Napokon u svom Kozarcu

 

Piše: Sade Alić

 

Četiri godine su prošle od mog zadnjeg boravka ovdje i prvi utisak koji možete steći jeste da se Kozarac mijenja, hvala dragom Bogu, samo nabolje. Dosta se toga izgradilo i izgrađiva se ali, čini se, sa puno više estetskog ukusa.

Valjda je to prije, dok je bilo manje građevina izgledalo drugačije, nekako kićavo i neprikladno kozaračkim prilikama i ukusima. Međutim Kozarac kao Kozarac sve više postaje jedan moderan grad i sada nemožemo više reći gradić Kozarac jer je on u pravom smislu jedan lijep grad, opet ne zbog mene kao Kozarčanina koji voli svoj Kozarac nego iz stvarnog stanja stvari.

U ovom prvom dijelu teksta mislio sam na grad Kozarac bez njegovih okolnih mjesta gdje se takođe primječuju primjetne razlike tako da bismo mogli sada upotrijebiti riječ gradić za okolna sela koja sad naprosto tako izgledaju.

Mislim i treba tako biti, da smo se svi riješili tog mišljenja da, kada se spomene Kozarac misli se na svu Kozaračku regiju, od Kevljana i Hadžića, Jakupovića, Trnopolja, Kozaruše i svih onih mijesta koji su oko grada Kozarca, da oni svi označavaju Kozarac. Ako netko još uvijek ima sumnje u to, Bogami mora to sebi izbiti iz glave. Svi mi sebe smatramo Kozarčanima i tako moramo i da se ponašamo i da smo uvijek ponosni na svoj centar tj. grad Kozarac.

U Zagrebu na aerodromu dočekaše nas Hepa i novinar Sejfudin Safić. Dobijamo i prve informacije o stanju u Kozarcu ali i u regiji. Hepa kao Hepa pun energije i kao uvijek – dobrog raspoloženja. Safić me iznenađuje svojim patriotizmom i željom da pomogne onima koji su u novolji a saznajemo da je puno takvih.

Najžalosnije je da najgore žive invalidi, ranjenici, šehidske porodice i veterani rata. Puno je nekih obećanja ali općenito je da svi oni sve lošije i lošije žive. Za samo dva dana uvjerili smo se u to. Podatak da samo dok naspete rezervoar goriva košta punih 77 maraka je zaprepaštujući.
 

Po dolasku dočekuje nas familija i suze radosnice se pojavljuju na našim licima. Uručujemo Hepi novac koji mu je poslat za karate klub „Hurije“. Safić napominje da Hepa to nikada ne bi tražio a da mu je novac prijeko potreban da taj karate klub održi u životu. Mnogi jako slabo žive, mnogi čak i iz siromaštva umiru a neki ponos ili inat im nedozvoljava da se obrate za pomoć. Evo najnovijeg i žalosnog podatka: mama Mirza, naš gazija, žena koju nismo samo onako zvali mama je u teškom zdravstvenom stanju i u ovo koji dan ponovo ima operaciju u Sarajevu. Razlog što je u Sarajevu je upravo njeno jako loše zdrvstveno stanje.

Za dva dana koliko boravim ovdje došao sam do prilično dosta informacija. Opet ponavljam Kozarac je grad i sve više postaje i politički faktor a valjda i to ima neke veze da postanete gradom. Kao Kozarčanin koji je u dijaspori osjećam da su naši ljudi ovdje nespremni da se politički angažuju i kao da su zbunjeni, pomalo i uplašeni, možda malo i zavidni ali valjda je to sve normalno.

Za nadati se je da su to dobri znaci jer će se opreznije i pametenije krećati u buduće, ako Bog da, sve uspješene projekte.

 

 

 

Ovo je moj neki prvi feeling jer od danas krećemo sa jednim serijalom da bi se bolje upoznali sa budućim planovima vezanim za naš Kozarac.

Izuzetna mi je čast biti gost – urednik na kozarac.ba i nadam se da ćete imati uvid iz jedne druge perspektive na sva dešavanja u Kozarcu iako našeg Švabu niko nemože zamjeniti.
 
Na kraju samo da dodam da dijaspora ima puno više informacija o Kozarcu nego Kozarčani koji žive ovdje i to je nimalo nezamarljiv problem. Ja iz USA dajem informacije svojoj majci koja živi ovdje.

 

 

I ako su Kozarčani koji žive ovdje nezadovoljni s nečim, neinformisanost je glavni razlog. Ovdje je podhitno potreban radio koji bi se čuo ne samo u prijedoračkoj regiji nego i šire, ako želimo opstati ovdje i uspješno djelovati.

 

Toliko za ovaj put.

Selam Kozarac iz Kozarca.

(Eh, meraka reći ovo iz Kozarca)

Add comment

HOTEL bm

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.