svabo
Domaći političari, međusobno i s visokim predstavnikom, usaglasili su poslovnike o radu Parlamenta BiH, ali s mogućnošću da ih svaka strana tumači po svom nahođenju.
To bar malo hrabri, ali ne može se zaboraviti šta se sve proteklih mjeseci zbivalo, jer se osnovne prijetnje miru istabilnosti BiH mogu ponoviti po istoj geopolitičkoj matrici. Ne bi bilo dobro ni da taj, ili bilo kakav-takav sličan dogovor, smanji međunarodno zanimanje za BiH.
Naime, interes za Bosnu i Hercegovinu u medijima međunarodne reputacije snaži kako se približava vrijeme ključnih odluka o Kosovu. BiH je kao moguća novinarska top tema nanovo otkrivena zbog neizvjesnosti kakve bi posljedice mogao donijeti kosovski rasplet u regiji. Interes je bitno pojačan zbog otpora mjerama visokog predstavnika Miroslava Lajčaka, blokade bh. državne vlasti od strane RS i opetovanja mogućnosti otcjepljenja RS. Na to je naslonjeno neskriveno uvezivanje političkih poteza Beograda i Banje Luke s Rusijom u zaleđu i njenom sve agresivnijom politikom spram SAD i EU, te na Balkanu.
Dobro je što BiH nanovo budi zanimanje novina koje imaju uticaj na političko mnijenje u državama čija se riječ sluša u svjetskim okvirima. Nažalost, dobro je što se o BiH opet govori, makar u negativnom kontekstu, jer i to je doprinos potrebi da se međunarodni autoriteti ozbiljno nadnesu nad ovu zemlju, pa makar samo iz sopstvenih strahova.
Fajnenšnel tajms nastoji da uspostavi sistematičan uvid u bh. današnjicu, naznačavajući moguće pravce razvoja situacije. Lajčakov zemljak Tomas Valašek, ekspert u diplomatsko-bezbjednosnoj sferi, u tom listu ukazuje na suštinu problema i upozorava na nesnalaženje Evropske unije spram BiH, čak i bježanje od te teme. Kominike s posljednjeg vijeća EU za vanjsku politiku bio je baš blijed što se tiče BiH, kojoj se, ukazuje autor, posvećuje pažnja tek na 33. strani. Vrednujući sadašnje stanje u BiH, Valašek se zalaže za produženje Lajčakovog mandata nakon 2008, te punu podršku korišćenju bonskih ovlaštenja visokog predstavnika i povećavanje međunarodnih snaga ovdje.
Indikativna je i izjava visokog predstavnika EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Havijera Solane, nakon susreta sa generalnim sekretarom UN Ban Ki Munom – da se situacija u BiH ne tiče samo EU nego i cijele međunarodne zajednice, označavajući koordinaciju EU i UN "fundamentalnom".
Vidno je da EU strepi od tema koje su pred njom, a i od same sebe. Solana je ponovio da potpuno podržava Lajčaka i da ga lično poznaje, najavljujući dolazak u BiH početkom decembra. No, od tih opetovanih načelnih saopštenja nema nikakve koristi. Nužno je da Solana napokon predoči, i nama i svijetu, potpunije i akciono razrađenije viđenje budućnosti BiH iz ugla odgovornosti EU. BiH je bila, jeste i biće najozbiljniji ispit u sazrijevanju i ostvarivanju ideje o ujedinjenoj Evropi.
Evropsko zaleđe još je nejako za djelotovorno vršenje dvojake Lajčakove misije – kao visokog predstavnika i posebnog izaslanika EU. SAD su putem svog ambasadora u BiH Čarlsa Ingliša juče poslale snažnu poruku o stavu Vašingtona prema BiH. Inglišu nije lako dokazati da SAD uistinu jesu glavni garant mira i stabilnosti bh. države. Da li je Vašington u nekoj vrsti revizije svoje (napuštajuće) politike na ovim prostorima, nakon što se usredsrijedio na sve dalji istok? Ingliš je poručio da SAD neće dozvoliti da se BiH raspadne, da se "desi" referendum, da se uspostavi treći entitet, te da imaju načina da to spriječe.
UN, EU i SAD- pojedinačno i zajedno međunarodnopravno odgovorne spram bh. države -ni ponaosob ni udruženo, nemaju usaglašenu ocjenu stanja u BiH, a timeni koordiniranog strateškog plana koji bi BiH napokon učinio faktoromstabilnosti, a ne, i njihove, nestabilnosti.
Piše: Zija Dizdarević
(Oslobodjenje)
Add comment