Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

„ A kada Isa, sin Merjeme, reče: O sinovi Israilovi, ja sam vam doista Allahov poslanik, – da vam potvrdim istinitim Tevrat prije mene objavljen, i da vam vijest radosnu o Poslaniku, imena Ahmed prenesem, koji će doći nakon mene. Pa kad im dođe s jasnim dokazima, oni rekoše: Ovo je jasna vradžbina“. ( As-Saff 6. )

„ Ja imam više imena: ja sam Muhammed i Ahmed, ja sam el-Mahi – kojim Allah,dž.š., briše nevjerstvo, ja sam i el-Hašir, prvi koji će biti oživljen i poslije koga će ljudi biti oživljeni, a ja sam i el-Akib -poslije mene neće više biti poslanika“. ( Hadis bilježi Buharija i Muslim )

Ibn Kesir navodi u svom komentaru Kur’ana da je događaj sa vlasnicima slona, spomenut u suri El-Fil, bio priprema i nagovještaj dolaska Allahovog Poslanika, a.s., jer je on, po najvjerodostojnim predanjima, rođen upravo te godine.

Naime,  pomenuta sura aludira  na abesinsku kampanju protiv Mekke. Ebrehe, kršćanski kralj Jemena ( kojim su u to vrijeme upravljali Abesinci ), podigao je veliku katedralu u Sena′i, nadajući se tako da će skrenuti godišnje arapsko hodočašće  iz mekkanskog svetišta Kabe u novu crkvu. Kada se nisu ostvarila njegova nadanja, krenuo je sa velikom vojskom, uključujući i slonove, da sruši Kabu. U komentaru se veli da bi slon  legao kada bi ga okrenuli prema Kabi. Kada bi ga njegovi vlasnici okrenuli prema drugoj strani, ustao bi i krenuo.

Zatim je Allah, dž.š., na njih poslao nepregledne grupe ptica ( ebabil ), od kojih je svaka nosila po tri kamenčića (glina u obliku kamenja-bi hidžaretin min sidždžil ), po dva u nogama i jedan u kljunu. Kad bi iznad njih naletjele, graknule bi, a onda na njih izručile kamenčiće iz kandži i kljuna. Takva je bila kazna  koja ih je pogodila. Allah, dž.š., ih je učinio kao lišće koje su crvi istočili ( keasfin me′kul). Riječ „el-Asfu“ koristi se za opis lišća od bilja i povrća, koje, kada životinje pojedu, rastoče. Kazna Božija je pokosila nadmenu  Ebrehinu vojsku da nisu bili vrijedni ni sažvakanog bilja u ustima životinje.

Kada je Uzvišeni Allah poslao kao poslanika Muhammeda,a.s., On je među blagodate i dobrotu prema Kurejšijama ubrojao i to kad je od njih odvratio Abesince.

Da bi shvatili bit islama od posebne je važnosti shvatiti značaj Poslanika sa stanovišta tradicionalnih muslimana.

Odakle tolika ljubav muslimana prema svom Poslaniku kada su posrijedi kako njegove riječi  tako i njegova djela, odakle ta silna želja da se to pretoči u svakidašnju razinu života kako individualnog tako i porodičnog?

Zaista na ovakvu zapitanost ostaće uskraćen za odgovor svaki onaj koji je udaljen od vjere, zapravo, svaki onaj koji nije teoretski ni praktično dokučio i osjetio ulogu Poslanika kao navjestitelja Božije Poruke.

Kur an jasno tvrdi da je Poslanik čovjek a ne božanstvo ali dodaje da ga je Uzvišeni Allah odabrao kao Poslanika, da mu je dat najuzvišeniji i najplemenitiji karakter, te da je odabran kao uzor muslimanima.

U ovih nekoliko navedenih činjenica, naravno koje su utemeljene na kur’anskom tekstu, krije se najvažnija misao i sadržina razumjevanja  poslanstva u islamu i ulozi Muhammeda, a.s., u njoj. Vrlo važno je imati na umu da je Poslanik smrtan čovjek ali također i najsavršenije Božije Stvorenje. Takvo razumjevanje uloge Poslanika demistificira kako njegovu ulogu tako i poruku vjere.

Muhammed, a.s., znao je, i bio je uvijek opominjan, da je on samo čovjek. Njegova prednost je bila u Božijem izabranju za Poslanika kome je Objava dolazila.

„ Ti reci: Ja sam samo čovjek poput vas, meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, pa k njemu se iskreno upravite i oprosta od Njega tražite! A teško li mnogobošcima“.  (XLI:6)

„ Ti reci: Ne govorim vam-Allahove riznice ja imam! Ne govorim vam- Nevidljivi svijet ja znam! Ne velim vam – Ta, doista, melek sam! Ja slijedim samo ono što mi se objavljuje…“  (VI:50 )

Pored ovakvog opisa ličnosti Poslanika, ipak, u Kur’anu se nalaze mjesta koja ukazuju na njegovu iznimnu ulogu. On je poslat kao milost svjetovima, Uzvišeni Allah i meleki ga blagosiljaju, on je najljepše ćudi, pokoravanje i ljubav prema Uzvišenom Allahu se dovodi u vezu sa pokoravanjem i ljubavlju prema Poslaniku. Iz ovakvih i sličnih ajeta u Kur’anu, ubrzo se razvilo poštovanje Poslanika koje dostiglo neviđene razmjere.

