Kozarac.ba

Nataša Kandić za Oslobođenje

Uoči početka suđenja bivšem načelniku Državne bezbjednosti Srbije Jovici Stanišiću, pred Međunarodnim kr­i­­vi­čnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), izvršna direktorica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić, u ek­skluzivnom intervjuu za Oslobođe­nje, kazala je da je ovaj proces od iznimne važn­osti za BiH zbog mogućnosti da se konačno dođe do zapisnika sa sjednica Vrhovnog savjeta za odbranu SRJ, koji su korišteni u predmetu Slobodan Milošević.

– Još nisam sigurna da će suđenje Stanišiću i prvom komandantu Crvenih beretki stvarno početi. No, ipak, čini se da hoće, uprkos pokušaju Stanišića da odugovlači poče­tak do zatvaranja Tribunala. Tužilac u predmetu je Dermot Groome, te stoga vjerujem da neće dozvoliti da taj slučaj bude ustupljen Srbiji ili da se svede samo na optuženog Franka Simatovića.

• Hoće li dokazi Tužilaštva MKSJ u slučaju Jovice Stanišića i Franka Simatovića Frenkija konačno potvrditi odgovornost Srbije za zločine u BiH i genocid u Srebrenici?

– Svi se sjećamo da Međunarodni sud pravde nije tražio objelodanjivanje zapisnika sa sjednica Vrhovnog savjeta za odbranu SRJ, što je stvorilo sumnju da možda ti zapisnici sadrže dokaze o aktivnom učešću Srbije u izvršenju genocida u Srebrenici. Dokle god ti zapisnici ne budu javni, dotle ima osnova za sumnju da je presudom Međunarodni sud pravde (MSP) zaštitio Srbiju u pogledu odgovornosti za izvršenje genocida. Tužilac ima pravo da traži od Pretresnog vijeća objelodanjivanje redigovanih zapisnika. To je jedini put da budemo sigurni šta je istina u vezi sa Srebrenicom: da li je tačno rašireno uvjerenje da su Vojska SRJ i MUP Srbije aktivno učestvovali u izvršenju genocida u Srebrenici ili zaključak MSP-a da jedinica „Škorpioni“ jeste učestvovala, ali ne za račun Srbije, nego je bila pod kontrolom Vojske RS-a.

• “Jedinica“, film koji je uzburkao srbijansku javnost, nedvojbeno ukazuje na umiješanost ove dvojice u zločine u Hrvatskoj i BiH. Može li se ovaj videozapis uzeti kao dokaz protiv Stanišića i Simatovića?

– Film „Jedinica“ o Crvenim beretkama, kao i film o „Škorpionima“, te videokaseta koju su snimili pripadnici „Škorpiona“, vrlo su važni i sasvim sigurno će ih Tužilaštvo predložiti kao dokaze.

• Prošle godine najavljivali ste da ćete uložiti žalbu na presudu “Škorpionima”. Jeste li to učinili i postoji li mogućnost da ovo suđenje bude obnovljeno?

– Što se tiče presude „Škorpionima“, nažalost, ja kao punomoćnica žrtava, kao i Fond za humanitarno pravo nemamo pravo na žalbu jer po zakonu žalbu u ime žrtava može uložiti samo Tužilaštvo, koje je to i učinilo. Ipak, nisam optimista. Nisam sigurna da će Vrhovni sud Srbije poništiti presudu. Zvaničnoj Srbiji odgovara izrečena presuda jer država nema obavezu da žrtvama plati novčanu naknadu – presudom je jedinica proglašena paravojnom  formacijom.

• U kojoj je fazi suđenje zvorničkoj grupi i šta je sa dodatnim optužnicama koje su spominjane?

