OMARSKA…

Obraćanje u ime Udruženja Prijedorčanki ”Izvor”, u ime porodica ubijenih i nestalih logoraša i u ime organizatora posjete Omarskoj 6. augusta.

Sedamnaest godina od postojanja logora smrti u Prijedoru, od Tužilaštva Bosne i Hercegovine tražimo da procesuira isljednike koji su svakodnevno dolazili u ovaj i druge prijedorske logore i provodili saslušanja nevinih ljudi, uvijek praćena mučenjem, često i sa smrtnim posljedicama.

Tražimo od Tužilaštva da se utvrdi pojedinačna odgovornost za sljedeće isljednike ispitivače. Njihova imena su: Ranko Mijić, Mirko Ješić, Ranko Bucalo, Goran Nović, Dragan Radaković, Drago Meakić, Rade Knežević, Ilija Bijelić, Duško Jelisić, Radomir Rodić, Grozdan Mutić, Obrad Despotović, Nebojša Tomčić, Nebojša Babić, Nenad Lakić, Miroslav Zorić, Ratko Milosavljević, Mišo Rodić, Zoran Krneta, Žarko Tejić, Mirjana Janković, Slavko Bereta, Živko Dragosavljević, Draško Zec, Milenko Tomić i drugi koje preživjeli logoraši tek treba da prijave.

Tražimo od Tužilaštva da reaguje najhitnije jer neki od ovih isljednika se nalaze na pozicijama sa kojih direktno utiču na život preživjelih logoraša i porodica ubijenih i nestalih. Načelnik odjeljenja boračko-invalidske zaštite u opštini Prijedor Mišo Rodić maltretira porodice žrtava i ne dopušta im da ostvare status civilnih žrtava. Odbija im zahtjeve ili ih drži neriješene u svojoj fioci.

Od Tužilaštva Bosne i Hercegovine zahtijevamo da procesuira najodgovornije za uspostavljanje prijedorskih logora a to su članovi Kriznog štaba opštine Prijedor, odnosno Savjeta za narodnu odbranu kako se prvobitno zvao. Preostali članovi koji nisu procesuirani su: Dragan Savanović, Slavko Budimir, Ranko Travar,  Boško Mandić, Rade Javorić te oficiri Vladimir Arsić i Radmilo Zeljaja.” Čak trojica nabrojanih u ovom trenutku su direktori javnih preduzeća i ustanova u Prijedoru.

Od Tužilaštva Bosne i Hercegovine tražimo da utvrdi odgovornost uprave Rudnika željezne rude Ljubija na čelu sa Ostojom Marjanovićem i Slobodanom Balabanom koji su učestvovali u uspostavi ovog logora u krugu rudnika i čije su mašine i radnici sakrivali tijela ubijenih. Tražimo od Tužilaštva da ih sasluša i dobije informaciju gdje su sakrili 1173 nestala Prijedorčana za koliko još tragamo.

Ovo mjesto je bio logor smrti, najstrašniji i najveći u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Tražimo od Vlade Republike Srpske i kompanije Mittal steel koja je suvlasnik ovog prostora da nam u vlasništvo preda sva četiri ova objekta koja su korištena za mučenje i ubijanje nevinih ljudi.

Ovo mjesto mora postati memorijalni centar koji će zauvijek podsjećati na stradanje nevinih ljudi. Tražimo da isele ove objekte jer je sramotno i necivilizacijski da se na mjestu patnje i bola zarađuje novac. Ovim prostorom moraju upravljati preživjeli logoraši i porodice ubijenih i nestalih logoraša. Hoćemo da već iduće godine ovdje posjećujemo memorijalni centar a ne upravne i uslužne zgrade rudnika.