Zbogom tugo

Hvala Allahu Gospodaru svjetova, neka je blagoslov i mir na našeg poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu i sve njegove ashabe. Čovjek će osjetiti sreću samo ukoliko mu se tuge rasplinu, a brige nestanu. No, ono pravo, istinsko, radovanje i zadovoljstvo svoje duše može pronaći jedino u pokoravanju Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Upravo zbog toga je i naređeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da nas razveseli tom velikom istinom.

“I obraduj vjernike.” (El-Ahzab, 47)

Jedna od mnogih Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, uputa i smjernica je bila i ukazivanje na značaj lijepe riječi. Ona nam pomaže da unesemo razdraganost i osjetimo optimizam u našim dušama. Isti je slučaj i sa prijaznim izrazom lica.

Izjavio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Sviđa mi se fe'l (dobar predznak).” Upitaše ga: “Šta je to fe'l?”. A on odgovori: “Lijepa riječ.” (muttefekun alejhi)

Rekao je Džerir ibn Abdullah, radijellahu anhu: “Nije me susreo Allahov Poslanik osim sa osmjehom.” (muttefekun alejhi), što ukazuje na to da je naš Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uvijek bio vedar i nasmiješen.

ŠIROKOGRUDNOST

Neizmjeran užitak, koji osjeća svaka širokogrudna osoba, je veliki dar i dobročinstvo od Uzvišenog nam Gospodara. Nasuprot tome je neizreciva patnja uskogrudne osobe kojoj se tegoba uvukla u prsa.

Oni koji su obdareni velikodušnošću u mogućnosti su da, osim sebi, budu od koristi i drugim stvorenjima. Znajući za to, Musa, alejhis-selam, je tražio od svoga Gospodara da mu raširi prsa kako ne bi osjećao pritisak koji zagorčava život i muti radost.

“» Gospodaru moj,« – reče Musa – »učini prostranim prsa moja.«” (Ta-ha, 25)

Uskogrudna duša čini njenog vlasnika sebičnim i nesposobnim da pomaže drugim osobama na njihovom putu ka uspjehu. Doista je Sveznajući Allah, proširio prsa našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te ih učinio plemenitim i milostivim.

“Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili.” (El-Inširah, 1)

Tako isto, proširio je i prsa onih koji ga slijede i vjeruju u njega.

“Zar je isti onaj čija je prsa Allah učinio sklona islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga?” (Ez-Zumer, 22)

UTJECAJ TUGE NA DUŠU

Islam je zatvorio sve puteve koji vode ka tuzi, jer ona umara srce, slabi odlučnost te sprječava čovjeka da se pridigne i dostojanstveno krene ka Allahu.

Rekao je Ibnul-Kajim: “Tugu, Uzvišeni Allah nije propisao nikada i ni u kakvoj situaciji, nije je pohvalio niti je za nju odredio nekakvu nagradu. Jednostavno, nije je uvrstio u dobra djela nego upravo suprotno, zabranio je u svakom pogledu.

“I ne gubite hrabrost i ne žalostite se.” (Ali Imran, 139)

U narednom ajetu je zabranio tugovanje i Svome Izaslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

“I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova.” (En-Nahl, 127)

A sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao svome prijatelju Es-Siddiku:

“Ne brini se, Allah je s nama!” (Et-Tevba, 40)

Poznato je da se i on sam, sallallahu alejhi ve sellem, utjecao Allahu od tuge, te da je zaštitu od nje često molio u svojim dovama.

Rekao je Enes, radijellahu anhu,: “Često sam čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže:

“Allahumme inni e'uzu bike minel-hemmi vel-huzni vel-‘adžzi vel-keseli vel-buhli vel-džubni ve dal'id-dejni ve galebetir-ridžal.”

“Allahu, zaštitu od Tebe tražim od brige i žalosti, od iznemoglosti i lijenosti, škrtosti i kukavičluka, duga i ljudske nadmoći.” (Buhari)

Tuga je zasigurno jedan od načina na koji šejtan prilazi čovjeku i vrata kroz koja ulazi u njegovu psihu.

“Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi rastužio vjernike.” (El-Mudžadela, 10)

UTJECAJ TUGE NA TIJELO

Kada tuga uzme zamaha, te se pojača, čovjek postaje nesposoban za govor i jezičko izražavanje. Rekao je Musa, alejhis-selam,: “Prsa mi se stegnu, a jezik zaveže.”

Osim na jezik, tuga razlije svoje štetne posljedice i na ostatak tijela. Obavijestio nas je Uzvišeni Allah o Jakubu, alejhis-selam.

“a oči su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potišten.” (Jusuf, 84)

Naš život nikada neće biti onakav kakvim ga mi zamišljamo ako ne udaljimo od sebe osjećaj tuge. Njeno nepostojanje je jedan od izvanrednih džennetskih užitaka. Rekao je, Slavljen neka je On:

“ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati.” (El-Bekare, 38)

Stanovnici dženneta će biti zahvalni Allahu, jer im je On otklonio tugu i spasio ih od nje.

“»Hvaljen neka je Allah!« – govoriće – »koji je od nas tugu odstranio.«” (Fatir, 34)

Naš plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je zabranio svaki govor ili djelo koje može rastužiti drugog muslimana. Kao što je sašaptavanje dvojice u prisustvu treće osobe. (Ovaj slučaj je spomenut u hadisu koji je muttefekun alejhi.)

Također je promjenio ime čovjeka koji se zvao Huzn (Tuga) u Sehl (Lahkoća). (Spomenuto u hadisu koji bilježi Buharija.)

Rekao je Šejhul-Islam, Allah mu se smilovao, da Allah nije propisao tugu kao što je nije preporučivao ni Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ona je zabranjena u svakoj situaciji “pa čak ako je vezana i za samu vjeru.”

UZROCI TUGE

Čovjekovi grijesi napadaju dušu i svaljuju se na njegova leđa.
 
” i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištilo.” (El-Inširah, 2-3)

Neizrecive bolove naći će onaj koji strast svoju bude slijedio. Onaj koji se odrekne spominjanja svoga Gospodara, osjetit će strahotu tjeskobe u prsima, kao i razornost svoje pohlepe dok bude tugovao za onim što mu je izmaklo. Jednom riječju, zagorčat će mu se dunjaluk i potamnjet će njegove vedre boje.

” a onoga ko neće da se Gospodaru svome klanja On će u patnju tešku uvesti.” (El-Džin, 17)

Nemarnost u ibadetu, takođe, vodi čovjeka utabanom stazom ka beznađu. Kaže Uzvišeni Allah:

“A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti.” (Ta-Ha, 124)

Dok, na primjer, onaj koji koristi frazu: “Da učinih tako i tako, ne bi mi se desilo to i to.”, nije ništa drugo do li obični slabić koji jadikuje nad svojom sudbinom. On time otvara vrata šejtanovim radnjama koje ne donose ništa osim pustog jada i čemera te ogorčenog odbacivanja onoga što je već propisano.

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Doista, kada neko kaže: “Da sam…”, time otvara prostor šejtanskom djelovanju.” (Muslim)

Suprostavljanje Allahovim propisima preobrazit će sva čovjekova djela u besmisao, tj. osjećaj neobjašnjivog gubitka biti. To će se dogoditi čak i onome koji bude živio po svojoj mjeri, oblačio šta god poželjeo, hranio se čim htio, ili stanovao gdje je snio. Ukoliko se ponovo u njemu ne upali svjetlo pokornosti prema Allahu, on će dovjeka ostati takav. Potišten.

SRETAN ČOVJEK

Vjernik, odan Allahu, živi najuspješnijim životom, prostranih prsa i neopterećene psihe. To je, uistinu, njegov ovozemaljski džennet koji mu je podaren prije ahiretskog. Shodno jačini njegovog imana povečavat će mu se širokogrudnost, a potištenost njegovog srca će rasti zajedno sa udaljavanjem od Plemenitog Gospodara.

Rekao je Uzvišeni Allah:
 
“Onome koga Allah želi da uputi – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti.” (El-Enam, 125)

UZROCI ŠIROKOGRUDNOSTI

Ono što vodi ka osječaju zadovoljstva i staloženosti je ustrajnost u spominjanju Allaha.

