svabo
“The Selfish gene” (Sebični gen), “The Blind Watchmaker” (Slijepi urar), “River Out of Eden” (Rijeka iz raja), “A Devil's Chaplain” (Vragov kapelan), samo su neki od naslova, koji su Richarda Dawkinsa načinili svjetski poznatom i slavnom osobom.
Član je britanskog Kraljevskog društva i Kraljevskog društva za književnost, šef je oxfordske Katedre za javno razumijevanje znanosti i profesor na New Collegeu. Ovaj biolog, genetičar, filozof i sociolog, pa i književnik (rekao bih, vrhunski), vjerojatno bi, unatoč nespornoj kompetenciji na svim poljima u kojima participira, zasigurno ostao sakriven u labirintu vlažnih oxfordskih hodnika, kad ne bi bilo njegovog žustrog i gotovo nametljivog zastupanju jednog, ako ne opasnog, ono barem potpuno neuobičajenog stava.
Naime, predanost koja odlikuje njegov zanos evolucionističkim poimanjem našeg svijeta, njegova intelektualna osornost, obojena nijansama ekscentričnosti i tvrdoglavosti, njegovo porijeklo iz stanovito sredjenog i liberalno nastrojenog okružja, i tko zna što još (i ovo zvuči poprilično evolucionistički), načinili su ga najpoznatijim svjetskim ateistom.
Za razliku od ateizma s kojim smo većina nas koketirali u vrijeme komunizma, a koji je imao, dakako, ideološku podlogu i koji je, što represijom, što perfidnošću njegovih tadašnjih promotora, bio instaliran u sve pore našeg društva, ateizam gospodina Dawkinsa je potpuno slobodan i on je do njega došao slijedeći svoju misao i vjerujući u znanstveni, dakle, racionalni pristup, u svim područjima koja sačinjavaju život.
Njemu nitko ništa nije nametao, zapravo je on taj, koji na svaki mogući način, katkad, u svojoj jednostranosti prelazeći granice dobrog ukusa, nastoji drugima nametnuti svoju vjeru: vjeru ateizma.
Iz njegovog nastupa sam iščitao svijest o tome da je nužno demontirati ono, što barem 5000 godina egzistira kao vjera u Boga, a radeći svesrdno na tome, istovremeno utiskivati evolucionizam svima i svuda, jer sve drugo je podložno vrlo lakom rušenju i razgrađivanju.
Prema Dawkinsu, samo priča o evoluciji ima i glavu i rep i samo ona može odgovoriti na sva pitanja koja si insan može postaviti o svom porijeklu i ulozi na ovom skučenom planetu. Da ih čovjek svijećom traži, ne vjerujem da bi našao baš puno vjernika (bilo koje od tri monoteističke svjetske religije), koji bi se generalno složio s Dawkinsom!
Čovjek je jednostavno dušom i tijelom protiv postojanja Boga u bilo kakvoj pojavnosti i značenju i tu mu nema sličnoga nigdje, u meni poznatom dijelu naše planetarne zbilje. Baš to me i zainteresiralo za njega:)
Prevelika žustrina u rušenju nekih pojavnosti prečesto je ispod košulje imala majicu, na kojoj je pisalo: NESIGURNOST, a da bih ja samo tako povjerovao našemu evolucionistu svjetskog glasa! Nikad u komunizmu nisam vidio toliko komunističkog u stilu vladanja, koliko su ga instalirali tobožnji antikomunisti kad su oni došli na vlast!?
Bit će da je i u ovom slučaju kao i u onoj priči o latentnim homoseksualcima! Galami, ne bi li prikrio mrlje na vlastitoj nesigurnosti! Morao sam ući u svoju analizu takvog jednog stava, uz sve rizike, koje je takav angažman mogao donijeti u svojoj konačnici.
