svabo
Da ste ovih dana pitali Amerikance što bi se dogodilo kad bi kojim slučajem John McCain pobijedio na predsjedničkim izborima, svi bi vas blijedo gledali, kao da je ta mogućnost potpuno isključena iz njihove svijesti. Ali isto tako, blijedo bi vas gledali i da ste ih pitali što će biti ako Barack Obama postane novi predsjednik SAD-a.
Jer odgovor na to pitanje upravo je ono što najviše plaši mnoge Amerikance. Svi vjeruju da će odlaskom Georgea Busha i dolaskom Baracka Obame, prvog crnog predsjednika, u Bijelu kuću stvari krenuti na bolje, ali nitko zapravo ne zna kako. Odakle uopće početi?
Izbor Baracka Obame izazvao je euforiju kod njegovih birača, baš kao što je odlazak omraženog Busha izazvao oduševljenje u čitavoj Americi. Velika je to pobjeda američkog društva koje je u najgoroj ekonomskoj krizi i na najnižem stupnju nacionalnog samopouzdanja, za šefa države postavilo jednog Afroamerikanca. Ali rasa je na ovim izborima bila u drugom planu. Nitko u Obami nije vidio crnca, nego u prvom redu spasitelja koji posrnulu Ameriku može ponovno osoviti na noge.
Obamina pobjeda nikako nije iznenađenje, niti je došla nenadano. Ishod predsjedničkih izbora zapravo je bio poznat još od predizbora u kojima je Obama pobijedio Hillary Clinton. Od samog početka znalo se da će Demokrati dati novog predsjednika, jer nakon ovako katastrofalne Bushove vladavine niti jedan Republikanac nije imao ni najmanje šanse. Čak ni (ili možda naročito) John McCain.
I sad je to konačno gotovo. Formalnost je obavljena. Većina Amerikanaca se veseli, poražena manjina prihvaća realnost, zadovoljna činjenicom da Bush odlazi, bez obzira tko dolazi. No, glavno je pitanje što će biti već u srijedu ujutro, kad se strasti slegnu i Amerikanci vrate svojim kreditima, poslovima koji nestaju u tisućama svaki mjeseci, kad ih opet zatrpaju vijesti o padu burze i nastavku propasti ekonomije.
"Feelgood factor" trajat će još neko vrijeme. Obamin izbor ubrizgao je dozu optimizma u američko društvo, pružio nadu da ima izlaza i da nije sve izgubljeno. Osmijeh se vratio na lica Amerikanaca. Vratit će im se i poljuljani ugled u svijetu. Barack Obama bit će prihvaćen u svjetskim metropolama gotovo s jednakim oduševljenjem kao i na američkom tlu. To je već nagovijestila njegova europska turneja, pa je vrlo vjerojatno kako će upravo na vanjskopolitičkom planu krenuti u ubiranje prvih plodova svoje pobjede.
Najavio je povlačenje iz Iraka, odustat će od balističkog štita u istočnoj Europi i srednjoj Aziji, popravit će odnose s Rusijom i samim time osnažiti vanjskopolitički ugled Amerike poljuljan Bushovim suludim avanturama. Bush je promijenio svijet, Obama će ga probati vratiti na staro.
Ako je Amerika dotaknula dno u ekonomiji i gospodarstvu, tada neće imati kamo nego prema gore. I ako se ponovno dokaže da ekonomski usponi i padovi dolaze u ciklusima, tada bi i prvi pokazatelji oporavka gospodarstva mogli dati pozitivan zamah Obaminu mandatu. Također, unatoč činjenici da je premoćno pobijedio na izborima te da su Demokrati ovladali u oba doma Kongresa – dakle, ima u rukama sve poluge potrebne za provođenje reformi – Obama je najavio da će biti predsjednik svih Amerikanaca. Dakle, uključit će neke Republikance u svoju administraciju, jer tvrdi da mu za teške poteze treba pomoć svih političkih snaga. Zato sa svima želi podijeliti svoju pobjedu, ali prije svega odgovornost.
No, pitanje je koliko vremena ima za sve to. Očekivanja su ogromna. Obama je proglašen spasiteljem, njegova pobjeda digla je Ameriku na noge, pjeva se, pleše, skandira njegovo ime i dobar dio birača misli da će sada stvari automatski krenuti na bolje. Ali što ako ne krenu? I u kojem roku bi trebale krenuti? Je li baš tako lako povući se iz Iraka? Je li baš tako lako spasiti ekonomiju, poništiti negativno nasljeđe Bushove administracije, okrenuti trendove? Kad će euforiju zamijeniti očekivanje?
Nakon ovakvog Busha nije bilo teško dobiti izbore. Bit će puno teže vladati. I što su očekivanja veća, to je manje vremena da se ona ispune. Ipak, nema sumnje da će ovaj optimizam, ovaj dobar osjećaj Amerikanaca da su sposobni uzeti stvari u svoje ruke i izabrati mladog, modernog, ambicioznog predsjednika, potrajati barem još neko vrijeme. Ovo je pobjeda mladih ljudi, zatim onih ciničnih birača kojima je Obama vratio povjerenje u politiku, ovo je trijumf fenomenalne kampanje koja je uspjela izvući rekordni broj birača na birališta, čak i u tradicionalnim utvrdama konzervativaca.
Osim toga, Amerika je pokazala da je prevladala rasističke podjele, da nije u predsjedničkom kandidatu vidjela crnca, nego spasitelja, čime je učinila korak od sedam milja. Međutim, nisu rijetki oni koji svaku raspravu o crnom predsjedniku u Bijeloj kući poprate komentarima o tome kako su "istinski zabrinuti" zbog opasnosti da bi se Obami "moglo nešto dogoditi".
Ako ga već Amerika nije birala zbog boje kože, neki bi ga zbog boje kože mogli ugroziti. No, to su zasad sporedna pitanja. Glavno je da je Bush osam godina prekasno "dobio otkaz", da je počelo novo brojanje vremena, da kreće nova era američke politike i da će Obama, kako je poručio na mnogim skupovima, "promijeniti Ameriku, ali i svijet". Vrijeme promjena je nastupilo. Vidjet ćemo kakve će one biti.
(index)
Add comment