svabo
Piše: Sade Alić
Četiri godine su prošle od mog zadnjeg boravka ovdje i prvi utisak koji možete steći jeste da se Kozarac mijenja, hvala dragom Bogu, samo nabolje. Dosta se toga izgradilo i izgrađiva se ali, čini se, sa puno više estetskog ukusa.
Valjda je to prije, dok je bilo manje građevina izgledalo drugačije, nekako kićavo i neprikladno kozaračkim prilikama i ukusima. Međutim Kozarac kao Kozarac sve više postaje jedan moderan grad i sada nemožemo više reći gradić Kozarac jer je on u pravom smislu jedan lijep grad, opet ne zbog mene kao Kozarčanina koji voli svoj Kozarac nego iz stvarnog stanja stvari.
U ovom prvom dijelu teksta mislio sam na grad Kozarac bez njegovih okolnih mjesta gdje se takođe primječuju primjetne razlike tako da bismo mogli sada upotrijebiti riječ gradić za okolna sela koja sad naprosto tako izgledaju.
Mislim i treba tako biti, da smo se svi riješili tog mišljenja da, kada se spomene Kozarac misli se na svu Kozaračku regiju, od Kevljana i Hadžića, Jakupovića, Trnopolja, Kozaruše i svih onih mijesta koji su oko grada Kozarca, da oni svi označavaju Kozarac. Ako netko još uvijek ima sumnje u to, Bogami mora to sebi izbiti iz glave. Svi mi sebe smatramo Kozarčanima i tako moramo i da se ponašamo i da smo uvijek ponosni na svoj centar tj. grad Kozarac.
U Zagrebu na aerodromu dočekaše nas Hepa i novinar Sejfudin Safić. Dobijamo i prve informacije o stanju u Kozarcu ali i u regiji. Hepa kao Hepa pun energije i kao uvijek – dobrog raspoloženja. Safić me iznenađuje svojim patriotizmom i željom da pomogne onima koji su u novolji a saznajemo da je puno takvih.
Najžalosnije je da najgore žive invalidi, ranjenici, šehidske porodice i veterani rata. Puno je nekih obećanja ali općenito je da svi oni sve lošije i lošije žive. Za samo dva dana uvjerili smo se u to. Podatak da samo dok naspete rezervoar goriva košta punih 77 maraka je zaprepaštujući.
Po dolasku dočekuje nas familija i suze radosnice se pojavljuju na našim licima. Uručujemo Hepi novac koji mu je poslat za karate klub „Hurije“. Safić napominje da Hepa to nikada ne bi tražio a da mu je novac prijeko potreban da taj karate klub održi u životu. Mnogi jako slabo žive, mnogi čak i iz siromaštva umiru a neki ponos ili inat im nedozvoljava da se obrate za pomoć. Evo najnovijeg i žalosnog podatka: mama Mirza, naš gazija, žena koju nismo samo onako zvali mama je u teškom zdravstvenom stanju i u ovo koji dan ponovo ima operaciju u Sarajevu. Razlog što je u Sarajevu je upravo njeno jako loše zdrvstveno stanje.
Za dva dana koliko boravim ovdje došao sam do prilično dosta informacija. Opet ponavljam Kozarac je grad i sve više postaje i politički faktor a valjda i to ima neke veze da postanete gradom. Kao Kozarčanin koji je u dijaspori osjećam da su naši ljudi ovdje nespremni da se politički angažuju i kao da su zbunjeni, pomalo i uplašeni, možda malo i zavidni ali valjda je to sve normalno.
Za nadati se je da su to dobri znaci jer će se opreznije i pametenije krećati u buduće, ako Bog da, sve uspješene projekte.
Ovo je moj neki prvi feeling jer od danas krećemo sa jednim serijalom da bi se bolje upoznali sa budućim planovima vezanim za naš Kozarac.
Izuzetna mi je čast biti gost – urednik na kozarac.ba i nadam se da ćete imati uvid iz jedne druge perspektive na sva dešavanja u Kozarcu iako našeg Švabu niko nemože zamjeniti.
Na kraju samo da dodam da dijaspora ima puno više informacija o Kozarcu nego Kozarčani koji žive ovdje i to je nimalo nezamarljiv problem. Ja iz USA dajem informacije svojoj majci koja živi ovdje.
I ako su Kozarčani koji žive ovdje nezadovoljni s nečim, neinformisanost je glavni razlog. Ovdje je podhitno potreban radio koji bi se čuo ne samo u prijedoračkoj regiji nego i šire, ako želimo opstati ovdje i uspješno djelovati.
Toliko za ovaj put.
Selam Kozarac iz Kozarca.
(Eh, meraka reći ovo iz Kozarca)
Add comment