“a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!” (Er-Ra'd, 28)

Približavajući se Uzvišenom, oslanjajući se na Njega ili Mu se prepuštajući u emanet, mi, u stvari, našem srcu otvaramo vrata ka sreći, užitku i vedrini. Rekao je Jakub, alejhis-selam:

“Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim.” (Jusuf, 86)

Ništa nije otklonulo teškoće ovoga svijeta niti zatomilo tugu kao što je to učinilo vračanje Jedinom nam Gospodaru. Prenosi se za našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bi klanjao svaki puta kada bi ga nešto rastužilo.  (Spomenuto u hadisu koji bilježi Ebu-Davud.)

U trenutcima kada bi ga njegovi protivnici uznemiravali ili rasrdili, on je postupao onako kako mu je Uzvišeni Allah naredio da čini u takvim situacijama.

“Zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i sedždu obavljaj, i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!” (El-Hidžr, 98-99)

Uz svako naše traženje oprosta, Plemeniti Gospodar nam se obavezao dati i razgaljenje za tugu, rješenje svakog problema, kao i opskrbu sa neznane strane.

Dobročinstvo i lijepo ophođenje prema Allahovim stvorenjima razveseljava dušu i srce, pribavljajući nam tako lično zadovoljstvo i bezbrižnost.

HRANA KOJA UKLANJA TUGU

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je obavijestio o obroku koji uklanja tugu i olakšava brigu.

Rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: “Telbina je sredstvo za osvježenje bolesnikovog srca koje mu odnosi dio žalosti.” (muttefekun alejhi)

TELBINA: Supa koja se pravi od brašna ili mekinja, sa medom i mlijekom.

OSVJEŽENJE BOLESNOM SRCU: Znaći da djeluje okrepljujuće na srce, uklanja iz njega osjećaj tuge te mu ponovo vraća životnu energiju i entuzijazam.

Riječi koje uklanjaju tugu

U islamu ćemo naći i riječi koje uspješno rastjeruju tamne oblake navučene tugom. Rekao je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nikada, nikoga nije zadesila tuga, a da je rekao:

“Allahumme, inni ‘abduke, ibnu ‘abdike, ibnu emetike, nasijeti bi jedike, madin fijje hukmuke, ‘adlun fijje kadauke, eseluke bi kulli ismin huve leke semmejte bihi nefseke, ev ‘alemtehu ehaden min halkike, ev enzeltehu fi kitabike, ev iste'serte bihi fi ‘ilmil-gajbi indeke, en tedž'alel-kur'ane rebi'a kalbi ve nure sadri ve džela’e huzni ve zihabe hemmi.”

“Allahu, ja sam, doista, rob Tvoj, sin roba Tvoga, sin robinje Tvoje. Moj položaj je u tvojoj ruci, ja sam podložan i nadamnom se sprovode propisi Tvoji, pravičnost po mene je odluka Tvoja, zato, prizivam Te svim Tvojim imenima kojima si Sebe nazvao, ili ih u Svojoj Knjizi objavio ili ih nekom od tvojih stvorenja saopćio, ili ih, pak, zadržao kod Sebe kao znanje nedokučivog, prizivam Te da mi Kur'an učiniš proljećem srca mog, svjetlom grudi mojih, razbistrenjem tuge moje i odhodom briga mojih.”

a da mu je Allah nije uklonio i zamijenio je veseljem.

Upitali su ga: “Božiji Poslaniče, da li ćemo je (dovu) naučiti?” Odgovorio je: “Naravno, ko god je čuje treba i da je nauči.” (Ahmed)

Dova za koju je rekao, da je treba učiti u slučaju potištenosti glasi:

“La ilahe illellahu, el-azimu el-halimu, la ilahe illellahu, rabbul-aršil-azimi, la ilahe illellahu, rabbus-semavati ve rabbul-erdi ve rabbul-aršil-kerimi.”

