"Imala sam noćne more. Bilo me je strah ostati sama kod kuće, osjećala sam nervozu, zaboravnost… Ponekad sam stalno provjeravala samu sebe. I danas kada pratim neko suđenje za ratne zločine, navečer sanjam kako bježim od njih”, priča Midheta Orelj.
Njena priča je tipična ilustracija posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) od kojeg pate mnogi građani BiH što su preživjeli rat, javio je danas BIRN – Justice Report.
Koliko zaista ima oboljelih, ne zna se. Liječnici kažu da mnoge osobe ne traže pomoć čak i kada su svjesne da imaju simptome PTSP-a.
To potvrđuju i u Ministarstvu ljudskih prava BiH, gdje kažu da se malo pacijenata javlja u centre koji im mogu pružiti pomoć, a kojih u BiH, prema podacima, ima oko 50.
Stručnjaci pak tvrde da, kako vrijeme prolazi, broj oboljelih se povećava zbog teškog života u postratnoj zemlji i zato što ne traže pomoć na vrijeme.
Određena ispitivanja o tome koliko ljudi u BiH pati zbog ratnih trauma ipak postoje. Tako dostupni podaci kažu da je 15 posto građana Federacije BiH i 16 posto Republike Srpske pretrpjelo psihičke traume.
Broj traumatiziranih osoba u BiH, kako ističe Augustina Rahmanović iz nevladine organizacije “Vive žene” iz Tuzle, teško je utvrditi jer ih je “društvo stigmatiziralo”, zbog čega se teže odlučuju javno priznati da imaju problem te zatražiti pomoć.
“Mnogo je više onih koji imaju PTSP ali se boje da ne budu etiketirani te zbog toga ne žele zatražiti pomoć. Nerijetko među tim osobama su one koje izvrše samoubistvo”, kaže Alija Muratović, predsjednik Udruženja veterana rata 1992.-1995. liječenih od PTSP-a “Stećak” iz Tuzle.
Add comment