Kozarac.ba

Akcija: Pomozimo našoj Mami Mirzeti

Zvati nekog mama a da ti nije biološka majka može se samo onu ženu koja na poseban način zasluži da je tako zoveš. Mirzeta Tulek Forić je bila i ostala Mama za stotine krajiških boraca u Sedamnaestoj Viteškoj brigadi u Travniku.

Mama Mirzeta je do rata živjela u Zagrebu, radila, imala porodicu, ali je 92-ge gledajući šta se radi od njenog Kozarca gdje su bili njeni rođaci, prijatelji, susjedi… odlučila da nešto poduzme. Njena maloljetna sestra u Kozarcu joj je bila najveća briga, a već su do Zagreba dolazile vijesti o logorima, ubijanjima, silovanjima.

Prijavila se u Prvi krajiški bataljon koji se u maju 92-ge okupljao u Zagrebu. Ostavila je svoju porodicu i krenula sa zemljacima u nepoznato – u rat. Nije bila jedina žena u Sedamnaestoj, te heroine su ravnopravno rame uz rame sa muškarcima išle u borbu i bile izložene istim naporima, pješačenjima, vremenskim nepogodama, gladi, mecima, gelerima…

Mama je prošla ratištima na Karauli, Jajcu, Visokom i po svim kotama srednje Bosne. U junu 1993. godine je teško ranjena. Geler granate joj je razorio plućno krilo, ali je preživjela. Status ratnog vojnog invalida ju je spriječio da dalje ide sa borcima na ratišta, ali se Mama nije predavala. U travničkoj kasarni je imala svoju prostoriju koja je uskoro postala centralno mjesto za okupljanje ranjenicima na stacionarnom liječenju i borcima kada se vrate sa terena. Mama je bila i ostala najbolja kuharica koju je autor ovih redova upoznao.

Nije joj bilo teško danima pripremati poslastice za svoje ranjene i umorne saborce. I u vrijeme najveće nestašice Mama je pronalazila namirnice i spravljala ukusna jela. Oskudna kuhinja i ishrana u ratnim uslovima ne bi mogla oporavljati ranjenike koji su izgubili mnogo krvi pa je Mamina kuhinja pomogla da se mnogi od njih veoma brzovrate na prvu liniju.

I ne samo kuhinja već i razgovor sa Mamom koja je uvijek bila puna duha, humora i bila spremna satima slušati nečiju nevolju.Toj ženi nikada ništa nije bilo teško, spravljala je hranu za mevlude koji su se veoma često pravili u vojničkom mesdžidu za šehide na dan njihove pogibije. Mama je iz magacina dobijala namirnice od kojih bi svojim magičnim rukama spravljala raznorazne slastice koje su dijeljenje na mevludima. Sevapi koje je tada zarađivala ne mogu se izmjeriti ovozemaljskim aršinima, a nije morala to raditi, bila je ratni vojni invalid, teški ranjenik na oporavku.

Ostala je u vojsci i nakon rata dok joj to nije postalo preveliko opterećenje pa se demobilisala. U Sanskom Mostu je napravila kuću ali ju je prodala i 2005. godine se vratila da živi u svojim Kamičanima kod Kozarca.  U februaru ove godine dijagnosticiran joj je karcinom plućnog krila i to onog u koji je bila ranjena. Operativnim zahvatom tumor je odstranjen i Mama sada prolazi kroz mukotrpni proces kemoterapije i zračenja. 

Srećom nalazi su sve bolji pa će Mama uskoro odnijeti još jednu pobjedu u svom životu. Kroz sve to Mama prolazi bez skoro ikakvih redovnih primanja, invalidnina ispod 100 maraka i neredovna naknada za demobilisane borce. Ipak Mama ne posustaje duhom i ne želi nikakvu milostinju.

Bolest će akobogda uskoro prebroditi ali valja živjeti u Kamičanima i poslije toga. Njena je želja da svojim radom sebi obezbjedi život dostojan žene. Ima imanje u Kamičanima i želi da tu proizvodi zdravu hranu. Dobila je dva plastenika od Ministarsta odbrane kada je demobilisana i želi da se time bavi. Za taj posao joj je neophodan motokultivator sa priključcima i rezervoar za vodu. Ona to ne može sama nabaviti a taj posao bi joj bio i terapija i izvor egzistencije.

Ono što nas je posebno dirnulo je Mamina izjava – kaže: ”Ja bih voljela da to pokrenem, da proizvodim tu hranu pa da pomognem i drugima sa tim.” Znajući je iz onih ratnih dana kada me je njena kuhinja oporavljala nakon ranjavanja ne sumnjam da bi Mama opet bila na usluzi povratničkoj zajednici u Kozarcu i svim ljudima koji bi joj se obratili. Takva je naša Mama. Malo ko može zaslužiti da se tako zove.

Pozivamo sve ljude dobre volje da svojim dobrovoljnim prilozima pomognu ovoj velikoj ženi, heroini rata, povratnici u Republiku Srpsku na koju se obrušila sva sila ljudske nevolje. Nabavimo joj ova sredstva za život kako bi opstala u svojim rodnim Kamičanima.

Žiro računi:

Za uplate iz inostranstva:

Beneficiary customer BA 395620078058595252
Mirzeta (Kasim) Tulek
Kamičani BB 79202 Kozarac
Prijedor
Bosna i Hercegovina
Account with institution

Swift code: RAZBBA22NLB
Razvojna banka a.d.
Milana Tepića br. 4,
78000 Banja Luka,
BiH

Intermediary institution:

For following currency(ies):EUR, USD, AUD; CAD, CHF, DKK, GBP, HRK, HUF, JPY, NOK, SEK
Swift code: LJBASI2X
Nova ljubljanska banka d.d.,
Ljubljana,
Slovenija

Za uplate na tekući račun:

Mirzeta (Kasim) Tulek
5620078071406430 

Ovu akciju je pokrenuo magazin ”Moja Sana” a podržali su je web siteovi: www.mojasana.ba, www.kozarac.com, www.kozarac.ba, www.mojprijedor.net i www.prijedorcity.com.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.