Fikret Hodžić iz Trnopolja kod Prijedora do 39. godine života imao je svijet na dlanu. Najbolji bilder ovih prostora do početka devedesetih osvojio je doslovno sve što se u ovom sportu može osvojiti – petnaest uzastopnih titula prvaka bivše Jugoslavije, bio je prvak Mediterana, vicešampion Evrope i treći u svijetu u srednjoj kategoriji gdje je upoznao i Arnolda Švarcenegera (Schwarzenegger)…
A onda je u julu 1992. godine ubijen. U neposrednoj blizini porodične kuće, u istom onom Trnopolju koje je Fikret sportom proslavio.
– Godinu kasnije, dok sam s dvoje djece bila u izbjeglištvu u Beču, za Fikretovu smrt saznao je i Švarceneger. Preko američkog konzula poslao je pakete mojoj djeci – priča za Avaz Suada, supruga sportske legende čije je kosti, umotane u dvije deke, pronašla tek prije četiri mjeseca.
Da igra sudbine bude surovija, Fikretove kosti pronađene su na obližnjem mezarju, tek nekoliko metara dalje od mjesta gdje je prije devet godina Suada ukopala i sina jedinca Džemala.
– Moj sin je ubijen s nepunih 20 godina u Sanskom Mostu, gdje smo živjeli nakon povratka iz izbjeglištva. Čovjek koji ga je ubio, ni ime mu ne mogu izgovoriti, sada slobodno šeta Sanskim Mostom. Mog Džemala nema, a on je za ono što je učinio dobio samo četiri-pet godina zatvora. U devet godina tri puta sam se žalila na presudu. I sva tri puta sam odbijena. To je sramota – priča kroz suze Suada.
Ona svoju životnu tragediju zove laganim umiranjem, a teško joj pada i što su svi zaboravili njenog Fikreta.
– Svi oni koji su se divili mom suprugu i učili od njega, a bilo ih je do Japana do Amerike, na njega su zaboravili. Kao da nikada nigdje nije ni postojao – ističe Suada, koja u Trnopolju živi sama.
Ona se nada da će uskoro ukopati Fikretove kosti, da se on, kaže, konačno smiri.
Add comment