svabo
Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu i specijalni predstavnik EU krenuo je u još jednu rundu razgovora sa evropskim funkcionerima, kojima će referisati o stanju u BiH, koracima koje domaći lideri rade da bi ispunili uslove i ciljeve za gašenje civilnog upravitelja i vrhovnog tumača Dejtonskog sporazuma.
Iako će, inače, katastrofalno stanje u zemlji kojom namjesnikuje pokušati frizirati, kako bi svoju misiju prikazao što je moguće efikasnijom, Lajčak u Londonu, nakon razgovora sa državnim sekretarom Velike Britanije za vanjske poslove Davidom Millibandom, nije mogao reći kako (nama i njemu s nama) cvjetaju jesenje ruže. I, kao i mnogo puta do sada, za blokadu napretka u euroatlantskim integracijama optužio domaće političare i njihovu – negativnu politiku.
Sastanci političkog rukovodstva, naveo je Lajčak misleći na posljednji (i propali) sastanak šestorice lidera, pozitivan su signal, ali, dodao je visoki predstavnik, trenutna negativna politička klima blokira dalje pomake.
Ne treba biti isuviše optimističan i očekivati da međunarodna zajednica riješi sve naše probleme, kao što ih nije rješavala tokom devedesetih, nijemo posmatrajući kako se pred njenim očima odvija genocid.
Faktički tokom cijelog svog mandata, Miroslav Lajčak neodoljivo podsjeća na birokratiziranog narednika "plavih šljemova", sve se snebivajući količinom mržnje i opstrukcije koju imaju zavađeni bh. nacioni. Ko puca? Svi pucaju, svi krše primirje! Nažalost po Lajčaka, nije tako.
Kao prvo, više je puta ponovljeno i na ovom i na drugim, još važnijim mjestima, da je dejtonska BiH država i međunarodne zajednice, na čiji sporazum su potpise stavili šefovi najutjecajnijih svjetskih država, i diplomatsko – politička logika nevinog posmatrača (Inocent bystander) ne važi za aktivnog učesnika u bh. političkoj zbilji kakav je visoki predstavnik, a kakvi nisu bili vojnici iz kontingenta UN-a.
Zbog toga, jednostavno, ne može se razumjeti Lajčakova pozicija da, kad je blokirana cjelokupna država, on krivicu preusmjerava isključivo na domaće političke lidere koje okuplja po raznim sijelima očekujući od njih "sa neba padajući" dogovor, usput im svima dijeleći u pet dekagrama jednaku krivicu, nikad ne zaboravivši napomenuti da su lidere odabrali građani. To je, naprosto, nedostojno i prosječnije upućenog građanina BiH, koji pamti nevjerovatno uvredljive packe Sulejmanu Tihiću o zalaganju za vehabijsku Bosnu, optužbe na račun Željka Komšića zbog čestitke za Oluju, kvalifikacije o Federaciji kao bolesnijem dijelu BiH – u političkom i ekonomskom smislu…
Sa druge strane, Miloradu Dodiku Lajčak već dugo vremena nema šta reći, osim valjda kad ga, zajedno sa svim drugim liderima, optužuje za negativnu politiku. Na konkretnim primjerima – ni kritike ni djela na vidiku! Otvoreno Dodikovo negiranje Bosne i Hercegovine, koje pored riječi sadrže i djela koja se mogu podvesti kao antiustavna, antidejtonska, ona koja potpiruju najcrnji secesionistički nacionalizam i nacionalnu mržnju, kod Miroslava Lajčaka ne izazivaju nikakvu želju za reakcijom! Lajčak mora, zbog sebe i nas, imenovati kočničare razvoja BiH. To od njega naprosto zahtijeva njegova funkcija.
No, čini se da, i pored jasnih bonskih ovlasti, precizirano aktivne uloge visokog predstavnika, potrebe za koordinacijom i čvrstinom kakvu, primjerice, Raffi Gregorian kao supervizor ima u Brčkom, Lajčak ipak žudi za pozicijom "plavca", koji nema potrebu da se miješa u svoj posao. I iznad svega poštuje silu, više od svakog zakona. I to je prokleti usud ove države koji će nas pratiti dok god međunarodna zajednica oličena u Miroslavu Lajčaku ne odluči fokus svog interesovanja vratiti na BiH i odlučno kazni sve otvorene neprijatelje države kakvi su Dodik i kompanija oko njega. A svi, ne zaboravimo, imaju rok trajanja.
Faruk Borić
(oslobodjenje.ba)
Add comment