svabo
“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
“Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni bezbrižni ne mare za to!” (El-Enbija: 1)
Citirani ajet odslikava naše današnje stanje, u kojem ljudi srljanju u griješenju i ne mare za onim što dolazi. Ljudi su zabavljeni prolaznim dunjalučkim stvarima i pitanjima i sve manje imaju vremena za Allaha, dž.š., i budući svijet.
Ljude i džine je Uzvišeni Allah stvorio, samo da Njemu robuju i da se u kratkom dunjalučkom životu pridržavaju Njegovih uputa, koje je slao preko svojih poslanika, kako bi na taj način zaslužili Njegovu milost i ušli u džennete, čija prostranstva su kao nebesa i Zemlja. Obaveza je ummeta Poslanika, s.a.v.s., da se pridržava propisa islama, da se netječe u dobru i da žudi za obećanom nagradom.
U toj svakodnevnoj trci, ljudi izgledaju kao da su radi dunjaluka stvoreni ili kao da će na njemu trajno ostati; kada nešto rade, rade radi dunjaluka, ako razmišljaju opet to čine radi dunjaluka, ako vole vole radi dunjaluka, radi dunjaluka se prepiru, ratuju i sude, tako da su mnogi od njih spremni ostaviti namaz na račun bilo čega dunjalučkog, kao što su: sastanak, utakmica i slično.
Kaže Allah, dž.š.,
“Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni.” (Er-Rum:7)
Ljudi poznaju samo vanjštinu, a ne suštinu stvari i zbog toga imaju dugoročne dunjalučke planove, zaboravljaju na polaganje računa i kaznu. Pametni su i sretni oni ljudi koji prave planove za budući svijet i koji dunjaluk razumiju kao period života u kojem trebaju učiniti što više dobrih djela.
Kaže Allah, dž.š., u 72. ajetu Sure El-Hidžr, govoreći o zaslijepljenosti dunjalukom, naroda Luta, a.s.:
” A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali.” (El-Hidžr: 72)
Allah, dž.š., podsjeća ljude na to da oni nisu uzalud stvoreni, te na neminovni povratak Njemu, o čemu govore slijedeći ajeti Sure El-Mu’minun:
“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se neće vratiti?” “I neka je uzvišen Allah, Vladar istine, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veličanstvenog!” “A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati i nevjernici ono što žele neće postići!”“I reci: “Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!” (El-Mu'minun: 115-118)
Prema citiranim ajetima, ljudi nisu stvoreni uzaludno i za njihovo ponašanje slijede nagrada ili kazna. Oni se suštinski razlikuju od životinja, koje nemaju nikakve odgovornosti za ono što čine. Ljude čeka povratak njihovu Gospodaru, pred Kojim će položiti račune za svoja djela.
A u 36. ajetu Sure El-Kijame, stoji:
“Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti; da neće odgovarati?” (El-Kijame: 36)
Prenosi Ebu-Nu’ajm od Ibrahima ibn El-Harisa: “Poslao nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jedan vojni pohod i naredio nam da kada omrkemo i kad osvićemo, učimo: “Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?” (El-Mu'minun: 115) Pa smo mi to učili, plijen izborili i zdravi i čitavi se vratili.”
Na Sudnjem danu će svaki čovjek naći svoja dobra i loša djela, što potvrđuje 30. ajet Sure Ali Imran:
“Onoga dana kad svaki čovjek pred sobom nađe dobro djelo koje je uradio i hrđavo djelo koje je učinio – poželjeće da se između njih i njega nalazi udaljenost velika. A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema Svojim robovima!” (Ali Imran: 30)
Allah Uzvišeni obavještava Svoje robove da On zna ono što oni tajno i javno čine i da mu ništa ne može promaći. Njegovo Znanje obuhvaća u svakoj situaciji i vremenu, nebesa i Zemlju i sve što je na njima i ne može mu izmaći ni koliko trun, niti manje od njega.
To je upozorenje robovima Njegovim da Ga se boje i imaju strahopoštovanje prema Njemu, kako ne bi učinili ono što je On zabranio.
Na Sudnji dan će biti doneseno pred roba svako njegovo djelo, bilo dobro ili zlo, pa ako bude dobro, obradovat će ga, a ako bude zlo, ožalostit će ga, pa će on poželjeti da nije njegovo, odnosno da bude daleko od njega.
Uzvišeni Gospodar upozorava ljude na Svoju kaznu i ohrabruje Svoje robove da ne gube nadu u Allahovu, dž.š., milost. On je milostiv prema Svojim stvorenjima, voli da oni budu na Njegovom Pravom putu i slijede Njegovoga Plemenitog, Poslanika, s.a.v.s..
Prenosi Džabir ibn Abdullah: “Govorio nam je Poslanik s.a.v.s.: “O ljudi, učinite tevbu Allahu, prije nego umrete i požurite sa činjenjem dobra, prije nego budete zauzeti, povežite ono što je između vas i vaša Gospodara na način što ćete puno spominjati Njega, puno dijeliti sadaku tajno i javno, pa ćete biti opskrbljeni, potpomognuti i ojačani… (Ibn Madždže)
Braćo i sestre! Budimo istinski Allahovi, dž.š,, robovi koji se natječu u činjenju dobrih djela, koji se čuvaju zabranjenih i sumnjivih stvari, koji ispunjavjau preuzete obaveze, koji se međusobno vole i paze i koji se nadaju Allahovoj, dž.š., milosti i nagradi.
Gospodaru, učini nas Tvojim istinskim robovima, koji samo Tebi na ruku i sedždu padaju, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, uputi našu djecu i naše potomke, ne dozvoli da ih se stidimo i da se oni nas stide, zbog činjenja onoga što si Ti zabranio, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Nezim Halilović Muderris
Add comment