svabo
Radžić piše:
Arapi su vladali Andaluzijom od 711 do 1492.godine. Ostavili su iza sebe neizbrisive tragove u svim oblastima zivota. Prenijeli su ovdje , nacin zivota i obicaje u to doba dominantnog Orijenta. Jedno od najautenticnijih svjedocenja njihove opce dominacije su zapisi Katarine od Aragona, Isabelline kcerke, koja ce postati engleska kraljica i iznenaditi se na koliko niskom stupnju higijene je zivjelo tadasnje englesko plemstvo.
Zadnje uporiste Arapa bila je Alhambra, sultanska palata pored Granade na dominantnom uzvisenju sa kojeg se pruzaju prekrasni vidici na okolinu.
Spanci su vrlo pametno koristili arapsko graditeljsko naslijedje. Velike i prelijepe dzamije preuredjene su u isto tako lijepe katedrale. Jedan od rijetkih objekata koji nisu ni pokusali preurediti je Alhambra, koja je jedinstvena i toliko originalna da joj je vrlo tesko dati drugu funkciju.
Pored toga sto je sultanska palata Alhambra sadrzi i sve elemente tvrdjave sa svim fortifikacijskim objektima, trinaest kula a sve je to upotpunjeno prekrasnim vrtovima bogatim vodenim oazama. Iz kojeg god objekta bacite pogled docekace vas prekrasna basca bogata vodoskocima ili fontanama. U islamskom svijetu basce i fontane najcesce asociraju na dzenet.
Negdje sam procitao da je Alhambra vrlo uspjesan pokusaj kopije dzeneta na ovom svijetu. Ako je kopija imalo uspjela ja se, po preseljenju na ahiret, dragovoljno prijavljujem za dzenet.
Alhambra je u prvobitnom obliku sagradjena krajem devetog stoljeca kao mala utvrda.
Svoj konacni oblik dobila je u cetrnaestom stoljecu, za vrijeme vladavine dinastije Nasrid. Bio je to i vrhunac islamske moci na Apeninskom poluotoku, vrhunac potpuno nezavisnog islamskog carstva na ovim prostorima, ciji su vladari porijeklom iz Sirije.
Centralni dio ovog zdanja je svakako sultanova palata. Sve je uradjeno i uredjeno tako da mu je sve na dohvat ruke. Odmah pored njegovih odaja su hamami koji su u to doba (dok se engleski kralj, prema zapisima Katarine od Aragona, kupao jednom godisnje) bili na nivou danasnjih sauna.
Par koraka dalje na lijevu stranu je prostorija gdje su se odrzavale sjednice sultana i vezira. Prostorija je kvadratnog oblika sa blagim udubljenjima u zidovima kako bi sudionici bili zasticeni s ledja. Strop u ovoj prostoriji je visok sedam-osam metara i jos je ukrasen izvornim rezbarijama kvalitetnog libanonskog cedra.
Grijanje je bilo podno sa vrucom vodom koja je cirkulirala kroz metalne cijevi.
Desno od sultanovih odaja bile su odaje njegovih konkubina kojih je moglo biti najvise dvanaest (jadnik).
Na lijevoj strani su odaje njegovih zena. Prema islamskim obicajima sultan je mogao imati najvise cetiri zene i te beneficije se nijedan nije odricao. Uz odaje njihovih zena bile su i odaje njihovih majki, koje su se brinule o odnosu izmedju zena i, narocito o potomstvu.
Najstarije musko dijete automatski je naslijedivalo oca, a njegova majka preuzimala bi ulogu koordinatora njegove familije.
U sredini izmedju svih ovih prostorija bio je kvadratni vrt sa fontanom i sadrvanima, okruzen sa kipovima dvanaest lavova koji simboliziraju dvanaest mjeseci.
Iznenadilo me je u kakvom su stanju svi ovi objekti. Za ocekivati je da sve bljesti jer je prepuno vrlo kvalitetnih ukrasa, narocito arabeski, medjutim sve je u nekakvom nedovrsenom stanju.
Iste godine kad je Columbo krenuo put Amerike protjerani su zadnji muslimani, a sa njima i malobrojniji Jevreji ( cudne koincidencije: 1492-1992 godina) sa Apeninskog poluotoka. Nije malen broj onih koji su presli na katolicizam, a pretpostavlja se da ih je znatan broj otplovio sa Columbom. I danas cete vrlo cesto u Latinskoamerickoj populaciji sresti imena: Omar, Lejla, Esma, Aida, Samra…, a kuhinja im je vrlo slicna arapskoj.
Preko tri stotine godina poslije progona muslimana Alhambra je bila prepustena zubu vremena. U njoj su se nastanjivali beskucnici i Romi. Zvanicne vlasti su je potpuno ignorirale ili djelomicno devastirale.Tek pocetkom dvadesetog vijeka grupa spanskih umjetnika pocela je restauraciju.
Dolaskom na vlast Franka, koje li ironije, pocece ozbiljnije uplitanje i pomoc spanske drzave u obnovi ovog dragulja.
Alhambru dnevno prosjecno posjeti osam hiljada turista, sto je haman tri miliona godisnje i daleko je najposjecenija spanska turisticka destinacija. Ipak jos uvijek je voda sve tri rijeke i bezbrojnih potoka koje proticu Granadom bistrija od voda u alhambrinim fontanama i jezercima, a vecina mermernih trotoara u Granadi uredjenija od podova carskih prostorija u Alhambri.
Nebriga, nedovoljna paznja i zanemarenost ne mogu sakriti velicanstvenost ovog dragulja. Njen sklad, organizacija prostora i bogatstvo sadrzaja na nesto manje od sto i pedeset dunuma povrsine su zadivljujuci.
Iz Alhambre, nakon cetiri- pet sati intenzivnog razgledanja izlazite dobro umorni, ali ispunjeni odusevljenjem i zadovoljstvom sto ste upoznali i jednu zaostavstinu Islama kojoj je tesko naci premca ne samo u njezinom vremenu.
Add comment