JAVNI PROTEST ZA NESTALE OSOBE

Javni protest na trgu Majora Zorana Karlice u povodu međunarodnog Dana ljudskih prava protekao je mirno i dostojanstveno. Tek oko 150 učesnika i 20-tak novinara je bilo zainteresovano za problem nestalih u Prijedoru. Iako je organizator (Udruženje Prijedorčanki ”Izvor”) očekivao da će ove godine broj učesnika biti znatno veći u odnosu na prošlu godinu jer je prvi put trebala i određena doza hrabrosti, nažalost, odziv je bio nešto i slabiji.

Sramotno je da u ovom trenutku tražimo 1154 nestale osobe a da se na javnom protestu pojavi deset puta manje njihovih srodnika, prijatelja i sugrađana.

Organizator je okupljenima izrazio zahvalnost jer su na Dan ljudskih prava plemenito došli protestvovati zbog pogaženih ljudskih prava nestalih osoba, a i sami su diskriminisani na svakom koraku i imaju razloga da negoduju zbog vlastitih uskraćenih prava.

Ne postoji u Bosni i Hercegovini (mada je konkurencija velika) gori primjer gaženja ljudskih prava od nestalih osoba. Njima je pored svih civilizacijskih ljudskih prava, kao što je pravo na život, imovinu, obrazovanje, posao… uskraćeno i pravo na identitet i pravo na dostojanstven ukop.

Protest u centru Prijedora je bio usmjeren na lokalne institucije prije svega na prijedorsku policiju koja za 14 godina nakon prestanka ratnih dejstava nije doprinijela da se pronađe niti jedna nestala osoba. Lokalna vlast je također odgovorna za nestale osobe i njihova obaveza proizilazi iz Zakona o nestalim osobama, ali iz humanih, etičkih razloga, jer nestale osobe su obaveza Opštine Prijedor zato što se radi o njenim građanima.

Dosadašnji pristup u traganju za nestalim osobama je potpuno pogrešan zato što isključuje policiju koja ima najveće ljudske i tehničke kapacitete. Država je posao pronalaska preko deset hiljada nestalih osoba povjerila šačici nestručnih ljudi zaposlenih u Institutu za nestale osobe i oni svake godine daju sve manje rezultata. Svaka deseta osoba u BiH je nestala u Prijedoru i ukoliko se lokalne vlasti i policija ne uključe u taj problem tijela nestalih osoba neće biti nikada pronađena.

Informacije o nestalim osobama posjeduju ljudi koji su u ratu bili na vlasti, u policiji, civilnoj zaštiti, rudniku i drugim preduzećima čija je mehanizacija i ljudstvo učestvovalo u sakrivanju tijela. 14 godina nakon rata svi oni zavjerenički ćute i što je još gore niko ih i ne pita šta su radili i gdje su sakrili tijela. Sve je češća pojava da se javljaju neki ljudi koji traže basnoslovne sume da otkriju lokacije grobnica i tu organi gonjenja ne poduzimaju ništa.

U nadi da će svi oni koji danas žive u Prijedoru, a nisu zaposleni ili bili spriječeni, biti postiđeni pred šačicom odvažnih koja je ponosno i dostojanstveno zatražila istinu o nestalim osobama, obraćam se svima onima koji su podnijeli zahtjev za nadoknadu nematerijalne štete kod pravobranilaštva (podneseno više od 3.000 zahtjeva) – razmislite dobro da li vi zaslužujete odštetu za ubijene i nestale kada vam je teško dati sat vremena svog života na ovakvim skupovima. Oni koji ne dolaze na javne proteste, ne posjećuju mjesta stradanja neka nam se u Udruženju ne obraćaju radi ostvarivanja statusnih prava žrtava jer oni na to nemaju moralno pravo.

(Edin Ramulić)

Plakatirana su naselja Čarakovo, Zecovi, Hambarine, Rakovčani, Rizvanovići, Bišćani, Raškovac, Zagrad, grad centar, Gornja i Donja Puharska, Čela, Kozaruša, Kozarac, Kamičani i Trnopolje. Poziv objavljen na radio Sani i TV 101. Organizator je poduzeo sve uobičajene mjere obavještavanja, dokaz su učesnici koji su prisustvovali iz različitih naselja i bili tako obavješteni.