Zanimljivo je kako se insan ponekad trgne iz svakodnevnice i primjeti kako vrijeme neumoljivo prolazi, dan za danom, hefta za heftom, sezona za sezonom, godina za godinom…
Vise se i ne sjecamo vremena povratka u Kozarac, koliko je to vec proslo od kad smo se “vratili”, koliko se toga promjenilo…
Malo sam ovih dana pregledao arhivu tekstova od prije godinu, dvije i vjerujte da se dosta isti tema preplicu iz godine u godinu, negdje smo napredovali, negdje korak naprijed, nazad dva, neke smo i prestali spominjati, vjerujuci da ce vrijeme biti najbolji sudija…
I cesto se pitamo, gdje smo to danas?
Danas se ponovo pitam o cemu da pisem, da li da vadim stare teme na povrsinu, ili da kopam po novim, da li da pustim svoja unutrasnja osjecanja i istresem svu bol svijeta ili da cisto pisem o vremenu…
Necu traziti smisao, zasto da pisem, kome… uzecu to kao, vec naviku, a vrijeme ce dati nove teme, i nikad ne mozes predvidjeti poslijedice, na nama je da cinimo uzroke…
Sreca, Sade pise punom parom, osim sto mi daje prostora za odmor, ujedno mi daje motivaciju za daljni rad…
Smijemo li nakon svega biti pesimisti?
Nas Mirza Kapetanovic, uspjesno je, u petak, operisan u Sarajevu. Doktori su vise nego zadovoljni s uradjenom operacijom, a Mirza se dobro osjeca, iako ce jos izvjesno vrijeme morati ostati u bolnici…
Danas su Micu, koji je clan naseg vatrogasnog drustva, ispred vatrogasaca posjetila delegacija predvodjena s Mustafom i Enom. S njima su bili u posjeti jos Mersad i Mirsad, koji nam je poslao slike i selame od naseg Kapetanije…
Za kraj, informacija, da ce dzenaza mladom Joldic Ernadu, koji je nesretno ubijen u Americi, biti u petak, iza dzume namaza, ispred Mutnicke dzamije. Tijelo preminulog stiglo je u Sarajevo i do petka bi Ernad trebao stici u svoj KOZARAC…
Add comment