Piše: Sade Alić,
Gost-urednik kozarac.ba
Znate li šta je najteže prilikom pisanja tekstova?
Početak!
Sjednete pred kompjuter i imate u sebi ono o čemu biste pisali ali je vrlo teško započeti.
Ja ću ovaj put započeti sa selamima svojoj supruzi, djeci: Muhammedu, Ademu i Kaniti, mnogobrojnoj familiji u Čikago, Udruženju Kozarčana iz Čikaga i svim mojim prijateljima u Čikagu i ne samo u Čikagu nego i širom svijeta, prijatelje i podržavaoce ove naše stranice.
Mahsuz Vas sviju selamim i volim kako ja tako i moja majka, sestra i babo odavde iz našeg prelijepog Kozarca.
Preksinoć sam bio prisutan sastanku Inicijativnog odbora NGI-Kozarac stranke iz našeg Kozarca koja priprema Skupštinu stranke u subotu.
Prvi je osjećaj da ste ponosni na ljude koji to pripremaju. Iz njih izbija ozbiljnost, sloga, čvrstina i što je najvažnije ponos što napokon osnivamo stranku iz svog Kozarca. Dok je trajao sastanak vrata su bila širom otvorena i svatko je mogao uči i prisustovati sastanku. Bilo ih je nekolicina koji su ulazili pa odlazili.
Ogroman i ozbiljan posao pripremaju članovi Inicijativnog odbora i svaki bi im čovjek dobro došao pa je valjda razlog što ih nije više prisustovalo sastanku saznanje da bi mogli dobiti kakav zadatak da odrade a posla ima naprečac iako tokom sastanka saznajem, bar donekle, koliki je posao već odrađen.
Veoma ljubazno predsjednik Inicijativnog odbora gosp. Nihad Forić najavljuje mene i predlaže Dnevni red gdje bih se ja na kraju obratio njima.
Prije mog dolaska kući u svoj Kozarac, Udruženje Kozarčana iz Čikaga je imao svoju Sjednicu na kojoj sam dobio neka uputstva o mom obraćanju Inicijativnom odboru i ako budem u mogućnosti na samoj Skupštini stranke. Tokom sastanka imao sam želju da se aktivno uključim u diskusiju i napomenuo sam im da bi trebao biti pod prvom tačkom Dnevnog reda jer se moji utisci i mišljenja tokom trajanja sastanka mijenjaju.
Hoću reći da sam imao neke prijedloge i sugestije ali sam ih ipak strpljivo slušao, ne diskutujući, što bi Inicijativnom odboru oduzelo dragocijeno vrijeme, dolazio sam do zaključka da diskusija sa moje strane nebih imala svrhe.
Urađen je Statut stranke, Pravilnik a tu su i zakonska pravila kojih se morate pridržavati i dolazim do zaključka da se pripremanje ove Skupštine u velikom razlikuje od onaga u čemu sam ja učestovao kao aktivista u Zajednici Čikaga.
Mnogo toga nerazumijem i koliko ću razumjeti vidjećemo, što ću vam pokušati prenijeti sa svoje tačke gledišta, mnoge prijedloge i sugestije koje sam mislio izreći u ime Udruženja Kozarčana iz Čikaga a mislim i mnogih iz dijaspore uopšte, nemogu se primjeniti ovdje jer ovdje je prosto drugačiji politički sistem i pravila su drugačija od onih na koje smo mi navikli, mislim na naše aktiviste širom svijeta.
Ovo je ipak Bosna!! nezaboravimo.
Sve u svemu gosp. Nihad Forić me je oduševio sa svojom preciznošću i ozbiljnošću, gosp. ….Kulašić – Arči sa svojom energijom i dobrotom koja zrači iz njega, gosp. Kemal Fazlić i naš nastavnik gosp. Hamdo …. sa svojim pozitivnim diskusijama i prijedlozima, gospođa Zinajda …….. svojim ushićenjem i željom za boljitak Kozarca, gosp. ………. sa svojim vrijednim radom i naš gospodin Švabo koji u sebi nosi sve gore nabrojane vrline od svih njih.
