svabo
Redžić piše:
Od Malage prema unutrasnjosti vodi pristojna autocesta, koja se izlaskom na andaluski plato racva u tri smjera.
Granada je oko stotinjak kilometara istocno. Prema sjeveru je Cordoba, a zapadno Sevilla. Pada u oci besprijekorna uredjenost prostora. Dokle god dopiru pogledi preko blagih brezuljaka sve je obradjeno i kultivirano. Jedan savrsen red u kome dominiraju nepregledna polja uredjenih maslinjaka.
Granada lezi u podnozju Sierra Nevade, prelijepe planine ciji je najveci vrh 3481 metar iznad mora. U vrijeme naseg boravka planina je prekrivena snijeznim pokrivacem ciju svjezinu, preko tri bistre rjeke koje se s nje spustaju, osjecate na svakom koraku.
Granada je, iako sat voznje od Sredozemlja, centar zimskog turizma i zimskih sportova u Spaniji. Stariji ljubitelji alpskog skijanja ce se vjerovatno sjetiti Jose Ferdinanda i Marie Blance Ochoa, brata i sestre koji su dugo bili u svjetskom vrhu alpskog skijanja.
Ulaz u grad sa zapada je kroz novi dio grada . Fasade zgrada su u tri ili cetiri boje, vrlo skladno i sa puno ukusa ukomponirane.
Na prilazu istorijskom dijelu grada vec vrvi od posjetilaca. S vodicem idemo do Kraljevske kapele ( Royal Chapel) i nakon kraceg objasnjenja on nam predlaze da svako po svom nahodjenju pogleda ono sto zeli, a poslije podne cemo zajedno u Alhambru.
Na ulazu u kapelu stoji vidljivo upozorenje da se ne smije slikati, a nekoliko plaho strogih strazara vodi racuna otome.
A bas steta. Ovdje su sarkofazi Ferdinanda III i Isabelle, vjerovatno najznacajnijeg para u historiji Spanije. Njihovom zenidbom ujedinjena su Castilla, ciji je vladar bio Ferdinand i Aragon, na cijem celu je bila Isabella. Bio je to pocetak stvaranja velike Spanije i pocetak muka nekrscanskog stanovnistva koje ce vrlo brzo biti prisiljeno da napusti njenu teritoriju. Ferdinand i Isabella su osnivaci Habzburske dinastije koja ce se sklapanjem brakova njihovih potomaka prosiriti na vise od pola Evrope, ukljucujuci i podrucje nase zemlje.
Iako je vec uveliko krenula renesansa ova kapela je sagradjena gotskom stilu jer se novi stil nije svidjao Isabelli.
Izgleda da je Isabella bila jaca strana krune jer je vezana za puno vise dogadjaja.
U Santa Feu, malom mjestu kraj Granade Isabella je odobrila Christoferu Colombu sredstva za izgradnju brodova za njegovu ekspediciju kojom ce on umjesto pomorskog puta za Indiju otkriti dotada nepoznata podrucja na zapadu, kasnije nazvana Amerika.
U neposrednoj blizini kraljevske kapele nalazi se velicanstven spomenik na kome Isabella urucuje Colombu povelju.
Uz samu kapelu je i ogromna katedrala, preuredjena od prvobitno sagradjene dzamije. Vanjska arhitektura, narocito prozori i svodovi ne ostavlja traga sumnji da je to bila dzamija.
Najveci dio kapele je muzej ispunjen ostacima odjece i licnih stvari Isabelle i Ferdinanda
Rijetko cete gdje na svijetu naci toliko znacajnih ostataka historije skoncentriranih kao na ovom prostoru.
Sa malog trga ispred kapele ulazi se u trznicu sagradjenu u cijelosti u orijentalnom stilu u vrijeme vladavine Maura. Trznica i danas nosi izvorni naziv La Ramba i puna je malih radnji u kojima se prodaju ili suveniri ili roba sa Istoka, a vlasnici prodavnica su vecinom Berberi. To je jedan od rijetkih sacuvanih ostataka Arapskog prisustva na ovim prostorima
Historijski a i danasnji znacaj Granade daleko prevazilazi njenu velicinu. Granada nije veliki grad, sa okolinom ne dostize ni pola miliona, ali pored historijskih znamenitosti puci savremenim zivotom. Ulice su pune svijeta, zivost se osjeca na svakom koraku, puno je mladosti. Vjerovatno je to zbog toga sto je ovdje smjesten i jedan od tri najpoznatija univerziteta u Spaniji.
U neposrednoj blizini Granade krjem devetnaesog stoljeca rodjen je i Federico Garcia Lorca, veliki, po mnogima najveci pjesnik i pisac Spanije u dvadesetom vijeku, veliki humanista i simpatizer socijalista. Ubijen je u tridesetosmoj godini na pocetku Spanskog gradjanskog rata od strane Frankovih neonacista i odvezen u nepoznatom pravcu.
Ni danas se zvanicno ne zna gdje je ukopan. Nas vodic je, doduse, tvrdio da je Lorca ukopan na planini, ispod ceste, ali da njegovi potomci ne zele da se to istrazuje.
Jos jedna zanimljivost: u Granadi je oduvijek bilo puno pripadnika Roma. Tako je i danas s tim sto ovi danasnji nisu autenticni vec su vecinom “uvezeni” iz Rumunije. Skoncentrirani su oko historijske jezgre i nude grancice ruzmarina, a ako primite grancicu onda ste podvrgnuti pravoj najezdi.
Ipak ono po cemu je Granada najpoznatija i sto najvise privlaci rijeke turista su ostaci Alhambre, sultanske palate iz vremena Maura.
Add comment