svabo
“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njenim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.” (Sad,29)
Izraz koji upućuje na razum i razmišljanje u Kur'anu Časnom upotrijebljen je 49 puta. Kako Kur'an časni tretira ljudski razum?
Na koji način se Kur'an Časni obraća razumu?
Koja je stvarna vrijednost i uloga razuma koju Kur'an Časni ističe i naglašava?
Istina je da na svijetu ne postoji ni jedna religija ili vjera koja poput islama odaje priznanje ljudskom razumu i intelektu. Islam poziva čovjeka na upotrebu i korištenje razuma i intelektualnih sposobnosti i negativno gleda na slijepo slijeđenje i oponašanje. U nekim religijama ćemo naći otvoren poziv za zanemarivanje i potiskivanje razuma i razmišljanja promovirajući ideju slijepe poslušnosti, tipa: Zatvori oči i slijedi me. Islam nas uči da ispravno ubjeđenje i vjerovanje počiva samo na jasnom i razumnom dokazu.
“Zar je onaj koji želi samo ovaj svijet kao onaj kome je jasno ko je Gospodar njegov …?” (Hud,17)
“Reci: Ovo je put moj, pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja i svaki onaj koji me slijedi.” (Jusuf,108)
Islam nije vjera koja se slijedi i vjeruje bez ubjeđenja utemeljenog na dokazu! Stoga, mnogi učenjaci ne prihvataju i ne odobravaju izraz kao što je „naslijeđena vjera“. Svako ko vjeruje u Allaha, dž. š., istinskim imanom – mora znati zašto vjeruje!
Ovo ne znači da čovjek treba tragati za nekakvim otkrićima i čudima na osnovu kojih će vjerovati i priznati Allaha Uzvišenog. Dovoljno je da čovjek vjeruje zato što zna da je Onaj Koji ga je stvorio i Koji ga održava – Allah Uzvišeni, Koji je Stvoritelj svega što postoji. Ovo vjerovanje je utemeljeno na razumu.
Iman, odnosno vjerovanje i ubjeđenje je takvo da se mora utemeljiti na čvrstom i jasnom dokazu, jer, u suprotnom, iman je podložan raznim sumnjama i pitanjima koja, na kraju, odvode čovjeka iz vjere. Iman ne prihvata ni najmanju sumnju i stoga mora biti prihvaćen sa dokazom koji je dovoljno snažan da odagna bilo kakve nesigurnosti i nejasnoće. Zato, Kur'an Časni, bez imalo straha ili bojazni, sve one koji Allaha Uzvišenog ne prihvataju i ne priznaju, otvoreno poziva i upućuje im izazov:
“Onaj Koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: ¨Dokažite, ako istinu govorite!” (En-Neml,64)
U osnovi, Kur'an Časni se u svojoj poruci obraća ljudima koji koriste svoj razum i koji zaista razmišljaju, ne bojeći se protuargumenta: … zar se opametiti nećete? (El-Bekare,44) ... za one koji imaju pameti. (El-Bekare,164) … i pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili. (El-Bekare,73) Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. (Ali Imran,118) Zašto ne razmislite? (El-En'am,50)
“Reci: Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje. (Saba’,46)
Na temelju ovih i brojnih drugih ajeta, profesor El-‘Akkad je napisao knjigu pod nazivom „Et-tefkir feridatun islamijje“ (Razmišljanje je islamska obaveza) jer, kako on kaže, Allah Uzvišeni je naredio čovjeku da razmišlja kao što mu je naredio da obavlja namaz, daje zekat i sl. Ajeti koje smo naveli, i brojni drugi koji nose istu poruku i naredbu dovoljan su dokaz da Kur'an časni, odnosno naša vjera islam, daje razumu i ljudskoj pameti posebnu vrijednost i priznanje.
Međutim, u jednom određenom vremenskom periodu naše islamske povijesti, pojavila se grupa ljudi koja je razumu i ljudskom intelektu dala ulogu koja je iznad one koju definira Kur'an Časni. U svom veličanju razuma i ljudske pameti, jedan broj islamskih učenjaka je sebi dao za pravo da sam Kur'an i njegove istine podvrgava ljudskom razumu i tumači ih onako kako su oni mislili da je ispravno. Učenjaci poput Ibn Sine, El-Farabija, El-Kindija i drugi, svom razumu su dali toliku slobodu da su kur'anske ajete o Sudnjem danu, Džennetu, Džehennemu, proživljenju, džennetskim uživanjima i džehennemskim patnjama, pa čak i o Allahu Uzvišenom, tumačili polazeći sa čisto intelektualnog aspekta, pokušavajući svojim razumom dokučiti i objasniti nešto što je ipak van naših razumskih sposobnosti i poimanja jer spada u svijet gajba.
