U intervjuu za današnje izdanje lista “Oslobođenje”, Miroslav Lajčak, visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU u Bosni i Hercegovini, o svom nasljedniku ne želi govoriti, osim da će biti građanin EU i poznavalac regiona.
Predlaže da ima jasniji mandat i precizirana očekivanja PIC-a, priznaje da OHR ima posla u BiH, ali da nema zajedničkog stava kako i kada će ga završiti…
– Kada ste shvatili da je Bosna mrtav konj?
Nije Bosna mrtav konj. Kada sam to rekao, nije se odnosilo na BiH već na instrumente međunarodne zajednice. Želio sam poslati sljedeću poruku; ako je OHR, onda treba da ima bonske ovlasti jer ni OHR bez punog kapaciteta ni evropska unija sa OHR-om ne donose očekivane rezultate. Htio sam red da nije važno ko predstavlja međunarodnu zajednicu u BiH, važno je šta PIC želi.
– Zašto ste u 24 briselska sata promijenili mišljenje: nakon sastanka sa Olijem Rehnom ponovili ste izjavu o većem interesu međunarodne zajednice za BiH, da biste nakon susreta sa Javierom Solanom ćutali i sutradan objavili da ste prihvatili ponudu premijera Slovačke? Šta se desilo?
– Nije bilo tako. U srijedu sam u Bruxellesu imao više sastanaka, i svojih i sastanaka predstavnika BiH – bio sam na sastanku predsjednika Radmanovića, pa parlamentaraca. Kad sam se vraćao išao sam preko Beča i Bratislave. U četvrtak sam dobio direktnu ponudu moga premijera za mjesto ministra vanjskih poslova i tada sam se odlučio: vratio sam se u Sarajevo i to objavio u petak.
– Niste mi odgovorili: šta se promijenilo za BiH pa je od silne podrške međunarodne zajednice koju ste obećavali, međunarodna zajednica postala mrtav konj?
Ja imam odgovornost prema BIH, ali i prema svojoj zemlji. Kada se ukazalo to mjesto, rekao sam javno da sebe ne smatram kandidatom, ali kada mi je premijer to direktno ponudio, prihvatio sam ponudu uz dogovor da dovedem do kraja moje obaveze u BiH. Zato sam još u Sarajevu. Za moje saradnike nije bila tajna da već duže vrijeme smatram sjednicu PIC-a krajem marta kulminacijom mog mandata i da bilo koju novu odluku treba da provodi novi čovjek.
– Zašto je martovska sjednica kulminacija: je lI Vi očekujete kraj mandata OHR-a?
PIC je jasno rekao da su imenovanje mog nasljednika i gašenje OHR-a dva odvojena procesa. Svi uvjeti za gašenje OHR-a nisu ispunjeni. Imamo napredak, posebno oko statusa Brčkog, što se tiče državne imovine ima još posla, a ja ne mogu govoriti kojim tempom će se stvari ovdje odvijati jer to zavisi od dogovora domaćih političara.
– Kontradiktorni ste: OHR-u trebaju bonske ovlasti, a Vi ih niste koristili?
Jesam i to oko 40 puta, ali djelovao sam po načelu da bonske ovlasti nisu instrument da namećem političku odluku. Bonske ovlasti trebaju štititi cjelovitost BiH, državu i državne institucije i reforme, a ostalo je pitanje kompromisa i dogovora domaćih političara. Svako nametanje odluka obično izaziva reakciju jedne strane i produbljuje nepovjerenje, a to nije rješenje. Mi treba da jačamo povjerenje.
– BIH je danas mnogo podjeIjenija zemlja nego kada ste u nju došli.
Loša je atmosfera. Mislim da je do zaoštravanja došlo i zbog toga što smo postigli neke uspjehe – prije svih, potpisali SSP Ovdje ima političkih snaga koje žele zaustaviti evropski put, a to je samo nepotrebno gubljenje vremena.
