Džuma…

 

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu’a 9. i 10.)

”O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, pa, Allah će sigurno umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole – prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar  koji On daje kome hoće, a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.” (El- Maide, 52.)  U ovom ajetu spomenuto je pet osobina koje su uistinu velika blagodat i dar od Allaha.

Hrabrost je osobina iskrenih vjernika

U narednim redovima govorit ćemo upravo o jednoj osobini islamskog ahlaka koja je spomenuta u ajetu, a koja je prije svih krasila Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Zatim je on svoje ashabe i njihove potomke podučio toj vrlini koja je ustvari bila sastavni dio ahlaka ili morala svih Allahovih poslanika i evlija koji se na putu uzdizanja Allahove vjere nisu bojali ničijeg prijekora.

Ta osobina jeste hrabrost i odvažnost na putu promicanja i odbrane istinskih vrijednosti. Ona je pratilac svih iskrenih vjernika koji su razumjeli Allahovu vjeru i koji je primjenjuju u svojim životima. A kad je ta osobina prisutna u životu, onda uz nju uvijek idu i ponos, dostojanstvo, ljubav prema dobru i mržnja prema zlu i spremnost da se kaže istina i da se brani u svakoj situaciji.

Suprotno hrabrosti je kukavičluk koji je prezrena i pokuđena osobina, te zbog toga ne bi smjela da bude životni pratilac iskrenih muslimana. Muhammed, s.a.v.s., utjecao se Allahu od kukavičluka u dovi govoreći: ”Gospodaru moj, ja Ti se utječem od kukavičluka i škrtosti”, jer je kukavičluk ponižavajuće svojstvo. Kakav je to život ako je srce ispunjeno strahom i kukavičlukom? Kukavice u jednom danu umru po stotinu puta i, kako Kur’an veli, ”misle da je svaki povik protiv njih”.

Deviza kukavica je – ne talasaj!

Oni žele svakome ugoditi, i sa svakim održati lijepe odnose pa makar kroz takav odnos pogazili životne principe i ideale za koje se deklarativno zalažu. Glavna deviza kukavica je – ne talasaj, bez obzira na posljedice. I kada ti svežu ruke dok te neprijatelj napada – ne talasaj. I kada izvrše agresiju, obeščaste, protjeraju, opustoše sela i gradove – ne talasaj. I kada te vrijeđaju, omalovažavaju, ne daju nikakvih prava – ne talasaj.

A kada ih upitaš zašto takav odnos i kakva se mudrost u tome krije, oni jednostavno odgovaraju da može biti i gore. Zbog nedostatka hrabrosti, odnosno zbog kukavičluka, ljudi su spremni da izdaju vjerske, nacionalne, političke, ekonomske i sve druge interese.

Mi ne želimo ovdje spominjati niti puno govoriti o munaficima iz naših redova koji su nama Bošnjacima muslimanima nanijeli  veliko zlo i ogromnu štetu. Ne treba podsjećati da su upravo oni među prvima izjednačili agresora i žrtvu u našoj zemlji svojim neuračunljivim izjednačavanjem muslimanske stranke, koja je u odsudnom trenutku mobilizirala sve slobodarske snage u odbrani naše države i naših svetinja, bez obzira na sve propuste koje je imala, sa fašističkim, četničko-ustaškim strankama pod čijom dirigentskom palicom je izvršena agresija i stravičan zločin nad našim narodom.

Munafici su, također, zaslužni za sveopću hajku na muslimane i izmišljanje islamskog terorizma, što je itekako utjecalo na svijest ljudi i potiskivanje u drugi plan hapšenja ratnih zločinaca i stvarnih terorista. I mnoga druga zla koja su počinili i koja i dalje čine na štetu bošnjačkog, napaćenog i do dna poniženog naroda kojem oni deklarativno pripadaju.

Nama je cilj da u okviru zadate teme spomenemo drugu skupinu bosanskih muslimana. To su oni koji se ne stide svog islamijjeta i koji se nazivaju muslimanima praktičarima. Međutim, oni se stide, odnosno plaše se da kažu istinu kada je to potrebno i nužno. To je ono što zabrinjava, plaši i iritira. Oni ili šute kad treba braniti istinu i boriti se za prava onih koji su ih birali, ili daju očajno nesuvisle komentare koji najbolje odražavaju sveopću bijedu duha i duševnog poraza.

Poniženje zbog kukavičluka čelnika

Daleko bi nas odvelo kada bismo nabrajali sve primjere tog kompleksaškog mentaliteta i ponižavajućeg kukavičluka. Jedan od ključnih problema u bošnjačkom korpusu jeste svakako mizeran procenat povratka prognanih na svoja ognjišta. Bošnjaci se slabo ili nikako ne vraćaju u istočnu Bosnu i druga mjesta, i za to je direktni krivac srpska strana.

Predstavnici bošnjačkih stranaka, koji se ujedno nalaze i na čelnim pozicijama u državi, krivi su zbog svoje ubitačno ponižavajuće šutnje, popuštanja i čekanja da im visoki predstavnik riješi probleme. Oni se ponašaju kao objekat, a ne kao subjekat u ovoj državi. Sa ovakvim vodstvom prognani Bošnjaci nikad se neće vratiti na svoje, a ako se to i desi, oni će živjeti u drugom entitetu i u hercegovačkom dijelu Federacije kao građani drugog reda, jer se o njima neće imati ko brinuti.

