svabo
“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
“Sve životinje koje po zemlji hodaju, sve ptice koje na krilima svojim lete, svjetovi su poput vas. Mi nismo u Knjizi ništa izostavili i sakupit će se poslije pred Gospodarom svojim” (En”™am : 38). Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, Koji nam je poslao Muhammeda, s.a.v.s., neka je salavat i selam na njega, i Koji nas je stvorio, pa nas učinio skladnim i da budemo uspravni.
Dade nam lik onakav kakav je On htio. On nas je uzdigao iznad svih stvorenja time što nas je odlikovao mudrošću i pameću.
Allah, dž.š., stvorio je sve oko nas kako bismo razmišljali i uzeli pouku te shvatili svoj položaj na Zemlji i tako izvršili zadatak zbog kojeg i dolazimo na ovaj svijet.
U ajetu navedenom na početku ove hutbe, Allah nas podsjeća da smo i mi dio svega stvorenog. Zato ćemo progovoriti o dijelu citiranog ajeta u kome Allah kaže da su i životinje svjetovi poput nas.
U čemu su to životinje poput nas ili mi poput njih? Islamski učenjaci kažu da smo isti po pitanju stvaranja, života, smrti, opskrbe, razmnožavanja itd.
Interesantno je da ljudi međusobno jedni druge nekad oslovljavaju životinjama. Svjedoci smo da se ovakva oslovaljavanja mogu primijetiti čak i kod visokoobrazovanih ljudi.
To se događa samo zbog našeg nepoznavanja sebe i vlastite uloge i zato što svojim malim mozgovima a velikom školom tvrdimo da je čovjek samo materijalno (zemaljsko) biće, a ne i duhovno. A svojim svakodnevnim ponašanjem i djelovanjem pokazujemo da smo stvoreni samo da radimo, jedemo, pijemo, spavamo i razmnožavamo se. I ništa više. Ako je to tako, onda se ne bismo trebali buniti kad nas neko nazove životinjom.
Jedan veliki znalac islama objašnjava nam naš stepen, položaj, boravak i ulogu na ovom svijetu, pa kaže: “Allah te je postavio u središnji svijet, između pojavnog i skrivenog svijeta, da bi ti ukazao na tvoju izuzetnu vrijednost među Allahovim stvorenjima i da si ti, čovječe, biser u školjki Njegovih stvorenja”.
Čovjek ne pripada samo pojavnom, niti samo skrivenom svijetu, već i materijalno i duhovno zauzima središnji svijet.
U fizičkom (materijalnom) svijetu smo zato što smo između neba i zemlje, među ostalim Allahovim stvorenjima koja su tu da se njima koristimo, a u duhovnom svijetu zbog toga što posjedujemo pamet, mudrost i sposobnost i druge vrline koje ne posjeduje nijedno drugo stvorenje.
Ti, čovječe, objedinjuješ tajne svih stvorenja iz višeg i nižeg svijeta. Viši svijet su meleki, u koje neki ne vjeruju zato što ih ne vide, a niži svijet su životinje, koje ljudi vide i zato vjeruju da postoje. Nižem svijetu pripadaju i džini, za koje mnogi vjeruju da postoje, jer su se osvjedočili i bili bolesni od njih, pa su se morali liječiti.
Čovjek je fizičko i duhovno biće. On je svijet u malom. On je minijaturni primjerak svih svjetova.
Kako ljudi koji su školovani, doktori, magistri, akademici, mogu ne vjerovati da postoje meleki, Arš, Levhi mahfuz (Čuvane ploče), pero koje piše dobra i loša djela, Džennet i Džehennem itd., kad se s tim svaki dan u svom privatnom i javnom životu susreću?
Čovjek u sebi ima svojstva meleka, kao što su razum, spoznaja, pokornost. Ima i svojstava šejtana, kao, naprimjer, zavođenje, prkos, obijesnost.
Ima i stvojstava životinja, tako da je ponekad, recimo, u stanju srdžbe poput lava. U stanju kad njime ovladaju strasti, on je poput svinje koja ne vodi računa o tome u kakvo blato i prljavštinu će se uvaliti. U stanju pohlepe za ovim svijetom, materijalizmom, čovjek biva poput psa. U stanju pravljenja varki i podvala, poput vuka itd.
Posjedujemo i svojstva biljaka:u svojoj mladosti, čovjek biva pun života i životnih sokova, a u starosti se suši i vehne.
Nebeska svojstva se ogledaju u tome da je čovjek mjesto pohranjivanja tajni, sijanja duhovnih sposobnosti (svjetala) i sakupljanja meleka. Čovjek je Kuća obilaska meleka.
Imamo svojstva zemlje i njene prirode kao što su mehkoća i grubost. Neka zemlja prima kišu, a druga ne prima, neka rađa, a neka je jalova”¦
Svojstva Arša: čovjekovo srce je mjesto pojave Allahove veličine.
Svojstva Levhi mahfuza: čovjek i sam može biti riznica znanja. Mi takve nazivamo “živom enciklopedijom”.
Svojstva pera koje piše se ogleda u tome da čovjek svojim ponašanjem piše o sebi i ostavlja djelo iza sebe. Znamo ljude koji nikad ništa nisu napisali, ali ih spominjemo jer su im djela ostala.
Svojstvo Dženneta: kad je čovjek lijepo odgojen i tako se ponaša, druženje sa njim predstavlja pravi užitak; kao da si u Džennetu.
Svjostva Džehennema:čovjek koji je neodgojen, koji se loše ponaša, prži i pali one koji mu se približe i one sa kojima se druži. To je ono što se rekne da jezik ponekad može i kosti slomiti.
Čovječe, Uzvišeni Allah stvorio nas je takvim da bi ukazao na našu izuzetnu vrijednost među Svojim stvorenjima, koja su nama potčinjena i nama data na uslugu. Ali, mi trebamo svoja stremljenja uzdići iznad njih i posvetiti se svome Gospodaru, tvom i njihovom Stvoritelju.
Vrijednost koja je svojstvena čovjeku, spomenuta je u Kur”™anu:
“Mi čovjeka stvaramo u najljepšem skladu” (Tin : 4).
Ne dozvoli da u Allaha i Poslanika ne vjeruješ i da ne izvršavaš ono što su Oni naredili, jer se automatski gube sve nabrojane vrijednosti. Kao što Allah u ajetu kaže:
“Zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti” (Tin : 5).
I, tako čovjek biva poput životinje, pa čak i gori od nje.
Ovu izuzetnu vrijednost, koju ja nazivam duhovnom čorbom, počela je kusati i zapadna inteligencija. U posljednje vrijeme, veoma intenzivno.
Molim Allaha, dž.š., da nas ne ostavi bez te čorbe. Amin!
(Sulejman Bugari)
Add comment