Kozarac.ba

Užasi logora Omarska i Keraterm

Za nepunu godinu dana Tužilaštvo BiH je saslušalo 45 svjedoka i izvelo 201 materijalni dokaz protiv četvorice optuženih za zločine počinjene u logorima Omarska i Keraterm.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine okončalo je nakon godinu dana dokazni postupak protiv “Prijedorske četvorke”. U tom periodu saslušano je 45 svjedoka, 28 uz zaštitne mjere, i priloženo više od 200 materijalnih dokaza.

Ovo je prvi slučaj pred Sudom BiH u kojem se optuženi terete za “udruženi zločinački poduhvat”. Željku Mejakiću, Momčilu Grubanu, Dušanu Fuštaru i Dušku Kneževiću optužnicom se stavlja na teret učešće u ubistvima, silovanjima, mučenjima i premlaćivanjima Bošnjaka i Hrvata u logorima Omarska i Keraterm tokom 1992. godine. Sva četvorica su negirala krivicu.

Prve svjedoke Tužilaštvo je izvelo krajem februara 2007. godine. U toku samog suđenja, u nekoliko navrata učesnici u procesu su, u prisustvu javnosti, otkrili podatke o nekim zaštićenim svjedocima, ali je naknadnom reakcijom spriječeno da se oni pojave u medijima.

Tužilaštvo je za svjedoke uglavnom pozvalo bivše logoraše iz Omarske i Keraterma, koji su dan za danom u sudnici pričali o strahotama koje su doživjeli u zatočeništvu, te svjedočili o onome što su znali a tiče se četvorice optuženih.

Činjenicu o postojanju logora na području Prijedora u javnost su iznijeli međunarodni novinari što su u augustu 1992. godine uspjeli doći do logora Omarska i razgovarati s nekim od zarobljenika, te napraviti snimke koji su potom prikazani širom svijeta. Ti snimci su prezentirani i u sudnici kao dio dokaza.

Kao najteži trenutak iz zatočeništva u Omarskoj svjedoci su u svojim iskazima istakli seksualno zlostavljanje dvojice zatvorenika. Sa istom gorčinom pričali su i o masovnom strijeljanju 12 muškaraca iz porodice Garibović.

“Svaka noć u Omarskoj je bila teška, ali jedna, meni najteža, bila je kada su izveli dvojicu momaka van. Nakon toga smo slušali jauke, vrisku i udarce. Znam da su im naredili da jedan drugom odgrizu polne organe. Više ih nismo vidjeli”, ispričao je Ermin Striković.

Masovno premlaćivanje logoraša na “krvavom ručku” u junu 1992. godine ostalo je urezano u sjećanje zaštićenog svjedoka K041.

“Naredili su nam da četveronoške prođemo kroz špalir vojnika koji su nas tukli. Zatvorenici su bili krvavi. Nekima su visile uši, bili su isječeni svuda”, ispričao je K041.

U logoru Omarska, prema iskazima svjedoka, bilo je zatočeno i 37 žena, koje su trpjele fizička, psihička i seksualna zlostavljanja, o čemu su u svom iskazu govorile zaštićene svjedokinje K035 i K027. One su ispričale i kako je Željko Mejakić, u julu 1992. godine, iz logora Omarska “na put u smrt” odveo Sadetu Medunjanin i Ednu Dautović.

“Vidjela sam da je stigao autobus na kojem je ćirilicom pisalo ”˜Å ešelj”™. Željko Mejakić je Ednu izveo iz prostorije. Više ih nismo vidjele”, rekla je zaštićena svjedokinja K035.

Da su u logoru viđali Mejakića te da su čuli da je bio komandir ili šef obezbjeđenja potvrdilo je 27 svjedoka, što odgovara navodima optužnice, u kojoj stoji da je on od 24. maja do 30. augusta 1992. godine bio komandant logora. Dva svjedoka su rekla i da su Mejakića vidjeli kako zajedno sa stražarima učestvuje u premlaćivanju logoraša.

Neki od svjedoka koji su govorili o Mejakiću prisjetili su se njegove pozitivne uloge. Kerim Mešanović i K036 su rekli da je Mejakić pomagao logorašima donoseći im pakete hrane, a Mešanović je kazao i da je zahvaljujući njemu napustio BiH.

U istom logoru Momčilo Gruban zvani Čkalja, kako je reklo 13 svjedoka, bio je jedan od trojice vođa straže, što se slaže sa navodima optužnice. Oni su ponovili da je Čkalja “najbolje postupao” sa zatočenim Bošnjacima i Hrvatima.