Tako tvrde da su džennetska uživanja samo duhovna a ne i tjelesna, kao i džehenenemske patnje i tome slično. Nešto umjereniji od navedenih učenjaka su mu'tezilije, koji su, naporedo sa Kur'anom i Sunnetom, koristili razum u tumačenju i objašnjavanju, dok su, ondje gdje je Kur'an ili sunnet u suprotnosti sa ljudskim poimanjem i razumijevanjem – davali prednost razumu!
Druge islamske škole i pravci proistekle iz mu'tezilijja, poput eš'arijja i maturidijja, nešto su blaži od samih mu'tezilijja, ali i oni smatraju da je razum osnova Kur'ana i Sunneta, jer kažu da su svojim razumom došli do najveće istine; a ta istina je postojanje Allaha Uzvišenog! Njihovo obrazloženje je da nevjernik neće prihvatiti kur'anske ajete kao dokaze o postojanju Allaha Uzvišenog, stoga mu moramo pružiti one dokaze koje će on prihvatiti i u njih povjerovati. Ti dokazi su razumski, racionalni, oni koji pozivaju na razmišljanje i zaključivanje. I zaista ćete naći u Kur'anu Časnom ajete upućene takvim ljudima:
“Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili? Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili? Ne, nego oni neće da vjeruju.” (Tur,35,36)
S druge strane, ne možemo u potpunosti zanemariti i odbaciti razum i naš intelekt pravdajući se da se iman, odnosno vjerovanje, ne može razumski objasniti i poimati. Slijepo slijeđenje i odbacivanje razuma u vjeri Evropu je odvelo u mračni vijek i period najcrnje evropske historije. Ispravan iman mora biti utemeljen na razumu i ubjeđenje mora biti čisto od bilo kakvih sumnji i nejasnoća. Takav iman onda neće biti u suprotnosti sa razumom niti će izazivati sumnje i nedoumice. Međutim, u vremenu dekadence muslimana, sve više je prisutno slijepo slijeđenje, oponašanje i zanemarivanje razuma i razmišljanja. Niko od nas običnih ljudi nije sačuvan od greške i zato slijepo slijeđenje nije poželjno.
Kur'an Časni kada spominje srce – podrazumijeva razum:
“Oni pameti (qulub) imaju – a njima ne shvaćaju.U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene (ulil-elbab).” (El-‘Araf,179)
Kur'an časni koristi i druge izraze a pod tim izrazima podrazumijeva razum ili racio. Jedan od tih izraza je lubb (srce, duh, jezgro, um), naveden u Kur'anu časnom 16 puta. Još jedan izraz upotrijebljen u Kur'anu u značenju razuma je nuha:
“To su dokazi za one koji pameti maju (uli-nnuha).” (Ta ha,54)
Zatim izraz hidžr:
“Zar to pametnom (zi hidžr) zakletva nije…?” (El-Fedžr,5)
Allah Uzvišeni je ljudima darovao kako razum tako i Svoju Knjigu Kur'an, i stoga ne može doći do neslaganja i kontradiktornosti između zdravog razuma i Kur'ana. Ako se desi sukob razuma sa Kur'anom, onda je u pitanju sukob između ljudskog mišljenja i pretpostavki, a ne zdravog razuma sa Kur'anom. Ukoliko dođe do neslaganja kur'anskog teksta sa zdravim razumom, onda je u pitanju pogrešna interpretacija i razumijevanje kur'anskog teksta.
Zdrav razum je hakk (istina) kao i Kur'an i stoga je nemoguće da se dvije istine sukobe i pobijaju. Allah Uzvišeni je ljudima darovao razum kako bi svoj život uredili na ispravan i zdrav način, a u onim stvarima u kojima razum zakaže ili ne može dokučiti značenje i svrhu, tu nastupa Kur'an koji razumu govori kako da postupi. Ovo je vrlo važno da shvatimo i prihvatimo. Razum ima svoj zadatak i Kur'an ima svoj zadatak kada je riječ o ljudskom životu i uređenju zajednice. Bez toga ćemo doći u sukob i neodlučnost; da li da prepustimo zapadnom razumijevanju života i društva da odlučuje i uređuje ili, pak, istočnom, itd. Bez Kur'ana, ljudska poimanja i razumijevanja dolaze u sukob između sebe što, na kraju, dovodi do neprijateljstva i ratova.
