Miris sile

Ako ćemo biti cinični, ispada da je gruzijski predsjednik napravio ključnu grešku nazvavši vojnu operaciju u separatističkim oblastima Južnoj Osetiji i Abhaziji – “Čist teren“.

Naziv, za koji je šef ruske diplomatije kazao da miriše na genocid, poslužio je Moskvi da argumentira tvrdnje da Mihail Sakašvili provodi genocid, za koji treba i da odgovara.

 

Ruku na srce, Lavrov je u pravu što se asocijacije imena nesretne operacije tiče, a balkanskom posmatraču ona, pak, za razliku od ruskog, samo sugeriše kako se gruzijski predsjednik, počevši od fatalnog naziva akcije, pa do kreaturne sinhronizacije sa Zapadom, zaigrao – na golemu vlastitu štetu.

Uvjeravanja svijeta o genocidu na Kavkazu imaju, ipak, mnogo dublju i pragmatičniju stranu za Rusiju od demonstrirane puke potrebe da se sačuva tobože genocidnom politikom Tbilisija ugroženo stanovništvo.

Nakon što je u slučaju Kosova zauzela tvrd stav na međunarodnoj sceni, Moskva je svjesna da je priznanjem nezavisnosti Abhazije i Južne Osetije pokazala politiku dvostrukih aršina, koju je zamjerala SAD-u i liderima Evropske unije.

Kako je sa stanovišta međunarodnog prava podršku nezavisnosti otcijepljenim gruzijskim regionima nemoguće opravdati, Kremlj je od početka vojne intervencije svijet pripremao na jučerašnji scenarij priznanja tvrdnjama da je Tbilisi napadom na Činvali izvršio genocid, s obzirom na to da međunarodno pravo predviđa mogućnost odvajanja dijela teritorije ako je država vršila zločin protiv domicilnog stanovništva.

Ekspresno potpisivanje ukaza ruskog predsjednika Dmitrija Medvjedjeva samo dan nakon što mu je parlament uputio neobavezujući za njega zahtjev za priznavanjem separatističkih oblasti rješava svijet svake zablude da Rusija nije na ovakav rasplet događaja odavno računala. Što se za Ameriku i zemlje Evrope ne može reći.

Očigledno, ruska upozorenja da širenje NATO-a do njenih granica smatra atakom po vlastitu bezbjednost, nisu u svjetskim centrima moći shvatana isuviše ozbiljno. Ambicija predsjedavajućeg EU Nikole Sarkozija da u Gruziju pošalje evropske mirovnjake požurila je ruske planove za priznanjem Južne Osetije i Abhazije, što će joj sada donijeti mogućnost da svoju vojsku tamo i ostavi.

Rusija je, za razliku od neuspješnog Sakašvilijevog “Čistog terena“, uspješno sprovela čist faul, ali Zapad ne može imati adekvatan odgovor na to. Prvo zbog činjenice što je i sam u više navrata pokazao kako međunarodno pravo može biti rastegljiv pojam kada su njegovi interesi u pitanju, a drugo i zbog očigledne potrebe da se u bici za prevlast u regionu punom gasa i nafte, u rusko dvorište  poput nezvanog gosta ušulja tiho, a ne, kao do sada, iritantno s pleh muzikom. 

O međunarodnom pravu i njegovom kršenju u ovom slučaju, sudit će struka. O tome se ni u Bijeloj kući, ni u Kremlju nije vodilo mnogo računa, pa nema razloga vjerovati da bi konačni sud o tome trebao uticati na daljnji razvoj događaja.

Ukoliko se ne ostvari indirektna prijetnja ruskog ambasadora pri UN-u Rogozina o sličnosti današnje situacije sa 1914. godinom i Sarajevskim atentatom, Kavkaz će se u budućnosti upisati na nezavidnu listu regiona – vječitih kriznih žarišta – u kojima svijet ni do danas nije našao adekvatan recept za vlastite bolesti.

 

Piše: Svjetlana Salom

(Oslobodjenje)

Add comment

HOTEL bm

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.