Dawkins bi si sigurno žile rezao da zna, da me čak i njegova pojava na intelektualnoj sceni uvjerila u veličinu svih mogućnosti kojima Allah raspolaže. Nadam se da će se on čudesnim putevima Googla i poroznosti današnjih medija kojima putuju duhovne poruke upoznati s mojom oporbom njegovom nastupu, jer sam primijetio da je već u svojoj knjizi oprao sve živo, koje se ikad usudilo misliti nešto loše o njegovom “rušenju iluzije o bogu”, pa se obraćao čak i vjernicima (onim naivnijim i manje sofisticiranim), koji su mu govorili o vrlo izglednoj mogućnosti da će zbog svojih ideja “gorjeti u paklu”.
Ja se, svakako, ne ubrajam među takve i više bih ga volio preobraćenog, u džennetu!:)
(Ne mogu, a ne spomenuti, baš na ovome mjestu, rahmetli Nadžiba Mahfuza, prvog muslimana, nobelovca za književnost. I danas vjerujem da tu nagradu nije pobrao samo zbog svog spisateljskog umijeća, već da za nju može zahvaliti prije svega partijama pokera s Omarom Sharifom i inim prozapadnim Egipćanima, uz rashlađeni wiskey, hašiš i animir dame, na brodicama usidrenim negdje uz obalu Nila. Možda su mu pomogli i prilično “liberalni” uvodnici u “Al Ahramu” i uživanje u nargili, koje ga je valjda navelo da važno izjavi kako bi neke Kur'anske ajete potcrtao crvenom olovkom i zamijenio ih! O, površnosti, o oholosti, kako te neki slijepci lako zamijene za znanje! Našemu Mahfuzu je Allah podario dug život i on se stigao preobratiti i povući svoje mladalačke izjave! Koje li nagrade, već na dunjaluku!!! Njegovi zapadnjački sponzori su, vjerojatno, promrmljali sebi u njedra onu slavnu, kaubojsku: ” Samo mrtav Indijanac, dobar Indijanac!” No, neće se oni više zeznuti, nema teorije! Sad su dali Nagradu za mir, čovjeku, koji vodi barem 2-3 rata u svijetu, jer ti ratovi su put ka miru(!), pa da ih slučajno ne bi prekinuo! U to ime, još jednom: Essalamualejkkum Mr. Obama!!!”)
Vjernici bi morali prepoznati iskrenost, ma gdje se ona pojavila, pa tako i u iznošenju Dawkinsovog, po meni, promašenog koncepta, koji nas pokušava ubijediti kako umjesto dobrog Gospodara svih svjetova, našim okružjem, a i nama samima, vlada nekakav nesmiljeni evolucionistički zakon, gdje samo najjači opstaju i da se svaka nesavršenost na tijelu zbilje i njezinih aktera kažnjava potpunim porazom i nestajenjem s te pozornice sveopćeg masakra, koji nikad ne prestaje, jer stalno će biti onih jakih i onih slabih, onih savršenijih i manje savršenih. Tako gledati na sve pojave na zemlji, razmjerno je lako i vrlo je malo dokaza da bi stvari mogle stajati i drugačije ili da ta pravila imaju izuzetke.
Stoga ću krenuti tragom njegove knjige, pokušavajući mu skromno suprostaviti svoje viđenje te iste slike.
Mislim, prije svega, da on nije spoznao sve aspekte vjere i da je u tome sadržana i njegova nepomirljivost za sve vezano za Boga, pa ću mu ja, vodeći računa o svim ljudima koji bi mogli biti zavedeni jednim tako retrogradnim stavom, pokušati razjasniti u čemu je to vjernik u prednosti u odnosu na nevjernika, ma koliko on intelektualno bio težak.
Dawkins, naime, naivno vjeruje kako se nekakvi laboratorijski argumenti mogu vrednovati na istoj brojovnoj crti sa argumentima vjere i vjerovanja.
Ta vrsta materijalističkog pristupa ovoj stvari, jednostavno ne pije vode, na isti način, kako nije pila vode niti uvjerenost kartezijanaca da je Newtonovim zakonima bilo moguće razriješiti sva pitanja fizikalnog svemira.
Kako li im je samo stari Einstein priredio gadno buđenje, no to nije zasmetalo nadobudne da opet iznova povjeruju da je sad Albert riješio sve probleme na tom polju. No, već za njegovog života mogli smo posvjedočiti da se zeznuo barem na nekoliko bitnih točaka, a pomenut’ ću samo “kozmološku konstantu”, u koju je prvo vjerovao, pa ju je poslije nazvao svojom najvećom pogreškom, a najnovije spoznaje s tog područja mogle bi je, pak, opet vratiti u igru.
