Prije šest godina, nadajmo se na bolji svijet, morao je otići košarkaški princ, najveći sportista Bosne i Hercegovine svih vremena Mirza Delibašić Kinđe. Neponovljivi.
Kapu dolje skidali su našem gracioznom velemajstoru magične igre i u Skenderiji, Splitu, Beogradu, Madridu, Manili, Moskvi…., ustvari, na svakom mjestu gdje je posljednji romantičar pod koševima izašao na parket. Iako se nakon odlaska iz Bosne u Madridu zadržao tek dvije sezone (1980-1982), ostavio je pečat kao malo koji sportista u “kraljevskom klubu” Realu. Mirzina smrt dobila je veliki publicitet u Å paniji. Najpoznatiji i najtiražniji sportski list na Pirinejima “Marka” Kinđetu je tada posvetio cijelu stranu.
Njegov trener u Real Madridu Lolo Sainc (Sainz), između ostalog, je izjavio:
– Mirza je bio jedan od najvažnijih ljudi u mom životu.
Nešto ranije, u toku opsade Sarajeva, Real Madrid je Kinđetu i njegovoj porodici bio spreman organizirati evakuaciju iz pakla.
– Ovo je moj grad, ne želim ga napustiti – zahvalio se Mirza.
Prošlog 8. decembra zbog njega su iz Madrida u Sarajevo stigli Huan Antonio Korbalan (Juan Corbalan), Vejn Brabender (Wayne), Hoze Ljorente (Jose Llorente), Enrike Viljalobos (Enrique Villalobos)…, a iz Zagreba, Beograda, Splita i Zadra pridružili su im se Mirko Novosel, Zoran Čutura, Dragan Kićanović, Damir Å olman, Stojko Vranković…
Ni nakon 25 godina od odlaska iz Madrida, Kinđe nije zaboravljen što možda najbolje govori o tome koga smo imali. Kakvim ih je samo šarmom, dobrotom i genijalnošću očarao princ da mu se vraćaju i nakon četvrt vijeka!
Košarkaški profesor i Mirzin učitelj Bogdan Tanjević kada ga upitate za Kinđeta uvijek će vam prvo reći sljedeće dvije rečenice:
– Nikada nisam upoznao nijednog vrhunskog sportistu, bilo s ovih naših prostora, bilo iz svijeta, koji u sebi nije imao barem trunku zlobe i pokvarenosti. Nijednog osim našeg Mirze.
(Avaz)
Add comment