– Suđenje zvorničkoj grupi ulazi u završnu fazu. Tužilac je precizirao optužnicu i očekuje se da bude proširena i protiv bivšeg predsjednika Opštine Branka Grujića i komandanta TO Branka Popovića za strijeljanje oko 700 muslimana, koji su 1. juna 1992. u Bijelom potoku, izdvojeni od porodica, zatvoreni u Tehničko-školskom centru i odatle, u grupama, odvođeni na strijeljanje. Imajući u vidu da je suđenje za ratne zločine u Zvorniku vođeno po optužnici koja ne uključuje spomenuti zločin, pritisak Fonda za humanitarno pravo i Udruženja porodica zarobljenih i nestalih u ovoj opštini konačno je urodio plodom. Tokom suđenja bilo je sjajnih i hrabrih svjedoka, koji su govorili istinito, ubjedljivo i po svojoj savjesti. Jedan od takvih je Mićo Davidović, predratni načelnik SUP-a u Bijeljina, a početkom rata komandant Savezne policijske brigade, kojeg je savezni ministar poslao u Zvornik da pohapsi paravojne formacije. On je objasnio kako je rat pripremljen i kako se odvijao. Razjasnio je ulogu Srbije, prije svega policije, i angažovanja takozvanih Patriotskih snaga, Arkanove garde i šešeljevaca, dobrovoljaca Srpske radikalne stranke.

• Nakon što ste priznali nezavisnost Kosova, u Večernjim novostima osvanuo je naslov: Nataša Kandić – žena koje nema!, a u Kuriru: Nataša Kandić – Izdajnik. Osim političkih institucija, stiče se dojam da su se i mediji urotili protiv Vas. Jeste li zabrinuti za svoju bezbjednost?

– Teritorijalni pristup srpske političke elite prema Kosovu odredio je i odnos prema “neposlušnim”. Iako je u junu 1999. bilo jasno da je Srbija potpisivanjem kumanovskog sporazuma bila primorana da se odrekne upravljanja Kosovom, to se u međuvremenu zaboravilo i formalno proglašenje nezavisnosti Kosova srpska vlada predstavila je javnosti kao nepravdu i agresiju. S takvim prikazivanjem događaja, nasilje i prijetnje linčom su očekivana posljedica. Nikada se nisam plašila, ali poslije mitinga u Beogradu 21. februara 2008.  bila sam suočena sa stvorenom klimom u kojoj je lov na “izdajnike” poput mene bio otvoren i poželjan. Izgleda da se “patriotska groznica” smiruje, ali ne i negativan politički odnos prema Kosovu.

• Poslanik Srpske socijalističke stranke Ivica Dačić čak je izjavio da će se zalagati da se zabrani rad svih nevladinih organizacije koje priznaju nezavisnost Kosova. Posebno je izdvojio Vas zbog toga što ste prisustvovali ceremoniji proglašenja nezavisnosti…

– Politička klima u Srbiji nije dobra. Ponovo su veoma glasne političke snage koje su u vrijeme Slobodana Miloševića Srbiju pretvorile u kriminalnu državu. Srpska radikalna stranka je postala moćna jer je uspjela da pridobije populističku javnost na opasnom tumačenju patriotizma, koje činjenje ratnih zločina predstavlja kao odbranu srpstva. S druge strane, Demokratska stranka, od koje je demokratska javnost očekivala da će stvoriti odgovorne institucije i prekinuti sa naslijeđem prošlosti, preko pitanja Kosova, opasno se približila SRS i stranci premijera Koštunice (DSS), tako da više nije garant demokratske budućnosti Srbije, opstanka Srba na Kosovu i dobrih odnosa sa susjedima. Očito je da Srbija nema političku elitu koja bi državu vodila u dobrom pravcu. Posjedovanje teritorije, kao i u vrijeme Miloševića, prioritet je sadašnje vlasti.

• Kako komentarišete slučaj Ilije Jurišića, kojeg su srbijanske vlasti bez ijednog dokaza optužile za ratne zločine nad srpskim stanovništvom i predale Specijalnom sudu za ratne zločine u Srbiji?

– Suđenje Iliji Jurišiću posledica je nesigurnosti Tužilaštva za ratne zločine u Srbiji u postojećoj političkoj klimi. SRS često optužuje Tužilaštvo da sudi samo Srbima, te Tužilaštvo reaguje tako što se povlači i iz straha podiže optužnice i kada nema dovoljno dokaza, što se pokazalo u slučaju Albanca Sinana Morine, koga je Vijeće za ratne zločine oslobodilo upravo zbog optužnice koja se ne zasniva na čvrstim dokazima. U slučaju Jurišića, Tužilaštvo je trebalo da dokaze koje ima preda Sudu BiH, koje ionako ima otvorenu istragu povodom stradanja pripadnika bivše JNA u maju u Tuzli. Ovako ostaje sumnja da je riječ o političkoj odluci.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.