Muslimani smatraju Poslanika najsavršenijim čovjekom od svih Allahovih stvorenja jer ga je On izabrao i obdario svim vrlinama i savršenstvima koje neki čovjek može posjedovati.

„ Vi u Allahovu Poslaniku lijep uzor imate za onoga ko se u Allaha uzda, i Onom Svijetu nada, i puno spominje Allaha“. (XXXIII:21)

Svaki vjernik smatra Poslanika primjerom za uređenje svog vlastitog života, svaka generacija, od Poslanika do danas, proučava njegov životopis sa željom pretakanja u svoj vlastiti život Poslanikova sunneta i boljeg razumjevanja Kur ana.

Poslanikova duhovna genealogija je utemeljena u činu predodređenja, preizabranja, koje se desilo u preegzistenciji. Stoga, otkrivamo dvostruki rodoslovni lanac,   kako to primjećuje prof. Hafizović, transpovijesni i hijeropovijesni, Poslanika islama, koji ima svoje dvostruko egzistencijalno ukorijenjenje, u prethodnim ciklusima poslanstva i u tekstovima ranijih objava.

Jedno od Poslanikovih imena je Ahmed kao vid preegzistentnog Poslanikova, a.s., izabranja i punina svih ranijih Objava. Ovo izabranje ogleda se u činu neopozivog polaganja svih Božijih Riječi na njegov duh koji je prethodio svakom tjelesnom obliku postojanja. Poslanik Ahmed a.s.,  već je bio primio Objavu kod čina ovog pre/izabranja, a njegov rast, kako duhovni tako i tjelesni, izvodi se pod nadzorom Božijim kako bi bio kadar primiti Kur’an.

Poslanik je govorio da ga je odgojio njegov Gospodar. Aiša je kazala da je Poslanikov ahlak bio Kur’an. U Kur’anu se kaže da je Poslanik najljepše ćudi, karaketera.

Da se još malo vratimo Poslanikovim imenima. Naime, svako od Poslanikovih imena nosi posebnu snagu, povezano je potpuno tajnim načinom.

Ime Muhammed  sadrži u sebi i glagol koji znači hvaliti, slaviti / H M D . Prema tome, Muhammed je onaj koji je hvale dostojan, ko  je veoma slavljen. Ahmed je u značenju najhvaljenijeg imena. Ime Ahmed označava se kao nebesko ime Muhammeda, a.s. Upravo kroz ovo potonje ime možemo razumjeti ulogu Poslanika kao velijja, Allahovog prijatelja, što se nije zbilo samim biološkim rađanjem. To primordijalno prijateljstvo kojega Allah, dž.š., prevenstveno uspostavlja sa Poslanikom, a.s., prenosi se njegovim rađanjem na cijeli svijet u znaku sveopće milosti:

„ A tebe smo kao milost svjetovima poslali“ (XXI:107)

Na toj milosti počivaju svi prijašnji poslanički likovi i sve božanske poruke što su ih oni donosili različitim povijesnim pokoljenjima. Upravo, metapovijesnom Ahmedu, a.s., je data punina svih božanskih riječi, leksička i semantička punina je utisnuta na Poslanikovom srcu. Na osnovu toga Muhammed, a.s., zna ranije Poslanike, a oni nisu znali ništa doli da je on najodabraniji među njima.

Samo takva osoba je mogla svojom porukom zasjeći u samo središte idolopokloničke vjere, u izvor moći i bogatstva svojih sunarodnjaka i uspjeti u tome.

Snažna  kontemplativnost koja je odlika Poslanika,a.s., je bila unutrašnja, dok se izvanjski on suočio sa skoro svakom mogućom ljudskom situacijom. Snaga vjere ga potpomaže u tom suočenju, daje mu smjernice djelovanja.

Poslanik ne bježi od tog susreta. Poslanik, a.s., naglašava da je poslan da usavrši plemenite ćudi kod ljudi. On svu snagu svoga uma isrcrpljuje u ispunjenju zapovijedi da trajno njeguje prirodu svakog stvorenja. Nikoga nije odbacivao, u razgovoru sa svojim ashabima je tražio rješenja za probleme, izgrađivao čvrste i nepokolebljive ličnosti a potom gradio zajednicu.

Ključni momenat je da nije bježao od realnosti ovoga svijeta, da je svu svoju snagu iscrpljivao kako da popravi stanje i ljudi i zajednice.