Dakle, hoću reći, gospodine Dawkins, znanost griješi, svjedočimo da znanost stalno griješi i da je uvijek griješila!
Pa, još prije 100 godina su ljude liječili najbolji liječnici svijeta tako što su im puštali krv, i sami ste to pomenuli u svojoj knjizi, samo što ste za to optužili religiju!?
To, što znanost notorno griješi ne čini je ružnom i nepotrebnom, samo bi trebalo naš zanos njome svesti na razumnu mjeru. Jer, cijela je istina samo kod Boga, i zar sumnjate da to klupko nikada nećemo odmotati do kraja. Ali, čovječe, odmotavaj ga i dalje i ne ponašaj se kao da ti to netko brani!
Primijetio sam i kako ste prilično komotni i sigurni u sebe iza svih tih visokih zidova akademizma i exkluziviteta vaših spoznaja i da ste prilično sigurni da vam diletanti poput, recimo mene, ničim ne mogu oponirati. Vjerojatno bi i bilo tako da ste se držali samo znanosti, kao takve, dakle onoga što vam je iz božje bašće ponuđeno na promišljanje i izučavanje, no vama to nije dovoljno, pa ste prešli na teološko područje, uvjereni, kako već rekoh, da se ta stvar jednako vrednuje i u toj, najvišoj sferi ljudske misli.
Naime, Vama je sve što ne možete vidjeti kroz mikroskop ili teleskop i nepostojeće, naravno, tek ako dolazi s područja vjere i vjerovanja. Gravitaciju i tri preostale sile koje ravnaju fizikalnim svemirom, naravno, priznajete, iako i njihovo djelovanje možete “vidjeti”, tek analogno!? No, takvo selektivno sljepilo Vam kod mene neće proći, a evo i zašto!
U vašoj knjizi znanstvenopopulacijskih i političkih eseja ” Vragov kapelan”, decidirano ste podvukli da s kreacioniistima nemate o čemu, a i ne želite raspravljati!? Hm, pa zar to ne činite cijelo vrijeme, ali uporno ignorirajući sve što bi Vam oni mogli reći. To poprilično urušava Vaš image, presigurnog u sebe intelektualca.
Što li Vas samo rukovodi kad s tolikom sigurnošću možete ustvrditi da je Bog iluzija! Skromno pretpostavljam da ste do takve Vaše iluzije došli predmnijevajući da je sva spoznaja data ljudima kroz jedan jedini kanal, onaj kojim je cijeli svemir vezan s intelektualnom elitom.
No, u akademskoj zajednici, ima mjesta samo za ljude s posebnim vizama i akreditivima, pa je komunikacija s njom počesto osuđena na stanovitu vertikalnost i apriornu ignoranciju svega neakademskog. Načelno bi se moglo konstatirati: koliko znanstvene pameti, toliko znanstvenog uspjeha, viši stupanj obrazovanja, veće mogućnosti, prestižnija katedra, veći ugled i t d.
No, u vjeri to baš i nije skroz tako, pa su, već i stoga, neke vaše komparacije neumjesne. U vjeri je , naime, veći onaj, čija je pokornost Allahu veća i tu se kralj i drvosječa natječu u istoj ligi, a drvosječa je nerijetko favorit. Stupnjevi vjere nisu vezani isključivo na “zanje” (ovdje mislim na onaj konvencionalni tip znanja, nekim čudom, jedini društveno prihvaćen) i svi božji stvorovi imaju jednaka prava da se utječu Gospodaru svome.
Time ih se izjednačava na način, koji nije moguće postići nikakvom socijalnom revolucijom, a niti dekretom. Evolucija nije mogla stvoriti takav model u ljudskom ponašanju, naprotiv, ona, onakva kakvom je predstavljaju od Darwina na ovamo, preferira nesmiljenost i zakon jačeg!
