Ma to su samo klinci

ČOVJEK nikako da se u zadnjih desetak godina načudi potpunoj besmislenosti treće po redu najgluplje balkanske izjave. Nakon “tako je to svugdje u svijetu” i “to je samo mala manjina”, “to su samo klinci” je došlo kao nekakvo novo univerzalno opravdanje za sve vrste najštetnijih društvenih pojava. I svima je to sasvim u redu. 

Netko šalje prijetnje smrću pravoslavnoj crkvi u Splitu – ma to su samo klinci. Pale se veleposlanstva u Beogradu – ma to su samo klinci…

Ruke na Sieg Heil i opjevavanja “Lepih cura zagrebačkih” isto dižu samo klinci, imovinu ljudi nepoželjnih u čistim etničko-plemenskim društvima ovog rektuma Europe uništavaju samo klinci, i tako dalje i tako dalje.

Tu sad više uopće nije važno pričate li s prosječnim građaninom s tri završena razreda osnovne škole ili sa sveučilišnim profesorom, više uopće nema problema koji bi se ne bi opravdao krilaticom popularnih samo-klinaca i nakon toga diskretno pomeo pod tepih, gdje problemi zapravo i trebaju biti, kako nas uči narodna predaja.

“To su samo klinci” je opća katarza, to čisti naše društvo od bilo kakvog samopropitivanja, ili, ne daj Bože, suočavanja s postojećim problemima i utvrđivanja gdje su to korijeni nasilja, mržnje, ksenofobije, preziranja slobode i svih onih napornih civilizacijskih stečevina koje eto postoje “svugdje u svijetu”, ali nikako da uhvate korijena na ovom malom komadu raja, punog kajmaka, pršuta, ratluka, bureka, pite sirnice i zeljanice, leskovačkog roštilja i najčistije izvorske vode. 

U balkanskom mentalnom sklopu je klincima očigledno urođeno raditi stvari kao što su guranje petardi u stražnjice uličnih životinja, masovno premlaćivanje dječaka koji je rekao da djevojka nekog “klinca” ima zgodnu stražnjicu nakon škole, ili obožavanje ubilačkih ideologija. Tako se nedavno moglo čuti kako intervjuirani klinac usred Splita mrtav hladan izjavljuje kako je grb Hajduk Jugenda dobar i prihvatljiv i kako su ti ustaše zapravo okej, dok srpski klinci usred glavnog im grada razvaljuju veleposlanstva i bježe s ukradenom robom za osobnu potrošnju (čitaj svime što im je palo pod ruku). Ali, nije to bed, to su ipak samo klinci, klinci ne znaju drukčije, ne ukazuje to ni na kakav društveni problem. 

Onda ti takvi samo-klinci izrastu u mamlaze koji se jednog dana vrate kući i upucaju ženu u glavu dvocijevkom, “zato što im je pojela meso”. Kad se to dogodi, onda oni više nisu samo klinci, ali tada se radi o najobičnijoj devijaciji uzrokovanoj neprimjerenim ponašanjem “društvenih i političkih elita” i “slabim zakonodavnim okvirom” i, ponovno, ne ukazuje ni na kakav ozbiljniji društveni problem. 

Ne da se maloljetnička delinkvencija ne događa “svugdje u svijetu”, ali u malo zemalja van Balkana se opći izgredi pripisuju takvim nesuvislostima. Kao da je maloljetnička delinkvencija nešto sasvim normalno, pa onda to ne govori ništa o tome da je kompletno društvo trulo i pretjerano nasilno. Važno je lišiti se odgovornosti. To su samo klinci, a svi mi ostali smo u redu. Istina, volimo sudjelovati u diskusijama o tome koji narod najviše mrzimo (!), ali ne bacamo žardinjere na policajce. To rade samo klinci.   

Jovan Dragišić