racunajuci naravno pisanje na forumu, gdje se jos dvoumim da se ukljucim u diskusiju, koja svakako jos nije konkretna…
Ja cu najvjerovatnije izaci iz Glavnog odbora, sto ne znaci da necu podrzavati ovaj projekat, vec jednostavno nema potrebe za tom ulogom a kako sam odnedavno izabran za predsjednika Gl. odbora Omladinksog udruzenja Mladost, te imamo neke aktivnosti koje cemo naknadno prestaviti, treba mi vise vremena, odnosno, ne bih ni bio u stanju kvalitetno odraditi posao. Naravno ako bude kakvih bitnijih informacija mi cemo ih svakako objaviti…
Sto se tice vijesti vezano za FK Bratstvo, Kula nas je vec informisao o odrzanoj Skupstini, kao i prvoj sjednici Upravnog odbora, sve to mozete vidjeti i na oficijelnoj fkbratstvo.com
Toliko za novi pocetak u 2010. godini, dvadeset dana prodje, ide vrijeme zar ne?
Vel Asr…
Add comment