Kod evolucije uvijek jači i prilagodljiviji ide naprijed, i ako ćemo biti dosljedni i projecirati tu analogiju u budućnost, čovjek bi mogao evoluirati u supersofisticiranog monstruma, koji će na kraju eliminirati sve oko sebe, ne bi li sve pripalo samo njemu. Lijepog li paradoksa!
No, svejedno, volio bih da mi kažete, što je osim vjere, uopće na putu takvome scenariju!?
To, što prilike slijede upravo taj scenarij, nikako se ne može prigovoriti vjerovanju, već, naprotiv, nevjerovanju, koje je puno “lakše”, “udobnije” i na kraju krajeva “racionalnije”. Sve to pada u vodu, kad samo pomislimo na konačni ishod te čudne utakmice.
Sad kad smo konstatirali da nikako ne dijelim vaš zanos nepostojanjem Boga (kojeg svejedno proglašavate zlim i nastranim, u vašim parcijalno interpretiranim navodima iz Božjih objava), možemo dalje.
Vaša je knjiga većim dijelom okrenuta demontiranju “kršćanskog” i “židovskog” Boga, što bi mi, Muslimani, trebali doživjeti kao stanoviti kompliment, no i ta radost će nam kratko trajati, ako obznanim da ste se ogradili time, što ste ipak rođeni u judeokršćanskom okolišu, pa ste se s toga njima i više bavili. No, dopustite da ne vjerujem u cijelosti Vašim razlozima za takvo postupanje, iz više razloga, od kojih ću pobrojiti samo one koji su mi sad na pameti.
U Vašoj knjizi ste, naime, i sami iznijeli tvrdnju da su u igri za završni izgled Novog zavjeta bili uključeni čak 10 Evanđelja i da su ova četiri, koja većina kršćana slijedi, zapravo odabrana voljom crkvenog establišmenta i prilagođeni njihovim potrebama. Moram Vam priznati, da me i samoga zbunjuju počesta koketiranja s nekakvim Petim Evanđeljem, te Judinim Evanđeljem i sl., koja se znaju pojaviti na zapadnoj hemisferi u nekim populističkim rasprama ili tek kao tema nekih literarnih i filmskih ogleda.
Sjetimo se samo jeftinih uradaka poput “Da Vinchijeva koda” i sl., no ne bi bilo pristojno da im se petljam u to, jer ja sam ipak musliman i neka braća kršćani sami traže svoj put do svjetla.
Nadalje, prigovarate kršćanima( osobito katolicima) i stanovito koketiranje s politeizmom i tu smo nas dvojica najbliže, moglo bi se reći da smo po toj stvari i istomišljenici. Naime, ni samome mi nije jasno Trojstvo, koje je u supstanci kršćanskog poimanja Boga, makar sam čitao tumačenja, koja je iznio i sam Toma Aquinski u svojem znamenitom spisu: ” Summa contra gentiles”, a zahvaljujući Vašoj knjizi pročitao sam, što o tome kaže ” Catholic Encyklopedia”, no ma koliko se trudio ne mogu se nikako snaći u tome i poput Vas sam popriličan skeptik da bi to istinski mogao shvatiti još itko.
Također me, opet kao i Vas, istinski čudi sveprisutni kip Djevice Marije i klanjanje ljudi njemu, čudi me sva ta hiperprodukcija svetaca, pa sam i sam bio zapanjen podatkom ” The Catholic Community Foruma”, koji ste naveli na strani 38, da je je već promovirano 5120 svetaca i da taj trend bilježi nezaustavljiv rast.
Prilično ću pojednostaviti, ako ustvrdim da Vi sve to doživljavate kao ozbiljno koketiranje s politeizmom. Moram priznati da se zdravom razumu teško boriti protiv jedne takve tvrdnje, no Vi onda, kao da želite napraviti malo ravnoteže, iznosite tvrdnju da je u priči o muslimanskom raju – džennetu, nekom nesretnom greškom u prijevodu umjesto riječi (pazi sad ovo!) “grožđica”, navedena riječ “djevica”!!!