Jedan od zadataka razuma je razumijevanje Kur'ana i njegova primjena:
“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njenim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.” (Sad,29)
“On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni.” (Ali Imran,7)
Zašto svi ajeti u Kur'anu nisu jasni? Upravo zato da bi ljudi upotrijebili svoj razum i intelekt u nastojanju da dokuče i razumiju! Dakle, svrha razuma je da razumije Kur'an i iz kur'anskog teksta izvlači pouke, poruke, propise i značenja. Drugi zadatak ljudskog razuma je da ispuni prazninu između halala i harama, između dozvoljenog i zabranjenog. Halal je jasan i haram je jasan, ali između ovog dvoga postoji jedna zona o kojoj Kur'an šuti i ne govori ništa. Ovdje do izražaja dolazi razum da u okviru fikhskih pravila (koja je definirao zdrav razum) i na osnovu svojih sposobnosti – zaključivanja, logike i analogije traga za rješenjima i ponudi ih čovjeku. I treća ali ne i posljednja zadaća ljudskog razuma je da istražuje, otkriva, definira i objašnjava svijet u kojem čovjek živi: životinjski i biljni, kopnena i morska prostranstva, svemir, samog čovjeka i njegov organizam i td…
Kur'an Časni veoma jasno i oštro osuđuje slijepo slijeđenje, jer ono znači zanemarivanje i odbacivanje jednog od najvećih Allahovih darova čovjeku a to je, svakako, razum. Jedan od vidova slijepog slijeđenja je pozivanje na prethodne generacije i pretke, njihovu praksu i način života. Znamo da je upravo ovaj vid slijepog slijeđenja bio jedan od glavnih argumeata protivnika islama i poslanice svih Allahovih poslanika:
“A kad im se rekne: Slijedite Allahovu Objavu. Oni odgovaraju: Nećemo, slijedićemo ono na čemu smo zatekli pretke svoje. – Zar i onda kad im preci nisu ništa shvaćali i kad nisu na pravom putu bili!?” (El-Bekare,170)
Drugi vid slijepog slijeđenja je pozivanje na starješine, predstavnike vlasti, vođe i kraljeve:
“I govoriće: Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s pravog puta odveli; Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!” (El-Ahzab,67,68)
Allahov, dž.š., odgovor će biti jednak i njima i njihovim vođama: džehennemska vatra! Allah uzvišeni vam je darovao razum pa zašto ga niste upotrijebili? Još jedan oblik slijepog slijeđenja je i taklid (oponašanje, imitiranje, prihvatanje već donešenih odluka i rješenja) u fikhu, koje je suprotno idžtihadu (samostalno rješenje vjerskopravnog pitanja utemeljeno na izvorima Šerijata). Možemo slobodno kazati da je taklid zatvorio vrata idžtihadu. A idžtihad je potreba svakog vremena i prostora u kojem ljudi žive. Isto tako, još jedan vid slijepog slijeđenja je ono što nalazimo kod naših sufija, kod kojih je murid pred šejhom poput mejita pred gasalom.
Dovoljno je kazati da su i ashabi raspravljali sa samim Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i iznosili čak ponekad i bolja mišljenja i rješenja za datu situaciju. Sjetimo se primjera bitke na Bedru i mjesta logorovanja, zatim bitke na Hendeku i odluke kopanja kanala oko Medine i td… Omer, r.a., postavlja pitanje Allahovom poslaniku, s.a.v.s., : Zašto si rekao Ebu Hurejre to i to…? Rasprava, diskusija i debata je potreba i jedan od metoda sticanja znanja a ne slijepa poslušnost!
Razum, svakako, ne može sve dokučiti i pojmiti. Šta je to život, njegova suština, šta je to duša, i druga slična pitanja na koja ljudski razum ne može dati odgovor, samo su dokaz da i razum ima svoje granice u spoznaji, razumijevanju i objašnjavanju. Samim tim, odgovore na ovakva i slična pitanja moramo potražiti na drugom mjestu a ne u našem razumu i intelektu. Ovdje do izražaja dolazi uloga Kur'ana Časnog koji razumu pruža prihvatljiva objašnjenja i odgovore kada se radi o spoznajama koje naš razum ne može dokučiti i istražiti.