Ako znamo da je još pretpovijesnom Ahmedu, a.s.,  ukazana milost kakva nije ukazana nijednom poslaniku a koja jeste sadržana u Allahovoj, dž.š., odluci da, upravo, Muhammed, a.s., bude dovršitelj ciklusa poslanstva, da Kur’an bude „punina“ svih ranijih Njegovih Objava, univerzalna poruka za sva buduća pokoljenja, tek tada nam se razotkrivaju sva značenja Poslanika, a.s., kao milosti svim svjetovima.

Poslanik, a.s., je dokaz Božije milosti čitavom čovječanstvu / rahmeten lil alemin /.

U Kur’anu stoji ( VII :157 ) da Allahova milost prekriva one koji budu slijedili, poštivali i pomagali Posalanika, a.s., koga će naći opisano u Tevratu i Zeburu, jer njemu je poslan Kur’an čija je poruka univerzalna.

Poruka Kur’ana  je upućena čovječanstvu kao cjelini, nije vremenski  omeđena, niti ograničena na bilo koje posebno geografsko, kulturno područje.

Kur’an je iste vrijednosti danas kao i prije 1400 godina. Njegova  po(r)uka  je jednako snažna kako na istoku tako i na zapadu. Muhammed, a.s., je taj poslanik, Božiji izabranik preko kojeg je Kur’an kao takav, prenesen ljudskom rodu.

Pomenuta univerzalnost Kur’ana, kao vid milosti prema ljudima, ogleda se u slijedećim činjenicama:

-Kur’an se obraća čitavom čovječanstvu neovisno o porijeklu, rasi ili kulturnom okruženju,

-Kur’an se obraća čovjekovu razumu, prema tome, ono što saopštava Poslanik, a.s.,  nije nikakva dogma koja bi mogla biti prihvaćena samo na osnovu slijepe vjere,

-Kur’an je ostao neizmijenjen u svom doslovnom tekstu za razliku od svih drugih svetih knjiga poznatim povijesti. Naravno, to je u skladu sa Allahovim obećanjem da će ga čuvati od svakog izopačenja do Sudnjeg dana.

Upravo na temelju ovih činjenica Kur’an predstavlja konačni stupanj Božije Objave a Muhammed, a.s., je  posljednji od vjerovjesnika ( hatemen-nebijjin) kao što pečat ( hatem) obilježava kraj nekog dokumenta.

Poslanik, a.s., je jednom prilikom kazao da je poslan da usavrši plemenitu ćud kod ljudi. Vrlo zanimljivo viđenje te Poslanikove uloge dao je prof. Hafizović u Traktatima, kao bezuvjetne božanske zapovijedi Poslaniku, a.s., da da trajno njeguje i do savršenstva odnjeguje temeljnu prirodu svakog stvorenja.

Vrlo je zanimljiva upotreba prenaglešenog prezentnog oblika od strane Poslanika, a.s.,  čija semantička trajnost jednovremeno hvata značenje minulog preterita i stalno prizivajućeg i uprisutnjujućeg futura /an utemmime/. Prema tome,  trajnost Poslanikove poruke zrači kao :

-perfekatska – ukoliko se očituje u duhovnom njegovanju personaliteta Poslanika islama kao božanskog izabranika,
-prezentna – tako što se njome u konkretnom povijesnom času zrači živi poslanički primjer i
-futuralna- ukoliko kroz sve nadolazeće vijekove svjedoči neprolaznu mladost Poslanikovih, a.s., riječi, djela i postupaka.

Doista, milost koja nam je ukazana u Poslaniku, a.s.,  je moguće pravilno shvatiti i razumjeti u smislu njene trajnosti. Poslanik, a.s., je bio paradigma za uređenje vjerničkog života prije četrnaest vijekova, dan-danas on je uzor vjernicima a tako će biti do Sudnjega dana.

Nepregledni su svi vidovi Allahove,dž.š., milosti u slanju Poslanika, a.s.. Zato vjernik  pri svakoj prilici blagosilja svog Poslanika, na takav način sudjeluje u blagosiljanju  kojeg čine Allah, dž.š., i meleki.

„ Allah i Njegovi meleki blagosiljaju Vjerovjesnika, o vjernici, blagosiljajte ga i vi, i pozdrav mu šaljite“ ( XXXIII:56 )

Po Maverdiju, zadnji dio ajeta ve sellimu teslima može biti protumačen u značenju da budemo predani i pokorni potpuno Poslanikovoj zapovijedi.

Svaki vjernik prilikom poziva na namaz/ ezana, uči dovu, moli Allaha, dž.š.,  da da Poslaniku a.s., vesilet-visoko i najljepše mjesto u Džennetu, i fadilet-svako dobro, / ati muhammedinil vesilete vel fedileh/, te da ga uzdigne na najhvaljenije mjesto/ mekamen mahmuden/ kojeg je obećao.

Allahovo obećanje će zasigurno biti ispunjeno i bez naše dove ali mi sa svojom  dovom  se uključujemo u kosmičko blagosiljanje našeg Poslanika, a.s., tragajući za Allahovom milošću koja nam je poslata njegovim poslanjem.

Molim Allaha, dž.š., da nam poveća ljubav prema vjeri i da ujedini naša srca. Amin!