Kozarac.ba

KOZARAC-Jutarnji trač…

 

Nista se znacajno nije desilo u ovoj kasabi, koja je doskora slovila za najveci mali grad na svijetu, nista posebno ni zanimljivo…

Carsija se polako privikavala na novonastalu situaciju i sreca pa je ramazan stigao, bas na vrijeme da nam, izgubljenim u ovoj pustosi, pokaze put kojim trebamo ici…

I vjerujte, kada god razmislim o svim nasim problemima, nasim medjuljudskim odnosima, nasoj solidarnosti, pogotovo u ovim mubarek nocima, svaki put dodjem do zakljucka da je bas vjera korijen svih nasih problema, i sva ova nasa situacija moze se definisati u jednoj kratkoj recenici:

“Izgubili vjeru, pa sad gubimo krila…”

Ne govorim samo o nasem odnosu spram nasem Gospodaru, neki cak imaju pravo i da ne vjeruju u Njega, vec o nesim medjusobnim odnosima, i kada bi se uhvatili samo jednog ajeta koji nam govori da se potpomazemo u dobru i da jedni druge podsticemo na bogobojaznost, a da se klonimo rasprava i svadja, bilo bi nam daleko, daleko bolje…

I ne bi nam cice i mece ljeti igrale i ne bi se bojali za nafaku…

 

 

Nije da kukam, niti da sam previse u losem raspolozenju, svjestan sam i mjesta i vremena u kojem zivim, navikao sam vec na ovaj gorstacki zivot, vise mi je zao sto nemam vise onaj “virtual Kozarac” u koji mogu da pobjegnem od ove realnosti, a s kojim smo mogli uticati i popravljati ovaj zivot ovdje…

Prije nas je bilo manje al smo uspijevali asvaltirati igraliste, nabaviti klupa, kante, kontejnere…, organizovati humanitarne pomoci, djeliti bajramske paketice, graditi kuce…

…danas, kad smognem snage i vremena da sjednem za racunar, u svoj ovoj borbi za goli zivot i opstanak na ovim prostorima, kad treba da pisem i da govorim o problemima koji nas muce, ne bili ih kako zajedno rjesili, jer su to nasi zajednicki problemi, prvo se izmorim citajuci forum, gdje su pojedinci poceli zloupotrebljavati slobodu govora i gdje se forum naprosto siluje na svakoj temi, a onda se plasim bilo sta reci, da ne bi kakvi pauci iz coskova skocili mi na ledja i poceli me pljuvati i napadati, gdje se razni travnici2 pojavljuju da bi pod maskom klicali parole o patriotizmu, rodoljublju itd. dok nas muce osnovni socijalni i ekonomski problemi, i takav iz noci u noc pocinjem pisati Jutarnji trac, i zastanem…

Nesretno sam se upleo i u politiku, ne bih smio ni o tome rijec reci, jer ne mogu biti objektivan kada se i sam nalazim na listi kandidata, a nazalost kampanja pocinje, bez dogovora o niskim udarcima, bas kao da poslije izbora ne trebamo zajedno sjesti i vidjeti kako dalje, i zaista nije problem u fasistima, oni su jedinstveni u svom fasizmu, problem je u nama koji se nazivamo anti-fasistima i nasem jedinstvu u borbi protiv zla, za bolje sutra, makar onih koji ce doci poslije nas…

Jos uvijek mi je gorcina u ustima od poslijednjeg pisanja i zbog toga uvijek sebe korim sto uopste i pisem ovakve traceve, sto unosim sebe u sve probleme svijeta, umjesto da budem patriota i cekam da neko drugi promjeni svjet oko mene…

Ali, kada vidim borbu i vjeru u zivot nase “mamice” Mirze, ne mogu da ne nastavim boriti se i pisati dalje, pa pasalo to kome ili ne, i obicno mi tad naumpadne nas hadzi Dino sa stihovima:”Ovo malo ponosa još čuvam za te, nikom ne dam…”

Uspio sam je obici, nakon sve ove zbrke i trke u sezoni, i drago mi je bilo vidjeti da se uspjesno oporavlja nakon terapija, bilo mi je drago cuti, da je dosta raje ljetos obislo i ona se ovom prilikom zeli iskreno zahvaliti svima vama za podrsku i pomoc koju ste joj iskazali i pruzili.

Sreca, elhamdulillah, nasa Mirzeta se oporavlja, mada ce, tek sad, prestojati izazovi kako da se odrzi dalje u borbi za goli zivot, volio bih cuti nase prestavnike boraca i RVI-a sta misle o ovome problemu, koji nazalost nije usamljen, i gdje su oni uopste, postoje li? Jer Mirzeta je i borac i RVI…

Cuo sam da su se neki dan djelili motokultivatori u Kozarcu, i zaista steta sto nisam uspio zabiljeziti taj dogadjaj, a s druge strane i sreca, posto bi se razocarao kada bi vidio gdje su sve otisli i kako se djele, dok se zaobilaze ovakvi poput nase Mirze, kojoj bi jedna takva masina dobrodosla u radu u plastenicima koje je nabavila kako bi radom obezbjedila sebi primanja…

Toliko, nadam se da ce me ovaj mjesec ispraviti, da vec konacno pocnem izvjestavati iz Kozarca, a ne istresati gorcinu, pa i vama daleko, ni krivim ni duznim kvariti raspolozenje…

 

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.