Prihvatanjem svijeta gajba (duhovnog svijeta), koji nam donosi Kur'an Časni, i vjerovanjem u njega, čovjek sebi olakšava i rasterećuje razum od nečega što je van dometa njegove spoznaje i objašnjenja. Ondje gdje razum dolazi do svoje granice spoznaje, razumijevanja i objašnjavanja nastupa Kur'an časni da ga vodi i sačuva od lutanja i nepotrebnog trošenja u beznadežnom pokušaju da objasni nešto što je van njegove moći! Na taj način, čovjek je slobodan da usmjeri sve svoje intelektualne i duhovne moći i sposobnosti prema pojavnom fizičkom svijetu koji ga okružuje i u kojem živi, svijetu koji mu je dat na raspolaganje da njime upravlja i njime se koristi.
Ono što pokušavaju filozofi, metafizičari i veliki mislioci je da svojim razumom dokuče nešto što je van granica razuma. Pokušavaju dati odgovore na pitanja na koja razum, jednostavno, nije kadar odgovoriti. Spoznaja Božijeg bića, Njegova prijestolja, meleka, sudbine, suštine života … samo su primjeri nekih pitanja na koja ljudski razum ne može odgovoriti.
Da se vjera temelji na razumu, bilo bi preče činiti mesh po dijelu mestvi na kojem se hoda a ne odozgo. Ovo je izreka Alije, r.a., i smatram da zahtijeva pojašnjenje kako ne bi došlo do pogrešnog razumijevanja. Naime, mesh po mestvama je čin ibadeta, a u ibadetu je osnov slijeđenja primjera Allahova Poslanika, s.a.v.s..
Dakle, u stvarima ibadeta; namaza, abdesta, posta, zekata i hadždža, slijedimo praksu Allahovog Poslanika ,s.a.v.s., jer, u protivnom, svako bi radio po svom razumijevanju i svojoj logici, što bi, na kraju, dovelo do anarhije i iskrivljavanja same vjere i načina obavljanja ibadeta. Ibadet, kao i gajb, spada u stvari koje uzimamo i prihvatamo iz Predaje (Kur'ana i Sunneta) a ne na osnovu našeg razumijevanja i shvaćanja. Izraz „vjera“ (din) upotrijebljen u izreci znači – ibadet.
U ibadetima je osnov slijeđenja, dok je u stvarima dunjaluka osnov razum i njegova spoznaja svijeta. Dok su muslimani ovako postavljali stvari na njihovo mjesto – bili su napredni i razvijeni. Međutim, danas smo u velikoj mjeri zamijenili teze pa u vjeri (ibadetu) pokušavamo razumom pronalaziti rješenja i obrazloženja određenih propisa, a u stvarima dunjaluka (nauka, tehnologija, civilizacija i sl.) prihvatili smo princip slijeđenja drugih!
U svojoj knjizi „El-‘akl vel ‘ilm fil-Kur'an“ (Razum i nauka u Kur'anu) spomenuo sam da je jedan od zadataka Kur'ana formiranje i oblikovanje čovjekovog razuma na naučnim osnovama i zakonima. Kur'an nastoji čovjekov razum sačuvati od zaslijepljenosti i mitova. Razum u svjetlu Kur'ana ne prihvata bajke i mitove, niti slijepo slijedi ono što mu se servira bez provjere i ispitivanja. Kur'an želi da oblikuje razum koji će se temeljiti samo na istini a ne na pretpostavkama i mišljenjima:
“A o tome ništa ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini baš nimalo ne koristi.” (En-Nedžm,28)
Za kršćane Kur'an kaže:
“O tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali…” (En-Nisa,157)
Ne mogu pretpostavka i nagađanje biti osnov ubjeđenju i vjerovanju! Razum u svjetlu Kur'ana odlikuje se neovisnošću o emocijama, strastima i subjektivnosti:
“I ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahovog puta.” (Sad,26)
Razum u svjetlu Kur'ana je slobodan od slijepog slijeđenja predaka, lidera i narodne mase. Kur'an želi jasan dokaz (burhan) a ne pozivanje na praksu prijašnjih generacija, lidera ili narodnih masa.
(Dr. Jusuf el-Karadavi)
Add comment