Pažljivi statističari u Bosni i Hercegovini izračunali su da od nekoliko hiljada imena koja su se od izbora 1990. godine do danas na ovaj ili onaj način "provrtjela" kroz političku, izvršnu i zakonodavnu vlast dijela države koji pripada FBiH, njih oko 500 kontinuitet vladanja nije prekidalo dvadesetak godina.
Rijetki su, naravno, pozitivni primjeri dugogodišnjeg obnašanja vlasti, što je u slučaju načelnika općine Teočak Taiba Muminovića, kojeg na čelo općine narod bira još od rata, ili slučajevi nekolicine domaćih parlamentaraca za čija se imena nikada nisu vezali kriminal, nepotizam, političke smutnje itd.
No, o primjerima pojedinaca u vlasti koji godinama diriguju političkim, privrednim i svim drugim procesima u svojim sredinama, a da za to ne snose nikakvu odgovornost danas će malo ko, posebno u manjim sredinama, javno progovoriti.
Iako važe za "posebno hrabre ljude", danas ne postoji Krajišnik koji će javno izaći i reći ko to u političkom životu Krajine, naprimjer, održava tipove kakav je Asim Kamber, kadar SDA iz Sanskog Mosta.
Zar je moguće da poslije karijere ratnog logističara u čije račune nikada niko nije zavirio (jer ih nije ni bilo, op.a), nakon vremena političkog ubijanja rahmetli Mehmeda Alagića (jer samo je Alagić znao čime se ovaj u Zagrebu i Njemačkoj bavio, op.a.), te cijepanja po svim šavovima nekada moćne SDA u Krajini, Kamber preživi sve izbore, stranačka povjereništva i diferencijacije i domogne se najviših partijskih, ali i zakonodavnih funkcija u FBiH, a da se nikada niko ne upita "dokle"?
Naravno da nije moguće, ali zahvaljujući upravo vremenu logistike i njegove čuvene podlosti "čuo sam se s Mehmedom", Kamber je, kako u Sanskom Mostu, tako i u USK godinama učestvovao u gradnji takve strukture političke i izvršne vlasti da danas i u općini i u kantonu nema javne i društvene pozicije – od rukovođenja mjesnim grobljima do najviših funkcija vlasti – u kojoj grlo njihovih nosilaca ne stežu prsti ovog moćnika SDA. Dokle, niko ne zna. Valjda do posljednjeg birača SDA.
Svakako da je Asim Kamber personifikacija ubuđalosti ljudskih resursa jedne političke generacije u BiH, ali i ljudske izvitoperenosti osoba koje su vlast stečenu po osnovu partijske pripadnosti i narodne nesreće shvatali kao moć bez ikakve odgovornosti, u kojoj će oni određivati gdje će ko i šta raditi, šta će se i gdje graditi, kako će se ko politički izjašnjavati, koji stepen demokratije će smijeti uživati, pa čak i u kojoj će se džamiji ili crkvi Bogu moliti.
Način na koji Safet Oručević iz Beča godinama upravlja procesima u Mostaru najbolji je pokazatelj moći pojedinaca koji su svoju poziciju u vlasti iskoristili za "budućnost", odnosno instalirali određene ljude na pozicije s kojih će se odlučivati o sudbini građana ove zemlje.
Nedavna pobuna u SDA Maglaj i Olovo samo je odgovor na tinjajuću političku ambiciju dugogodišnjeg funkcionera SDA iz Zeničko-dobojskog kantona Šemse Mehmedovića, koji, uz sva uvažavanja za neke ranije zasluge, danas, naravno pod krinkom odluka Centrale SDA, pokušava ovladati političkom bazom kantona prije općih izbora.
Također, o moći Salke Selmana, premijera SBK, u kojem se trenutno za gradnju mini hidroelektrana na smrt i život, naravno pod njegovim nadzorom, bore SDA biznismeni sa dvodecenijskim stažom "zaštite bošnjačkih interesa", tek treba da se čuje.
(Avaz)
Add comment