Korićanske stijene: “Ozloglašeni” žuti kombi

Edin Mujadžić je sa porodicom živio blizu stadiona u mjestu Tukovi kod Prijedora, odakle je 21. avgusta 1992. godine, zajedno sa ocem, ispratio konvoj civila koji je trebao da stigne do Travnika. Prema njegovom svjedočenju, za ovaj konvoj se govorilo da je “najsigurniji” i da će sigurno stići do Travnika.

“Tog avgusta je bilo više konvoja koji su izlazili iz Prijedora sa civilima. Kako je moja porodica živjela blizu stadiona, odlazak svakog konvoja smo ispratili. Sjećam se da se u medijima i u gradu govorilo da će ovo biti ‘najsigurniji’ konvoj, tako da su mnogi civili bošnjačke i hrvatske nacionalnosti odlučili da napuste svoje domove baš taj dan”, ispričao je svjedok.

Nakon što su u Tukove dovezeni autobusi i šleperi, kako je ispričao Mujadžić, civili su krenuli sa ukrcavanjem. Nakon nekog vremena, u Tukove je došao i žuti kombi sa pripadnicima interventnog voda tadašnje milicije.

“To je bio čuveni, ozloglašeni žuti kombi. U njemu su uvijek bili pripadnici interventnog voda tadašnje milicije. Tog dana u kombiju je bio Darko Mrđa, kojeg sam lično poznavao još prije rata, i Zoran Babić, koji se družio sa mojim starijim rođacima. Oni su kružili oko konvoja, pjevali i zveckali lancima. Kada smo to vidjeli, znali smo da neće biti ništa dobro”, kazao je Mujadžić.

Tužilaštvo BiH tereti Zorana Babića, Milorada Radakovića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića, bivše pripadnike interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, da su učestvovali u sprovođenju konvoja sa preko 1.200 civila, koji su vođeni na razmjenu u Travnik.

Sva šestorica se terete da su na Korićanskim stijenama učestvovali i u strijeljanju oko 200 muškaraca, koji su iz konvoja za Travnik odvezeni na planinu Vlašić.

Darko Mrđa, bivši pripadnik interventnog voda SJB-a Prijedor, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) priznao je krivicu za učešće u strijeljanju civila na Korićanskim stijenema, te je u martu 2004. osuđen na 17 godina zatvora.

U nastavku svjedočenja Mujadžić je potvrdio da je sa ocem tog dana vidio i “Duleta Jankovića”, kojeg je njegov otac poznavao.

“Nakon što mi je otac rekao da je među pripadnicima interventnog voda i Dule Janković, otišli smo kući. Oca nisam ništa pitao, osim što mi je rekao da ne bi bilo dobro da nas Dule tu vidi. Tada je u Prijedoru svako ko je znao ljude iz interventnog voda mogao da nastrada. A moj otac ih je sve poznavao. Još od prije rata”, svjedočio je Mujadžić.

Kako se navodi u optužnici, Dušan Janković je naredio i, zajedno sa ostalim optuženima, “počinio, učestvovao i pomagao” u pripremanju i učinjenju progona nesrpskog stanovništva.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Odbrane optuženih su isticale da svjedok Tužilaštva ne govori istinu, te da se ne može sjećati svega što je vidio kao 14-godišnji dječak, i da je njegovo svjedočenje nešto što je čuo od roditelja ili starijih rođaka.

Naredno ročište zakazano je za 26. oktobar 2009. godine, kada će Tužilaštvo BiH saslušati zaštićenog svjedoka.

(BIRN)