Mi u vlastitoj državi za koju je palo toliko života i dalje živimo pod srpskom dominacijom. Srbi jednostavno rade šta hoće i nikom račun ne polažu. Kad god im se ćeifne, njihovi predstavnici mogu napustiti Parlament i opstruirati rad Vlade.

Zatim, jedino Bošnjaci uredno plaćaju sve moguće poreze u BiH, a imaju najmanje prava ili ih uopće nemaju. Da bi poniženje bilo potpuno, mi plaćamo poreze od kojih naši koljači dobivaju svoje penzije i plate. Tako su agresorski vojnici izjednačeni sa braniteljima BiH.

Šutnja, popuštanje, kukavičluk i demagogija – to su diplomatska sredstva i metode naših čelnika. Ako su naši političari i svi drugi koji su u poziciji da zastupaju i brane naše kulturno-civilizacijske vrijednosti, uistinu ubijeđeni muslimani, neka nam onda kažu iz koje islamske literature su naučili da se tako treba odnositi prema životu!?

Jesu li Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi imali takav odnos prema životnoj stvarnosti? I ne samo to, već neka nam navedu samo jedan primjer kroz historiju čovječanstva, da je iko ko drži do svog vjerskog i nacionalnog identiteta, do svoje kulture i tradicije, na taj način branio i odbranio spomenute vrijednosti. Nema sumnje da će odgovor biti negativan.

Zavjet na istinu i hrabrost

Pa kad je tako, čemu onda takav odnos i  neshvatljivo popuštanje koje vodi u sigurnu propast? Govoreći o zavjetu koji su ashabi dali Poslaniku, s.a.v.s., kad su primili islam, Ubade ibn Samit, između ostalog, kaže: ”Zavjetovali smo se Poslaniku, s.a.v.s., da ćemo govoriti istinu i da se u ime Allaha nećemo bojati ničijeg prijekora.” A Muhammed, s.a.v.s., u svom poznatom hadisu veli: ”Reci istinu, pa makar ona bila gorka.”

Sjetimo se, zatim, hrabrog i dostojanstvenog držanja muslimanskog vođe u Libiji, Omera Muhtara koji je imao omču oko vrata kad ga je italijanski general Gracijani upitao: ”Šta ćeš učiniti ako ti italijanska vlada iz svoje milosti i dobrote pokloni život?” Ovaj ponosni musliman mu odgovara: ”Ako biste me i oslobodili, tako mi Allaha, ja bih se ponovo  borio protiv vas – okupatora, sve dok vas ne bih istjerao iz naše države ili dok ne bih poginuo.” 

Ako si iskren musliman, ti, dakle, moraš biti hrabar i principijelan, svejedno borio se na vojnom ili političkom polju. Svejedno da li si u Parlamentu ili u nekoj drugoj državnoj instituciji. Ti ne smiješ dati glas i podršku zlu i onome što se kosi sa tvojim ubjeđenjem, pa makar to i prošlo i bilo legalizirano. Važno je da se zna koji civilizacijski krug ne podržava i ne trpi nepravdu, nasilje, devijacije i nemoral.

Zar se može očekivati pobjeda bez žrtve i bez ustrajnosti na putu Istine?

Pobjeda ne dolazi sama od sebe, ona je pratilac iskrenih vjernika, hrabrih, principijelnih, mudrih, strpljivih i odvažnih ljudi. I zar se drukčije može biti uzor i autoritet?

”Autoritet se ne nameće, on se stječe”, govorio je često rahmetli Husein ef. čozo, i bez sumnje je bio u pravu. Neko je dobro kazao: ”Hrabar je uvažavan i u neprijateljskom taboru, a kukavica je prezren i kod rođene majke.” Zašto strah i popuštanje ako znaš da si u pravu? Je li to možda strah od smrti ili teških životnih iskušenja? Ubijeđeni musliman trebao bi biti posljednji čovjek na planeti koji se boji smrti iz prostog razloga što na osnovu Allahove Objave zna da je njegov dunjalučki rok određen i da ga ne može ni ubrzati niti usporiti. Uzvišeni je objavio: ”Nijedna duša neće umrijeti bez Allahove volje i u času određenom” (Ali Imran, 145.)

A Muhammed, s.a.v.s., kaže: ”Ono što te je snašlo, nije te moglo mimoići, a ono što te je mimoišlo, nije te moglo zadesiti.”

Poslušaj zato riječi pravednog halife Omera, r.a.: ”Čudim se nedostatku samopouzdanja kod vjernika, i hrabrosti i odlučnosti kod nevjernika!”

Iskren i ubijeđen musliman kroz život kroči uzdignute glave, hrabro i dostojanstveno i nema se, pored  Allaha, koga bojati niti stidjeti, jer se trudi da nikada i nikome nepravdu i nasilje ne učini, i da svoju dušu od grijeha očisti. On se bori za istinu, pravdu, slobodu i ostale uzvišene vrijednosti nadajući se Allahovoj nagradi na ahiretu i lijepom spomenu na dunjaluku.

To je istinski život…

(Abdusamed Nasuf Bušatlić)

Add comment

HOTEL bm

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.