Postojanje Republike Srpske (RS) je činjenica koja je postala politička realnost nakon Daytonskog mirovnog sporazuma. Stvoren je mir u Bosni i Hercegovini, ali i konstantni politički haos.
Obilježavanje dana Republike Srpske pokazuje svu sramotu koja karakteriše ovu tvorevinu bez ikakvih historijskih korjena osim zločina.
I upravo zbog tog siromaštva historije i argumenata i egzistencionalne nesigurnosti slavi se dan RS. Republika Srpska slavi svoj nastanak prije 18 godina napuhanije i jače nego i jedna evropska regija i pokrajina sa bogatom srednjovjekovnom historijom.
Predsjednik RS-a Kuzmanović svojim izjavama pokušava stvoriti "novu istinu" te reče da je Srpska utemeljena voljom građana, što nije istina. Kuzmanović je također rekao da su "sve opcije eventualnih promjena, pa i ustavnih, moguće samo kao izraz slobodne političke volje naroda i građana RS-a!?
Mora se napomenuti, da građani iz Bijeljine, Zvornika, Bratunca, Višegrada, Foče, Prijedora, Banjaluke… nisu bili pitani za "slobodnu političku volju" kada su 1992-1995 morali napustiti svoja ognjišta i nije ih srpski agresor pitao za njihovu volju kada su ih tjerali iz njihoviih domova, mučili i ubijali. Nisu oni pitani za "slobodnu političku volju" kada je stvarana Republika Srpska, a sigurno je oni nisu ni željeli.
Republika Srpska kakva je sada, plod je agresije i rata i ako takva ne smije i ne može imati pravnog temelja za postojanje.
Historija se pokušava falisificirati i kada se priča o srpskom otadžbinskom ratu u Srpskoj, a dobro se zna i sudski je utvrđeno da su Vojska i policija Republike Srpske zločinačke formacije u službi zločinaca koji su osuđeni i na Međunarodnom sudu u Denn Hagu.
Kako čestit Srbin može višegodišnje bombardovanje Sarajeva i ubijanje nevine djeca nazivati otadžbinskim ratom?
Zar pošten čovjek može zločine i istrijebljenje bošnjačkog naroda koje je završeno Genocidom u Istočnoj Bosni, nazvati otadžbinskim ratom?
Stalne prijetnje referendumom i izdvajanjem Republike Srpske iz države Bosne i Hercegovine opravdavaju sumnje o opstojnosti te tvorevine u budućnosti.
Republika Srpska, kao što i njen naziv govori "samo Srpska" predstavlja i predstavljaće i u buduće remetilački faktor, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u regionu pa i EU.
Opravdano se postavlja pitanje o mogućnosti da se sudskim putem razbije začarani bosanski čvor i dilema:
– Da li je Daytonski sporazum prekršen i ko je odgovoran za to?
– Ako jedna značajna tačka sporazuma (povratak protjeranih) nije ispunjena, nije li je i sam diskriminirajući naziv Republika Srpska indikator da se to nikada i ne desi?
Naravno to isto važi i za Federaciju Bošnjka i Hrvata.
– Da li je u skladu sa ljudskim pravima: protjerati sa jednog područja oko 48% nesrpskog stanovništva i to područje nazvati "srpskim" što malobrojne nesrpske povratnike kvalificira kao građane druge klase?
Proslavi dana Republike Srpske je prisustvovao je i Predsjednik Srbije Boris Tadić kome su usta puna podrške suverenoj državi Bosni i Hercegovini. On traži da se neko izvine za srpske civilne žrtve u BiH.
Svakako treba osuditi zločine nad srpskim civilima koji su počinili bošnjački zločinci, ali to za razliku od Republike Srpske i Srbije nisu planirale i organizovale bošnjačke institucije nego su to bile pojedinačne osvetničke i zločinačke akcije bošnjačke kriminalne gamadi.
Gospodin Tadić se u praksi nije udostojio da bar drugi put prihvati imenovanje ambasadora iz BiH i time doprinese popravljanju odnosa između dvije države, ali između Bošnjačkog, Hrvatskog i Srpskog naroda.
Postoji opravdana sumnja da se od već aktiviranog plana SANU-a iz Beogrda "svi Srbi u jednoj državi" ne odustaje.
I na kraju se nameće pitanje: "da li građani i političari u susjednoj Srbiji i bosanskoj Rep. Srpskoj mogu prihvatiti istinu, da je Bosna i Hercegovina postojala i prije Republike Srpske i da postoji realna šansa i mogućnost da će se država Bosna i Hercegovina razvijati bez etnitetske teritorijalne podjele, odnosno kao država ekonomskih regija gdje etnička pripadnost neće igrati primarnu ulogu?
Senad Ušanović
Bosanski Talasi
Add comment