– Kada smo prošli put razgovarali, rekli ste da se Dodik promijenio u zadnje dvije godine. Nije tajna da je upravo on bio najčešća kočnica: zašto ste pristali pregovarati s njegovim pravnim timom?
Pregovori dva pravna tima su se dešavali u skladu s jednoglasnom preporukom PIC-a visoki predstavnik je instrument međunarodne zajednice. Milorad Dodik ima niz nepotrebnih i neodgovornih izjava koje otežavaju atmosferu i povjerenje u BiH, otežavaju proces koji međunarodna zajednica podržava, ali on predstavlja autentičnu političku snagu u BiH. A BiH ne može da se gradi bez jednog naroda. Umjesto demonizacije Dodika mislim da treba stvarati atmosferu zajedničke odgovornosti domaćih političara. Zato sam uveo sastanke šestorke. Zašto je to nekima smetalo? Svi koji su učestvovali bili su konstruktivni, a doživljavali su napade od onih koji nisu ponudili nikakvu alternativu.
– Jeste li Vi spremali Tihića pa on stalno ponavlja tu rečenicu? Evo, sad je Ivanić napustio šestorku.
Sada imamo prudski proces, sastanak tri lidera koji žele da se dogovore. Svima je jasno da je teško realizirati taj dogovor, ali zar ih treba satanizirati zato što se dogovaraju? Oni su čelnici svojih partija. Međunarodna zajednica podržava filozofiju dogovora. Naravno, pitanja o kojima razgovaraju moraju ući u parlamentarnu proceduru. Ja sam u zadnja tri dana imao razgovore sa svakim od njih trojice i vjerujem u ono što su mi rekli – da nisu crtali mape. Oni jesu govorili o srednjem nivou vlasti, ali…
– Molim Vas, kako objašnjavate formulaciju “svi entiteti” koju ponavljaju u izjavama?
Ja vjerujem da mape nisu crtali, a ustav BiH se može promijeniti samo po proceduri. Dakle, i ako bi crtali mape – to ništa ne znači. To svi znaju. Hajmo da gledamo na pitanja o kojima razgovaraju kao na pitanja o kojima se mora razgovarati. OHR ne može biti paravan domaćim političarima za nečinjenje, a upravo se za to koristi.
– Koliko je prudski proces paravan međunarodnoj zajednici da se povuče?
Ja na prudski proces gledam drugačije, jer mislim da samo dogovaranjem možemo naprijed. Međunarodna zajednica je kompletna stala iza Pruda.
– Zato to i pitam: prudski proces je počeo uoči prošle sjednice PIC-a i skinuo je Dodika s njezina dnevnog reda. Što se najviše zamjera Tihiću.
Da nije bilo nastavka prudskog procesa i ja bih se složio. Ali, imali su dva sastanka poslije, budžet je usvojen, Brčko je blizu rješenja, državna imovina je pokrenuta. Tihića napadaju zato što je sjeo sa Miloradom Dodikom i zato što ovdje još vlada naivno uvjerenje da će međunarodna zajednica nametnuti rješenje u BiH. To je ne samo naivno nego i gubilačko mišljenje. Zar iko želi da se ovdje nameću rješenja pa da se produbljuje nepovjerenje?
– Koliki je doprinos povjerenju Dodikova izjava, po dolasku iz Bruxellesa, da neće dozvoliti da u RS-u sude sudije muslimani?
To je suprotno dopinosu BiH, ali Milorad Dodik plaća cijenu za to: pitajte gospodina Radmanovića šta su mu rekli u Bruxellesu. BiH nema drugu perspektivu osim evropske, a kada su Solana i Rehn eksplicitni, to ima svoju težinu.
– Uoči 2008. najavili ste formiranje antikorupctonog tima: možete li barem uoči odlaska reći sta je uradio?
Ne mogu i ne želim, jer od početka formiranja tog tima vidim senzacionalistički pristup. Ruka pravde je spora, ali i dostižna.
(oslobođenje)
Add comment