Džuma…

Danas se u svim dzamijama u Bosni i Hercegovini i Evropi procitala hutba Reisul-uleme Mustafe ef. Cerića na temu genocida u Srebrenici povodom obilježavanja 11. jula, 14. godišnjice genocida u Srebrenici. Hutbu prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre,

Dolazak islama u Evropu je prirodna stvar kao što je i dolazak judaizma i kršćanstva. Nijedan vjerovjesnik Božji nije porijeklom iz Evrope.

Prema tome, nijedna vjera u Evropi nema pravo prvenstva na temelju geografije. Sve tri ibrahimovske tradicije – judaizam, kršćanstvo i islam pripadaju Evropi pa stoga Evropa ima pravo, odnosno obavezu da ih tretira kao svoje.

Islam je došao u Evropu kroz dvoja vrata: kroz vrata Iberijskog poluotoka u osmom stoljeću i Balkanskog poluotoka u četrnaestom stoljeću.

Osam stoljeća islamskog prisustva u Andaluziji, Španiji, proizvelo je jedinstvnu tradiciju međureligijske i međukulturne tolerancije kao i akademsku slobodu koja je uveliko pomogla Evropi na njezinom putu ka humanizmu i renesansi.

Nažalost, ideja andaluzijske tolerancije nije preživjela europsku povijest.

Allahovom milošću, islam je preživio na Balkanskom poluotoku unatoč teškoćama kojima su muslimani bili izloženi tokom zadnjeg stoljeća od kojih je najbrutalniji bio genocid u julu 1995. god. u bosanskom gradu Srebrenica, koji je u to vrijeme bio zaštićena zona shodno rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.

Za nekoliko dana brutalnog napada, više od 8.000 muslimana – starijih osoba i dječaka, koji su tražili spas u oblasti pod kontrolom Zaštitnih snaga Ujedinjnih nacija (UNPROFOR), masovno su poubijale srpske vojne snage pod komandom generala Ratka Mladića te paravojnih jedinica, uključujući i srbijanske neregularne policijske jedinice koje su prešle na bosansku teritoriju iz Srbije.

Blizu 25.000 žena, djece i starijih osoba nasilno su deportovani, što predstavlja najveći čin ratnog zločina u Evropi od Drugog svjetskog rata.

Zbog toga, Evropski parlament je smatrao da je institucionaliziranje 11. jula kao dan sjećanja najbolji način da se iskaže poštovanje prema žrtvama srebreničkog gnocida.
Otuda je Evropski parlament sa većinom od 565 glasova usvojio rezoluciju 15. januara, 2009. godine o Srebrenici kojom se poziva na sjećanje i poštivanje žrtava zločina; kojom se izražava sućut i solidarnost sa porodicama žrtava, od kojih veliki broj još živi u neizvjesnosti u vezi sa sudbinom njiohovih rođaka; kojom se ukazuje da se ovaj neprestani bol uvećava neuspjehom da se odgovorni za zločine privedu pravdi.

Također, Evropski parlament poziva Evropko vijeće i Evropsku komisiju da na odgovarajući način obilježi godišnjicu srebreničko-potočarskog gnocida tako što će podržati rezoluciju Evropskog parlamenta da se 11. juli proglasi danom sjećanja na srebrenički genocid u svim državama članicama Evropske unije, kao i da se pozovu sve države zapadnog Balkana da urade isto.

Žrtve srebreničkog gnocida su svjesne da se prošlost ne može promijeniti, ali cijene što im se priznaje bol i patnja od strane Evropske unije kao znak da se genocid neće više ponoviti nigdje i nikome.

Ne samo muslimani u Europi, već svi ljudi dobre volje cijene što životi nevinih bosanskih dječaka nisu zaboravljeni i nisu pali uzalud. To je upravo ono što nam Kur'an Časni preporučuje da kažemo:

Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po vjerovjesnicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti. I Gospodar njihov im se odazva: – Nijednom trudniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko rđavih djla njihovih preći i sigurno ću ih u džnnetske bašće, kroz koje će rijeke teći, uvesti; nagrada će od Allaha biti. – A u Allaha je nagrada najljepša (Kur'an, 3: 194-195).

To je upravo naša namjera – da pozovemo sve džamije u Evropi, kao i sve ljude dobre volje da se pridruže našoj dovi (molitvi) na dan 11. jula u podnevsko vrijeme kada ćemo u Potočarima dženazu-namaz klanjati i pokopati, nažalost samo dijelove posmrtnih ostataka, stotine nevinih muslimanskih dječaka i starijih osoba.

O čovječe, ko god da si i ma gdje da si – sjeti se Stvoritelja koji nas je sve stvorio od jednog muškarca i jedne žene tako da možemo svi iskreno učiti ovu dovu (molitvu):

“Gospodaru naš,
ne dopusti da nas zavara uspjeh
niti poraz baci u očaj.
Podsjećaj nas stalno da je neuspjeh iskušenje
koje predhodi uspjehu.

Gospodaru naš,
nauči nas da je tolerancija najveći stupanj moći,
a želja za osvetom prvi znak slabosti.

Gospodaru naš,
ako nam uzmeš imetak, ostavi nam nadu.
Ako nam ne podariš uspjeh,
podari nam snagu volje da savladam poraz,
a kada nam uzmeš blagodat zdravlja, podari nam blagodat vjere.

Gospodaru naš,
kada se ogriješimo o ljude, podari nam snagu izvinjenja,
a kada se ljudi o nas ogriješe, podari nam snagu oprosta.

Gospodaru naš,
ako mi zaboravim Tebe, nemoj Ti zaboraviti nas!

Molimo Te, Bože, da tuga bude nada,
da osveta bude pravda,
da majčina suza bude molitva
da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica. amin !”