Znači Skupština je u subotu i poslije toga ćemo moći i malo konkretnije da pišemo.
Idemo sada dalje:
Iako u Kozarcu „nije sezona“ kada su mnogi iz dijaspore ovdje, ovdje se dragi moji – ŽIVI. Vidite djecu da izlaze iz škole, pješaće dali prema Kamičanima, da li prema Kozaruši, da li prema Trnopolju ili Deri i to je ono najvažnije – u Kozarcu imamo djecu, imamo našu mladost i budućnost.
Da je sreće da ih je više, bilo bi puno bolje ali je dobro i ovako nego nikako. Oni su nada u povratak i naše djece koja su u dijaspori. Nemojte mi zamjeriti niti se ljutiti se kada kažem naše djece u dijaspori. Mnogi od nas kažemo da smo tamo negdje samo privremeno ali kada vam djeca kao i moja pohađaju škole u drugim državama oni su u dijaspori jer prvo ne uče svoj maternji jezik, historiju, itd. O ovome bi mogli na forumu raspravljadi do beskaraja ali činjenica je da je tako.
Ovdje se ide i u džamiju i bar za džume pune su. Umire se, teško se živi ali i veseli. Imamo i kriminalaca i to iz naših redova o kojima bruji Čaršija koji kradu svoje ljude pa čak i familiju. Sramotno za sviju nas ali i činjenica da nemožemo okrivljivati one „druge“ za sve loše što nam se događa kada imamo i među nama svakakvih.
Nekima, izgleda, nije jasno a koji su doskora i sami bili izvan Kozarca da se Kozarac izgrađiva sa ogromnim radom i znojem u inostranstvu i ono što se zaradi i ušpara, možda čak i iz svojih usta i usta svoje djece, gradi ovdje za sebe ali i za sviju nas. Volimo svoj Kozarac i nepoželjne su ovakve priče ali su stvarnost.
Ne okrivljujemo uvijek druge kada smo često i sami sebi krivi, ovo bi s moglo odnositi i na stranku ali i na mnoge druge aktivnosti vezane za Kozarac.
Rekoh u Kozarcu se i veseli. Sinoć oženismo „malog“ Sivca, Emira Sivca, gaziju, kojeg od sada nemožemo zvati mali Sivac jer se čoek oženio a Bogami bio je i najviši od sviju nas na svadbi.
I opet dobismo mi mladu iz okoline Travnika. Ne damo im mira ni danas. Najljepše ode za Kozarac.
Vidjećemo kako će mlada naučiti praviti kozaračku kvrgušu, jer mnogi kažu da mlade koje nisu rođene Kozarčanke prave dobre kvrguše. (ne smijem reći bolje od kozarčanki, ubićeme u Čikagu).
Skupili su se ovom prilikom i ratne gazije: Džeri, Maski, Emso, Čoki, Hifo, Trnja, Taib, Alen, Redžo, Švabo, moja malenkost i oženismo svog „malog“ velikog gaziju Emira Sivca.
Nevidjeh Modrog da ga po Vašem nalogu, dragi moji, natjeramo da se udeblja koju kilu. Ja mislim da bi i njemu prije svega bila potrebna jedna lijepa hanuma a onda bi i kilogrami pridošli. To sam mu i rekao a on mi je odgovorio „kud ću sa ženom kada nemam baš ništa“. Ko da se pobrine o njemu – ne znam, ali znam da bih trebalo mnogo toga uraditi u našoj državi da se zbrinu ovakvi kao on jer države nije briga a nas dijaspore će biti briga kada on i slični njemu budu pri samom dnu i kada im život bude visio o koncu i kada, možda, bude prekasno.
Selam ba, i čitamo se uskoro.
Add comment