E, tu ste me poprilično naljutili, pa i naveli da pazim na svaku Vašu sljedeću riječ, a bonus, koji sam Vam dao, zanesen Vašim ranijim opservacijama i Vašim akademskim statusom, istopio se poput grudice snijega u džehennemu.
Hej, Mr. Dawkins, zar Vam nisu rekli da se Kur'an, od prvog dana njegove objave ne “prevodi”, već ga svi vjernici moraju učiti u njegovom izvorniku, dakle na arapskom jeziku, na kojemu ga je naš Poslanik i primio posredatvom meleka Džibrila, u pećini Hira!
Dakako, postoje prijevodi na mnogim svjetskim jezicima, ali je i u njima naglašena jasna distinkcija između izvornog arapskog teksta i tih knjiga. Znači, jamči se da je voda 100% bistra, jedino na izvoru i svako pozivanje na bilo kakav prijevod, potpuno je bespredmetno!
U izvornom tekstu, pak, nema odstupanja, niti u slovu, od prvobitne njegove pojavnosti, jer baš su takva odstupanja i dovela do sumnje u sadržaj ranijih Objava, kakvima ih mi danas možemo susresti. Dakle, Islam je preduprijedio to što Vi, možda i s pravom (Allah zna najbolje), prigovarate drugim religijskim skupinama, a to ujedno i objašnjava potrebu pojave Zadnje Objave, u sedmom stoljeću poslije Issaa Pejgambera. Kur'an Časni, zovu i Pečatom, a mogu se samo nadati da Vam je sad jasno i zašto!
Sve Vam to govorim, jer na jednom mjestu tvrdite da je riječ “grožđica”, vjerojatno greškom prevedene kao “djevica”!!! Velite, dalje, kako tom nesretnom prijevodu možemo “zahvaliti” na gubitku brojnih ljudskih života (mislite na nevine žrtve terorističkih napada)!
Čisto sumnjam, jer oni koji su započeli tu spiralu zla, ne vjeruju niti u grožđice, a niti u djevice, oni čak ne vjeruju niti da će se vratiti svome Gospodaru i polagati račune, oni vjeruju samo u ovaj svijet i njima Allah poručuje:
“Kad bih ti ja ovo brdo u zlato pretvorio, ti bi drugo poželio! Zato ću ti usta zemljom napuniti…” Pitajte Mr. Busha i njegove prethodnike, ako mi ne vjerujete!
I, naravno, ne pokušavajte me uvjeriti da su isti, onaj koji napada i onaj, koji se brani. I, da ne ostane visiti u zraku: zar Vi doista mislite da bi sedamdeset zrna grožđice mogli biti dobra metafora za Raj!?
Ne, vjerujem da bi Vam ni djeca otišla po cigarete, za jednu za takvu nagradu. Doista ste potcijenili ljude od kojih ste prepisali i same početke moderne ljudske znanosti. Tvrdim odgovorno da su gotovo sve što se sada pripisuje Koperniku, Galileju i drugima, isti uredno prepisali iz muslimanskih izvora tog vremena. Jedini problem dolazio im je iz vlastite sredine, gdje su mogli biti spaljeni i za posve benigne tvrdnje, tipa: Zemlja je okrugla ili da se vrti oko Sunca!
Dakle, sadržaj prethodne primjedbe je zapravo upozorenje da je meni strana svaka komparacija triju monoteističkih religija. Naime, sve one imaju svoje mjesto i zadaću na vremenskoj crti i Objave su stizale, od Ibrahima a.s., pa nadalje dodatno regulirajući sva područja ljudskog života. Kur'an je ZADNJA Objava i ne podliježe nikakvoj sumnji, niti izvanjskim intervencijama.
Iz gore navedenih razloga, jedini je posve autentična Riječ božja i kao takav se ni ne može niti komparirati niti s jednim drugim tekstom, jer mi, naravno, ne možemo suditi o autentičnosti tih tekstova i ne možemo isključiti ljudsku intervenciju u njima. Toliko o grožđicama i hurijama!
U sljedećem nastavku vam spremam juhu po receptu Freda Hoylea, Pascalovu okladu, starozavjetne citate iz Vaše knjige i još ponešto, al’ na Nidin način 🙂
Add comment