“Nema boga osim Allaha, Velikog i Blagog. Nema boga osim Allaha, Gospodara Prijestolja velikog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa i Gospodara Zemlje, Gospodara Prijestolja milostivog.”  (Ova dova je prenesena u hadisu koji je muttefekun alejhi.)

DOVA KADA NEKOGA ZADESI KAKVA BRIGA ILI NEVOLJA

Dova Zun-Nun-a

“La ilahe illa ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimine.”

“»Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio prema sebi!«” (El-Enbija, 87)

Neće se desiti da ožalošćeni moli Allaha sa ovom dovom, a da mu On ne podari izlaz iz te situacije.

Moramo znati; da je najbolje brigu zamjeniti strpljenjem, gubitke nadomjestiti prihvatanjem, a ono ružno, što nam se desilo u prošlosti, ne pokušavati preboljeti samosažaljenjem nego vjerovanjem u sudbinu.

Kada rob bude savladan nekom situacijom, nakon što je učinio sve, što je u njegovoj moći, da otkloni nedaću, treba da kaže:

“Kaderellahu ma ša’e fe’ale.”

“Allah je to odredio i što je htio, učinio je.”

Ovo će mu, zasigurno, pribaviti zadovoljstvo u mirenju sa neizbježnim.

KAKO DA UKLONIM SVOJU TUGU
  
Izlječenje svih naših briga, nevolja, tuga i bolesti srca ćemo pronaći u strpljenju i obraćanju Uzvišenom Allahu za pomoć i olakšicu.

“Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.” (El-Isra, 82)

Međutim, ako nas zadesi neka nedaća, uprkos našim naporima da je otklonimo, to bi u stvari značilo iskupljenje za naše pogreške.

“Ne zadesi muslimana neka teškoća ili bolest, niti ga nesto rastuži i zabrine, ne doživi nikakvo uznemiravanje, pa makar to bio običan ubod na trn, a da mu Allah sa time ne oprosti nešto od njegovih grijeha.” (muttefekun alejhi)

KADA ČE TUGA NESTATI

Tuga, čak i ako potraje, ima svoj kraj. Koliko god da nas pritisne ima da se i rasprši. Ona blijedi, kao što se haba i troši novo odijelo. Rekao je Uzvišeni Allah:

“Ta, zaista, s mukom je i last!” (El-Inširah, 5)

Sreća je u umjerenosti, a tuga u samosažaljenju. Nemoguće je da se ražalosti onaj ko uza sebe ima Allaha.

“Ne tuguj, Allah je s nama!” (Et-Tevba, 40)

Tajna koja srcu dobavlja radost je u odustajanju od griješenja. Ako čovjek uporedi sve blagodati kojima je obasut i nedaće kojima je iskušan, uvjerit će se da je ovih prvih mnogo više. Kao što je i rekao Uzvišeni Allah:

“Ako vi budete brojili Allahove blagodati, nećete ih nabrojiti.” (En-Nahl,18)

Pogled na one koji su u većem iskušenju od nas samih umnogome olakšava podnošenje ličnih nedaća.

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Gledajte u one koji su ispod vas, a ne u one koji su iznad vas.” (muttefekun alejhi)

Skrenemo li sa puta kojim su krenule naše strasti, i izbjegnemo li slijeđenje sumnjivih stvari, time dobivamo priliku sresti uputu i blagostanje. Život je kratak, pa ne mutimo ga zlovoljom, ne zagorčavajmo ga nepokornošću, ne činimo ga sjetnim našim brigama.

1.Obavežimo se kajanju ako pogriješimo.
2.Strpimo se u nedaći na koju naiđemo.
3.Zahvaljujmo se Gospodaru na dobru u kojem se nađemo.

Ove tri tačke su formula za sretan život.

Molim Uzvišenog Allaha da svim muslimanima olakša svaku brigu, da im razbije svaku potištenost te da ih učini sretnim i zadovoljnim u pokoravanju Njegovim zapovjedima.

Neka je salavat i mir na našeg Poslanika, njegovu porodicu i sve njegove ashabe.

Napisao: dr. Abdul-Muhsin M. El-Kasim, imam i hatib Poslanikove džamije
Sa arapskog prevela: Enesa Hotić-Dizdarević