Kozarac.ba

Džuma…

 

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

”O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole – prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar  koji On daje kome hoće, a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.” (El- Maide, 52.)  U ovom ajetu spomenuto je pet osobina koje su uistinu velika blagodat i dar od Allaha.

Hrabrost je osobina iskrenih vjernika

U narednim redovima govorit ćemo upravo o jednoj osobini islamskog ahlaka koja je spomenuta u ajetu, a koja je prije svih krasila Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Zatim je on svoje ashabe i njihove potomke podučio toj vrlini koja je ustvari bila sastavni dio ahlaka ili morala svih Allahovih poslanika i evlija koji se na putu uzdizanja Allahove vjere nisu bojali ničijeg prijekora.

Ta osobina jeste hrabrost i odvažnost na putu promicanja i odbrane istinskih vrijednosti. Ona je pratilac svih iskrenih vjernika koji su razumjeli Allahovu vjeru i koji je primjenjuju u svojim životima. A kad je ta osobina prisutna u životu, onda uz nju uvijek idu i ponos, dostojanstvo, ljubav prema dobru i mržnja prema zlu i spremnost da se kaže istina i da se brani u svakoj situaciji.

Suprotno hrabrosti je kukavičluk koji je prezrena i pokuđena osobina, te zbog toga ne bi smjela da bude životni pratilac iskrenih muslimana. Muhammed, s.a.v.s., utjecao se Allahu od kukavičluka u dovi govoreći: ”Gospodaru moj, ja Ti se utječem od kukavičluka i škrtosti”, jer je kukavičluk ponižavajuće svojstvo. Kakav je to život ako je srce ispunjeno strahom i kukavičlukom? Kukavice u jednom danu umru po stotinu puta i, kako Kur'an veli, ”misle da je svaki povik protiv njih”.

Deviza kukavica je – ne talasaj!

Oni žele svakome ugoditi, i sa svakim održati lijepe odnose pa makar kroz takav odnos pogazili životne principe i ideale za koje se deklarativno zalažu. Glavna deviza kukavica je – ne talasaj, bez obzira na posljedice. I kada ti svežu ruke dok te neprijatelj napada – ne talasaj. I kada izvrše agresiju, obeščaste, protjeraju, opustoše sela i gradove – ne talasaj. I kada te vrijeđaju, omalovažavaju, ne daju nikakvih prava – ne talasaj.

A kada ih upitaš zašto takav odnos i kakva se mudrost u tome krije, oni jednostavno odgovaraju da može biti i gore. Zbog nedostatka hrabrosti, odnosno zbog kukavičluka, ljudi su spremni da izdaju vjerske, nacionalne, političke, ekonomske i sve druge interese.

Mi ne želimo ovdje spominjati niti puno govoriti o munaficima iz naših redova koji su nama Bošnjacima muslimanima nanijeli  veliko zlo i ogromnu štetu. Ne treba podsjećati da su upravo oni među prvima izjednačili agresora i žrtvu u našoj zemlji svojim neuračunljivim izjednačavanjem muslimanske stranke, koja je u odsudnom trenutku mobilizirala sve slobodarske snage u odbrani naše države i naših svetinja, bez obzira na sve propuste koje je imala, sa fašističkim, četničko-ustaškim strankama pod čijom dirigentskom palicom je izvršena agresija i stravičan zločin nad našim narodom.

Munafici su, također, zaslužni za sveopću hajku na muslimane i izmišljanje islamskog terorizma, što je itekako utjecalo na svijest ljudi i potiskivanje u drugi plan hapšenja ratnih zločinaca i stvarnih terorista. I mnoga druga zla koja su počinili i koja i dalje čine na štetu bošnjačkog, napaćenog i do dna poniženog naroda kojem oni deklarativno pripadaju.

Nama je cilj da u okviru zadate teme spomenemo drugu skupinu bosanskih muslimana. To su oni koji se ne stide svog islamijjeta i koji se nazivaju muslimanima praktičarima. Međutim, oni se stide, odnosno plaše se da kažu istinu kada je to potrebno i nužno. To je ono što zabrinjava, plaši i iritira. Oni ili šute kad treba braniti istinu i boriti se za prava onih koji su ih birali, ili daju očajno nesuvisle komentare koji najbolje odražavaju sveopću bijedu duha i duševnog poraza.

Poniženje zbog kukavičluka čelnika

Daleko bi nas odvelo kada bismo nabrajali sve primjere tog kompleksaškog mentaliteta i ponižavajućeg kukavičluka. Jedan od ključnih problema u bošnjačkom korpusu jeste svakako mizeran procenat povratka prognanih na svoja ognjišta. Bošnjaci se slabo ili nikako ne vraćaju u istočnu Bosnu i druga mjesta, i za to je direktni krivac srpska strana.

Predstavnici bošnjačkih stranaka, koji se ujedno nalaze i na čelnim pozicijama u državi, krivi su zbog svoje ubitačno ponižavajuće šutnje, popuštanja i čekanja da im visoki predstavnik riješi probleme. Oni se ponašaju kao objekat, a ne kao subjekat u ovoj državi. Sa ovakvim vodstvom prognani Bošnjaci nikad se neće vratiti na svoje, a ako se to i desi, oni će živjeti u drugom entitetu i u hercegovačkom dijelu Federacije kao građani drugog reda, jer se o njima neće imati ko brinuti.

