Kozarac.ba

Gojko Berić:Bosanskohercegovačko društvo je bolesno…

Znam da ste željni bar jedne dobre vijesti. Nažalost, nje nema. Znam da mnogi od vas nemaju posla, a da ga novinari imaju napretek.

To je samo jedan od simptoma da je bosanskohercegovačko društvo bolesno i da se guši u svom moralnom i svakom drugom propadanju. Previše je gadosti oko nas i pristojan građanin ih sve teže podnosi. One mu stvaraju čir na želucu, uništavaju srce i živce. Kao i vas, i mene pesimizam čini tužnim i depresivnim. Međutim, nije moje da budem optimist po službenoj dužnosti. Pogotovo što za optimizam ne postoji ni jedan jedini stvarni razlog.

Ističu posljednji dani 2009. godine i svako od nas, na neki način, svodi svoju ličnu godišnju bilancu. Voditi državu, u suštini je isto što i voditi jedno golemo i složeno knjigovodstvo, brinući da krajnji rezultat bude pozitivan. Političari koji upravljaju ovom državom radili su svoj posao veoma loše. Oni su prokockali i ovu i prethodne godine, kao što kockar prokocka imanje. A onda na red dolazi kuća u kojoj živi. Uprkos tome, političari će, po običaju, ispiti čašu šampanjca i grliti se na novogodišnjem prijemu, a građanima uputiti novogodišnje čestitke. Prilično licemjerno, jer upravo su oni učinili sve da nam zagorčaju život.

Sve stavke ovogodišnjeg državnog knjigovotstva su negativne – političke, ekonomske, socijalne, kulturne. Ustavne promjene su propala stvar, jer srpski, hrvatski i bošnjački lideri nisu u stanju da se slože ni oko čega. Na svakog nezaposlenog dolazi, otprilike, samo po jedan zaposleni. Prema jednoj teoriji, država u kojoj je nezadovoljno samo deset posto stanovnika, nije stabilna država. A u Bosni je procenat nezadovoljnih građana višestruko veći od spomenutog. Oni žive na ivici siromaštva, zabrinuti za budućnost svoje djece. Gladan čovjek misli iz stomaka, a tamo gdje vlada glad, demokratija je  sporedna stvar. Za generaciju današnjih 30-godišnjaka Evropska unija je već izgubljeni san. Nedavno su nam i službenici NATO-a pred nosom zatvorili svoj šalter. Treba li uopšte pominjati šta je prije 20 godina Bosna i Hercegovina bila za jednu Albaniju? A danas smo, zajedno s Albanijom, jedina zemlja u Evropi čijim građanima nisu ukinute vize.

Međunarodna zajednica je smatrala da je Bosnu i Hercegovinu spasila Dejtonskim sporazumom, a sve ostalo je, manje-više, prepustila na milost i nemilost domaćih nacionalista. Međutim, državu ne čine samo teritorija i narod. Državu čini funkcionalan pravni sistem, vladavina zakona pred kojim su građani, svi do jednoga, potpuno ravnopravni. Bosna i Hercegovina je, dakle, trebala biti država u kojoj će ratni zločinci biti nemilosrdno progonjeni i suđeni, u kojoj će ratnim profiterima biti oduzet njihov ratni plijen, u kojoj lokalne siledžije neće nekažnjeno premlaćivati ljude iznuđujući im novac, automobile, čak i kuće. Država u kojoj jedan Milorad Dodik neće moći prijetiti čistom besmislicom – referendumom o otcjepljenju Republike Srpske.

Umjesto toga, vladajuće nacionalističke oligarhije stvorile su državu lopovluka, korupcije i organizovanog kriminala, državu bezakonja i nasilja nad ljudima, državu čiji Parlament i Vijeće ministara rade protiv nje same i protiv interesa vlastitih građana. U tome im je pomogla metiljava opozicija i razjedinjena međunarodna zajednica. Međutim, za našu kolektivnu propast najveću odgovornost snose domaći lideri. O Valentinu Inzku se ovih dana govori i piše svašta. O njemu možemo misliti šta god hoćemo, ali on je bio duboko u pravu kad je, obraćajući se grupi nezadovoljnih građana, rekao: "Pa i vi imate bonske ovlasti, čak mnogo veće nego ja, jer na izborima možete smijeniti cijelu vladajuću garnituru."

Nemojte, dakle, reći kako ste vi u cijeloj ovoj priči nevini i nemoćni. Niste ni nevini ni nemoćni. Stvar je u tome što tolike godine mazohistički glasate za one koji su nas doveli na rub provalije. Pa ipak, sretna Nova 2010!

(ftv)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.