Kozarac.ba

Utvrda srpskog identiteta

Premijer Republike Srpske Milorad Dodik i predsjednik Republike Srbije Boris Tadić svečano su u Palama otvorili – a Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Nikolaj posvetio – suvremenu novu Osnovnu školu "Srbija".

Školska zgrada sagrađena je zajedničkim sredstvima Srpske i Srbije i najbolje je opremljena škola u Republici Srpskoj…

Hiljadu učenika imat će na raspolaganju osamnaest učionica, osam kabineta, tri laboratorije, biblioteku, čitaonicu i kuhinju – sve u svemu, Osnovna škola "Srbija" prostire se na lijepih dvije i pol hiljade četvornih metara. Rekli bi cinici, velika je Srbija.

Hvale je vrijedna – kako se to obično kaže u hvale vrijednim prilikama poput ove – zajednička inicijativa Republike Srpske i matice Srbije da se u Palama sagradi nova osnovna škola. Kako god se zvala, u njoj će djeca učiti prva slova i brojke, prve pjesmice, kemijske elemente, glavne gradove i rudna bogatstva svoje domovine. Cinici bi dodali – kako god se zvala. Domovina ili osnovna škola, svejedno.

Zašto se, međutim, osnovna škola u Palama zove baš "Srbija"? Ako će to zaista biti "škola za djecu svih vjera i nacija", kako je nastavni program sažeo premijer Dodik, zašto se škola ne zove, recimo, po Veselinu Masleši, bosanskom Srbinu koji se rodio u Banjaluci, školovao u Zagrebu, a živio u Beogradu, radeći i za banjalučku "Novu štampu", i za osječki "Hrvatski list", i za "Beogradske novosti"? Ili – dobro, to je malo prvoloptaški – po bosansko-srpsko-hrvatskom piscu Ivi Andriću? Zašto baš Osnovna škola "Srbija"?

Stvar je još kompliciranija kad se zna da su u republici u kojoj ponosno stoji zgrada Osnovne škole "Srbija", dakle škola s nazivom druge države, zakonom zabranjeni nazivi u kojima se spominje država u kojoj se ta škola i sama nalazi. Brod ili Kostajnica ne mogu biti Bosanski, ali škola može biti Srbija.

Može li onda i u Srbiji biti Osnovna škola "Bosna"? To je najsumanitiji dio: unaprijed, naime, odgovarajući na optužbe, svečani otvarač Boris Tadić rekao je da ne bi imao ništa protiv da Federacija BiH u Novom Pazaru izgradi osnovnu školu koja bi se zvala Bosna. Na stranu sad što bi bilo jako zanimljivo vidjeti kako Tadić zajedno sa reis-ul-ulemom Mustafom Cerićem otvara Osnovnu školu "Bosna" u Novom Pazaru – zašto je, naime, to teoretski moguće, a praktički sumanuto? Zato što je, eto, Osnovna škola "Bosna" teoretski moguća u Srbiji, dok u Republici Srpskoj, dakle usred Bosne, nije moguća ni teoretski ni zakonski.

Kako je to onda u Palama Osnovna škola "Srbija" ne samo moguća, nego – kako ćemo vidjeti – i obavezna? I to je objasnio direktor Srbije. Pardon, predsjednik. Dakle, predsjednik škole. Odnosno Srbije, ja se izvinjavam. Vidite kako je nezgodno to sa Srbijom. "Srbija je obavezna da na svakoj tački sveta obrazuje pripadnike svoga naroda, mi nismo odgovorni samo za svoje građane, već za sve ljude koji nose srpsko ime, i učinićemo sve da pomognemo srpskom narodu ma gde on živeo", rekao je tako u nadahnutom slovu dragi gost i svečani otvarač, podsjetivši na kraju kako je i on sam kao profesor odškolovao nekoliko generacija, te zna da je "obrazovanje oblast u koju se mora ulagati, jer se samo tako može očuvati i identitet naroda".

Ukratko – ono što neupućenom promatraču, vrlom pitcu nekom, izgleda kao školska zgrada, zapravo je utvrda srpskog identiteta. Drugdje djeca idu u školu da nauče zbrajati i oduzimati, pisati i čitati, drugdje se naime podrazumijeva da se u školi uče jezik, književnost, kultura ili geografija kojima dijete pripada i da je primarna funkcija škole obrazovanje. Ne i u Srbiji. Mislim, naravno, na školu. Tamo je, kako reče visoki sponzor i dragi gost, prioritet "očuvanje identiteta naroda". Zato se, shvatili ste sad, škola zove "Srbija". Drugdje, eto, nije takav običaj, ali ovdje su škole nešto poput folklornog društva ili nogometne reprezentacije, ne dakle obična obrazovna ustanova, već više kao znak identiteta.

Ukratko – ne znam kako bih jednostavnije objasnio – u nekim nacionalno neosviještenim i zaostalijim kulturama škole se grade za djecu, dakle učenike, dok se na ovim prostorima škole grade za roditelje. Kao znak njihova identiteta. Samo da bude, i da se zove.

Kakav će onda biti školski program u Osnovnoj školi "Srbija"? Ne znamo, ali možemo se igrati pretpostavljanja. Učit će se srpski jezik, pismo i književnost, srpska historija, geografija, te ostali entitetski i identitetski predmeti.

Matematika, recimo, ne samo da je potpuno anacionalna nauka, nego se pri tom piše arapskim brojkama, a ponegdje čak i rimskim, i tu su đaci u velikoj opasnosti da se odnarode i prihvate arapsko-rimske, odnosno islamsko-katoličke vrijednosti i zakone. Matematika će zato, pretpostavljam, biti izborni predmet za "djecu ostalih vjera i nacija", kako reče premijer. Dok srpska djeca budu išla na vjeronauku, mali Hrvati i Bošnjaci učit će matematiku.

Osnovna škola "Srbija" otvara i brojne druge, neslućene mogućnosti, naročito one jezične. Djeca iz Pala, na primjer, odsad će moći reći da se školuju u Srbiji. Takozvana Ostala Djeca moći će na kraju školske godine demolirati i porazbijati Srbiju. Direktor Boris Tadić, na primjer, može ponosno reći da je izgrađena nova, suvremena i moderna Srbija. Može čak reći i da će u sljedećoj godini Srbija dobiti i fiskulturnu dvoranu. Zapravo, kad bolje razmislim, to je i rekao.

Već vidim vijest iz Pala, gdje se uz Osnovnu školu "Srbija" svečano otvara fiskulturna dvorana, u znak dobre volje nazvana "Bosna". Da se djeca iz "Srbije" imaju gdje igrati.

(Boris Dežulović; NN)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.