Mi u vlastitoj državi za koju je palo toliko života i dalje živimo pod srpskom dominacijom. Srbi jednostavno rade šta hoće i nikom račun ne polažu. Kad god im se ćeifne, njihovi predstavnici mogu napustiti Parlament i opstruirati rad Vlade.

Zatim, jedino Bošnjaci uredno plaćaju sve moguće poreze u BiH, a imaju najmanje prava ili ih uopće nemaju. Da bi poniženje bilo potpuno, mi plaćamo poreze od kojih naši koljači dobivaju svoje penzije i plate. Tako su agresorski vojnici izjednačeni sa braniteljima BiH.

Šutnja, popuštanje, kukavičluk i demagogija – to su diplomatska sredstva i metode naših čelnika. Ako su naši političari i svi drugi koji su u poziciji da zastupaju i brane naše kulturno-civilizacijske vrijednosti, uistinu ubijeđeni muslimani, neka nam onda kažu iz koje islamske literature su naučili da se tako treba odnositi prema životu!?

Jesu li Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi imali takav odnos prema životnoj stvarnosti? I ne samo to, već neka nam navedu samo jedan primjer kroz historiju čovječanstva, da je iko ko drži do svog vjerskog i nacionalnog identiteta, do svoje kulture i tradicije, na taj način branio i odbranio spomenute vrijednosti. Nema sumnje da će odgovor biti negativan.

Zavjet na istinu i hrabrost

Pa kad je tako, čemu onda takav odnos i  neshvatljivo popuštanje koje vodi u sigurnu propast? Govoreći o zavjetu koji su ashabi dali Poslaniku, s.a.v.s., kad su primili islam, Ubade ibn Samit, između ostalog, kaže: ”Zavjetovali smo se Poslaniku, s.a.v.s., da ćemo govoriti istinu i da se u ime Allaha nećemo bojati ničijeg prijekora.” A Muhammed, s.a.v.s., u svom poznatom hadisu veli: ”Reci istinu, pa makar ona bila gorka.”

Sjetimo se, zatim, hrabrog i dostojanstvenog držanja muslimanskog vođe u Libiji, Omera Muhtara koji je imao omču oko vrata kad ga je italijanski general Gracijani upitao: ”Šta ćeš učiniti ako ti italijanska vlada iz svoje milosti i dobrote pokloni život?” Ovaj ponosni musliman mu odgovara: ”Ako biste me i oslobodili, tako mi Allaha, ja bih se ponovo  borio protiv vas – okupatora, sve dok vas ne bih istjerao iz naše države ili dok ne bih poginuo.” 

Ako si iskren musliman, ti, dakle, moraš biti hrabar i principijelan, svejedno borio se na vojnom ili političkom polju. Svejedno da li si u Parlamentu ili u nekoj drugoj državnoj instituciji. Ti ne smiješ dati glas i podršku zlu i onome što se kosi sa tvojim ubjeđenjem, pa makar to i prošlo i bilo legalizirano. Važno je da se zna koji civilizacijski krug ne podržava i ne trpi nepravdu, nasilje, devijacije i nemoral.

Zar se može očekivati pobjeda bez žrtve i bez ustrajnosti na putu Istine?

Pobjeda ne dolazi sama od sebe, ona je pratilac iskrenih vjernika, hrabrih, principijelnih, mudrih, strpljivih i odvažnih ljudi. I zar se drukčije može biti uzor i autoritet?

”Autoritet se ne nameće, on se stječe”, govorio je često rahmetli Husein ef. čozo, i bez sumnje je bio u pravu. Neko je dobro kazao: ”Hrabar je uvažavan i u neprijateljskom taboru, a kukavica je prezren i kod rođene majke.” Zašto strah i popuštanje ako znaš da si u pravu? Je li to možda strah od smrti ili teških životnih iskušenja? Ubijeđeni musliman trebao bi biti posljednji čovjek na planeti koji se boji smrti iz prostog razloga što na osnovu Allahove Objave zna da je njegov dunjalučki rok određen i da ga ne može ni ubrzati niti usporiti. Uzvišeni je objavio: ”Nijedna duša neće umrijeti bez Allahove volje i u času određenom” (Ali Imran, 145.)

A Muhammed, s.a.v.s., kaže: ”Ono što te je snašlo, nije te moglo mimoići, a ono što te je mimoišlo, nije te moglo zadesiti.”

Poslušaj zato riječi pravednog halife Omera, r.a.: ”Čudim se nedostatku samopouzdanja kod vjernika, i hrabrosti i odlučnosti kod nevjernika!”

Iskren i ubijeđen musliman kroz život kroči uzdignute glave, hrabro i dostojanstveno i nema se, pored  Allaha, koga bojati niti stidjeti, jer se trudi da nikada i nikome nepravdu i nasilje ne učini, i da svoju dušu od grijeha očisti. On se bori za istinu, pravdu, slobodu i ostale uzvišene vrijednosti nadajući se Allahovoj nagradi na ahiretu i lijepom spomenu na dunjaluku.

To je istinski život…

(Abdusamed Nasuf Bušatlić)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.