U poštivanju svojih građana domaća vlast nikad nije zaradila prolaznu ocjenu, a ništa ne obećava da će i s ovom garniturom biti drugačije. Å taviše, upravo sadašnja vladajuća struktura porađa dosad najneodgovornijeg nosioca javne funkcije, Nedžada Brankovića. On je, u stvari, čovjek kontinuiteta te neodgovornosti, jer se u entitetsko-državnim vrhovima nalazi već punu deceniju, pa taj svoj jubilej nastoji krunisati titulom koja mu u godini na izmaku nikako ne može pobjeći: titulom najneodgovornijeg domaćeg funkcionera.
Iako je u najužem krugu osoba koje konkurišu i za šampione korupcije, mahinacija i zloupotreba položaja, zadržaćemo se ovaj put samo na njegovom apsolutnom nedostatku smisla za odgovornost na poslu koji obavlja, a koji kulminira u tzv. uljnoj aferi. Činjenice i laži
U ilustrovanju Brankovićeve političke bešćutnosti zadržaÂćemo se na golim činjenicama.
Jedna od njih, juče plasirana preko ovdašnjih novina, njegova je izjava kojom na nevjerovatno bezobrazan način pokušava da sa sebe i svojih potčinjenih skine odgovornost za nezapamćenu podvalu sa uljem (i pšenicom) iz federalnih robnih rezervi.
Citiramo:
“Faktički, robne rezerve su prvi put poslije rata ozbiljno korištene da stabiliziraju stanje na tržištu. Činjenica je da su manji propusti postojali, poput naljepnice da je ulje porijeklom iz nepostojeće države Čehoslovačke, ali je neosporno i to da su se cijene nakon naših intervencija stabilizirale i to niko ne može osporiti “, kaže Nedžad Branković.
Federalni premijer se, eto, otvoreno hvali, i to onim čega bi pametan čovjek trebao da se stidi. Jer, činjenice su, nasuprot njegovih neargumentovanih tvrdnji, krajnje neumoljive i po njega nepovoljne.
Prvo o “manjim propustima “, čije postojanje Branković priznaje, počev od krajnje bedastoće sa adresiranjem proizvođača “stabilizirajućeg “ ulja na Čehoslovačku. No, šta je sa činjenicom da su njegove boce ulja nosile i futurističke datume proizvodnje (sve do 1. decembra 2008. godine), da je na deklaracijama (koje premijer zove “naljepnicama “) bio izmišljeni, odnosno falsifikovani bar-kod? Å ta je sa činjenicom da je istraga utvrdila da se, umjesto ulja od suncokreta, federalnoj sirotinji podvalilo ulje od repice?
Zašto Vlada nije raskinula ugovor sa Konzumom iz Bihaća, uljarom koja u stvari ne postoji, iako je Direkcija za robne rezerve s njom potpisala ugovor u kojem se jasno naručuje suncokretovo ulje? Zašto Branković nije hitno poslao inspekciju u tu bihaćku trovačnicu u kojoj, izgleda, niko i ne radi, jer novinari na toj adresi nikoga ne mogu da pronađu?
Zašto za sve ovo niko ne odgovara, od “uljare “, preko Direkcije za robne rezerve, do Vlade FBiH?
Odgovor je dao sam Branković: jer su to “manji propusti “, pa se takve ”“ po njegovom mišljenju – očito da halaliti. Uostalom, po kome su ti “manji propusti “ udarili ”“ po građanima. Ali, ko njih šiša, pa bar se građane može nekažnjeno jahati kao zadnju kljusad.
“Podmazani “ premijer
Svoj smisao za odgovornost posljednjih mjeseci Branković je javno pokazao u više navrata. Å ta god mu neko spočitne kao premijeru, on se nađe u čudu zašto to baš njega pitaju. Pa tako i sa uljem: u više navrata je govorio kako će to srediti nadležna ministarstva, pri tome bijedno skrećući pažnju od sebe. Jer, za tu direkciju nije nadležno nijedno ministarstvo nego upravo on, odnosno direktno federalna Vlada!
S takvim premijerom, nažalost, građani Federacije imaju posla. Sa ignorantom, petljancem, neodgovornom figurom koja glumi predsjednika vlade, a u stvari samo vodi svoje privatne poslove i ugađa svojim kompanjonima. S puno razloga se stoga postavlja pitanje, sa odgovorom koji nije teško dati, zašto premijer po svaku cijenu štiti Direkciju i “uljaru “ iz Bihaća, nakon tako grubih i tragikomičnih grešaka: zato što se, vjerovatno, i njega s barem malo tog ulja podmazalo! Kao i u slučajevima s naftom, dionicama, graÂđevinskim materijalom, stambenim kvadratima…
Dio medija koji sa zgražavanjem prati čuvene tržišne intervencije Nedžada Brankovića istražio je, osim ulja, i njegovu pšenicu. I utvrdio da je pljesniva, neupotrebljiva za ljudsku, a jedva dobra za stočnu ishranu, što je potvrđeno i u nadležnim laboratorijama. Pa je Vlada, ipak, i tu pšenicu prodavala i još je prodaje!
Za Vladu i njenog premijera građani se očito ne razlikuju od stoke. Pa im zato, osim trovanja stomaka, Nedžad Branković pokušava da zatruje i mozak svojim neviđeno drÂskim samohvalisanjem onim čega bi kao čovjek trebao duboko da se stidi, da se do neba izvinjava i, na kraju, izmakne sa premijerske pozicije. Tako bezobraznog i neodgovornog “političara “ ni na jednoj visokoj funkciji, čak ni u ovoj zemlji, još nije bilo.
(Oslobodjenje)
Add comment