Kozarac.ba

Å izofreno stanje

Miroslav Lajčak tvrdi kako njegovom odlasku sa dužnosti visokog predstavnika nije prethodila njegova izjava “Svega mi je dosta“, te da je ona izmišljena. Ali, ko ovih dana na njegovom mjestu ne bi bio sretan što odlazi iz Bosne i Hercegovine, pa još nagrađen foteljom ministra inostranih poslova.

Prema zvaničnoj verziji, operaciju spašavanja vojnika Lajčaka iz “crne rupe“ Evrope izveo je njegov premijer, samo koji dan prije nego što je banjalučki pakt trojice nacionalnih lidera proizveo šizofrenu političku situaciju u kojoj je teško ostati mentalno čitav. Prosječan konzument medijskih informacija sluđen je i ne zna na koju bi stranu. TV ankete pokazuju da građani ispaljuju odgovore koji su mahom rezultat njihovog “pasjeg raspoloženja“, ne shvatajući o čemu se zapravo radi.

Ako Haris Silajdžić naziva Tihića izdajnikom, ako se u Republici Srpskoj otrovne strelice odapinju prema neprikosnovenom Dodiku, ako HDZ 1990 upozorava Čovića da pravi račun bez krčmara, te ako ih njihovi ideološki međusobno nepomirljivi ali u ovom trenutku ujedinjeni oponenti svu trojicu nazivaju “koalicijom lažova“ – šta je to ako ne šizofreno stanje?

Nije li se obrušavanje na banjalučki sporazum pretvorilo u osporavanje svakog vaninstitucionalnog dogovora?

Kao da stvari sa našim institucijama stoje išta bolje. S druge strane, neshvatljivo je da se Tihić, Dodik i Čović tako olako kockaju sa vlastitim autoritetom i obmanjuju javnost svojom “mesijanskom ulogom“. U ponedjeljak su potpisali neke papire, a sutradan demantovali jedan drugog.

Glupo je i pomisliti da se oni međusobno slabo poznaju – ta proveli su zajedno stotine sati, često uz bogatu trpezu. Čak ni Tihić nije toliko naivan da ne zna ko je Dodik. Nešto je drugo u pitanju: upravo zato što su vični ovakvim političkim igrama, oni se, poput profesionalnih pokeraša, gledaju u oči. I blefiraju.

Bilo kako bilo, nakon ove blamaže stvari će se, po svemu sudeći, vratiti na početne pozicije beskrajnog “tapkanja u mjestu“, i osnažiti uvjerenje da u ovoj zemlji nikakav strateški dogovor nije moguć. Sa Lajčakom ili bez njega, sa Amerikom ili bez nje. Niti su dakle potpisnici trojnog pakta učinili stvarnost išta boljom, niti su njihovi napaljeni oponenti u stanju napraviti išta korisno.

Uzgred rečeno, Lajča­kov prijevremeni odlazak svjedoči da je strategija zapadnih diplomata zapala u duboku krizu: ovdašnje su vlastodršce lišili stvarne odgovornosti, a sami nisu željeli da promjenu stanja preuzmu na sebe. Život se odvija u znaku permanentne krize, što se uzima kao dokaz da je nadzor međunarodne zajednice neophodan. Začarani krug iz kojeg se ne nazire izlaz!

Hitler je frustriranu njemačku naciju mobilisao parolom “Bolje užasan kraj, nego užas bez kraja“. Obje ove krajnosti bile su proizvod nacističke propagande, a Firerov izbor skončao je u najvećoj ljudskoj tragediji 20. stoljeća.

Stanje u Bosni i Hercegovini nije daleko od užasnog. Ali njoj nije potreban “užas bez kraja“, još manje “užasan kraj“. Bosna je preživjela smrtnu opasnost koja joj je zaprijetila 90-ih godina prošlog vijeka i nisu joj potrebni nikakvi novi sukobi. Ali, oni koji tobože brinu o njenoj nedjeljivosti, prikupljajući jeftine populističke poene, prave se da ne vide stvarnost. Kao da ne znaju da je podjela obavljena u Dejtonu, uz potpise tadašnjih vladara rata i mira.

Republika Srpska je u etničkom smislu baš onakva kako joj ime govori, dok je Federacija sastavljena od monoetničkih oblasti kojima upravljaju nacionalističke stranke. Zemljom vladaju male nacionalne oligarhije, koje su se poslije rata uzdigle i koje se protive svakoj perspektivi koja bi dovela u pitanje njihovo bogatstvo, moć i vlast.

One ne žele istinske promjene, a oni koji žele da promijene sadašnje stanje beznađa – čine građansku manjinu koja živi u znaku bijesa i očajanja. Za razliku od vojnika Lajčaka, njih nema ko spašavati.

(Oslobodjenje)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.