O posljedicama ratnih trauma

"Imala sam noćne more. Bilo me je strah ostati sama kod kuće, osjećala sam nervozu, zaboravnost… Ponekad sam stalno provjeravala samu sebe. I danas kada pratim neko suđenje za ratne zločine, navečer sanjam kako bježim od njih”, priča Midheta Orelj.

Njena priča je tipična ilustracija posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) od kojeg pate mnogi građani BiH što su preživjeli rat, javio je danas BIRN – Justice Report.

Koliko zaista ima oboljelih, ne zna se. Liječnici kažu da mnoge osobe ne traže pomoć čak i kada su svjesne da imaju simptome PTSP-a.

To potvrđuju i u Ministarstvu ljudskih prava BiH, gdje kažu da se malo pacijenata javlja u centre koji im mogu pružiti pomoć, a kojih u BiH, prema podacima, ima oko 50.

Stručnjaci pak tvrde da, kako vrijeme prolazi, broj oboljelih se povećava zbog teškog života u postratnoj zemlji i zato što ne traže pomoć na vrijeme.

Određena ispitivanja o tome koliko ljudi u BiH pati zbog ratnih trauma ipak postoje. Tako dostupni podaci kažu da je 15 posto građana Federacije BiH i 16 posto Republike Srpske pretrpjelo psihičke traume.

Broj traumatiziranih osoba u BiH, kako ističe Augustina Rahmanović iz nevladine organizacije “Vive žene” iz Tuzle, teško je utvrditi jer ih je “društvo stigmatiziralo”, zbog čega se teže odlučuju javno priznati da imaju problem te zatražiti pomoć.

“Mnogo je više onih koji imaju PTSP ali se boje da ne budu etiketirani te zbog toga ne žele zatražiti pomoć. Nerijetko među tim osobama su one koje izvrše samoubistvo”, kaže Alija Muratović, predsjednik Udruženja veterana rata 1992.-1995. liječenih od PTSP-a “Stećak” iz Tuzle.