“Za vrijeme boravka u Omarskoj svi smo jedva čekali Grubanovu smjenu jer smo se tada osjećali najbezbjednije. Mogli smo piti vodu i nisu nas tukli”, istakao je svjedok Enes Kapetanović, koji je potvrdio da mu je Gruban spasio život.

Većina bivših zatočenika logora Omarska potvrdila je da su ispred “Bijele kuće” svakodnevno viđali tijela ubijenih Bošnjaka i Hrvata, koja su žutim kamionom “odvožena u nepoznatom pravcu”.

“Od 20. jula počeli su odvoditi policajce, inženjere, ljekare i sve one koji su nešto značili u Prijedoru. Neki su kasnije pronađeni u masovnim grobnicama”, rekao je svjedok Nusret Sivac.

Svjedoci su govorili i o Dušku Kneževiću zvanom Duća, koji je, kako su tvrdili, često dolazio u logore Omarska i Keraterm i učestvovao u premlaćivanjima i ubistvima logoraša. U optužnici stoji da je Knežević, neometan od bilo koga, počinio niz ubistava i premlaćivanja.

“Duća je često dolazio u logor sa svojom grupom, ali nije bio stražar. Obično bi prvo odlazio u ”˜Bijelu kuću”™, gdje je tukao logoraše, i odakle je izlazio oznojen kao čep. Kasnije bi se vraćao i pucao u one koji su preživjeli”, ispričao je svjedok K042.
Zaštićeni svjedok K033 se prisjetio kako je Knežević u Keratermu logoraše tukao “šipkama, nogama, rukama, a najčešće gumenim palicama”, i naglasio da ga krivi za smrt mnogih ljudi.

O Dušanu Fuštaru, četvrtom optuženom, iskaze je dalo devet svjedoka ”“ kazali su da su ga viđali u logoru te da je bio komandir straže koju su neki nazvali “najmračnijom”. U optužnici stoji da je Fuštar imao “stvarnu kontrolu nad ponašanjem stražara”.

“Uoči Fuštareve smjene govorili smo: ”˜Ko će noć izdržati…”™”, rekao je u svom iskazu zaštićeni svjedok K010.

Jedan od svjedoka je prepričao i kako ga je u logoru Keraterm, u junu 1992. godine, Fuštar okrutno pretukao “kablom na kojem je bio zakačen šaraf”, te da mu se rana koju je zadobio na glavi “kasnije ucrvala”.

Svjedoci su se prisjetili i kako je krajem jula 1992. godine u logoru Keraterm strijeljano između 90 i 190 zatočenika.

“Čuli smo rafale iz automatske puške, mitraljeza, a potom jauke. Sve je dolazilo iz pravca hale 3. Ujutro smo vidjeli tijela koja su bacana na kamion sa žutom ceradom, sa kojeg je curila krv”, prisjetio se svjedok K08.

Prema navodima optužnice, u logorima na području Prijedora tokom 1992. godine sistematski je zatvoreno preko 7.000 Bošnjaka i Hrvata.

Na zahtjev Tužilaštva u Haagu, u julu 2005. godine Vijeće za prosljeđivanje je donijelo odluku da predmet Željko Mejakić, Momčilo Gruban, Dušan Fuštar i Duško Knežević uputi u Sarajevo na daljnje procesuiranje.

Tužilaštvo u Haagu je zahtjev podnijelo smatrajući da su djela za koja se optuženi terete “dovoljno teška da se za njih sudi pred Međunarodnim sudom”, ali ne može ih se okarakterisati kao “toliko teška da nalažu suđenje pred Međunarodnim sudom”.

U maju 2006. godine sva četvorica optuženih prebačena su iz pritvora u Scheveningenu u pritvor u Sarajevu, da bi im uskoro optužnica bila prilagođena domaćem zakonodavstvu, a suđenje počelo u decembru iste godine.

Tribunal u Haagu do sada je za zločine počinjene u logorima Omarska i Keraterm osudio Zorana Žigića (25 godina), Mlađu Radića (20 godina), Duška Sikiricu (15 godina), Predraga Banovića (osam godina), Miroslava Kvočku (sedam godina), Damira Došena, Milojicu Kosa i Dragoljuba Prcaća (pet godina), te Dragana Kolundžiju (tri godine).

(BIRN)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.