Piše: Sanel FAZLIČ
Džematlije Bosankog kulturnog centra iz Grand Rapidsa su, kako je i obećano, počastili svoje svršenike Hatma dove i njihove roditelje sa jednim prelijepim izletom u Chicago. Dan jesenji, niti hladno niti vruće, baš kako naš narod zna ćeri taman. Raspoloženje naših džematlia kako se samo poželjeti može, nasmijana draga lica koja sa nestrpljenjem čekaju da se vrata “Ambasador” autobusa zatvore i da se krene pravac: Chicago.
Bilo je istinski prelijepo i naravno ponosno vidjeti našu djecu kako se jedno po jedno sa svojim roditeljima skupljaju ispred naše džamije i sa zadovoljstvom na licu dočekuju drugu djecu kako dolaze. Nakon što smo kompletirali prozivku, djeca su pozvala svoje roditelje da zajedno klanjaju Sabah namaz, a na licu roditelja se vidjela jedna velika doza sreće i zadovoljstva. U safu, rame uz rame, kako djeca tako i roditelji. Što ljjepše možemo očekivati?
Odmah poslije obavljanja namaza polahko se krenulo prema Chichagu jer nas je tamo čekao jedan buran i uzbudljiv dan. Dok nas je "Ambasadorov" šofer autobusa vozio prema 12 milionskom gradu Illinoisa, Chicagu, mlađi su spavali dok su stariji pričali kako su oni nekada sa svojim skolama obilazili gradove naše nam drage Bosne i Hercegovine. Tako sve do Chicaga jer je svak imao ispričati neki doživljaj prije 20, 30 pa čak i 40 godina.
Nešto malo iza deset sati ulazimo u vjetroviti Chicago. Drago nam što jesenje kiše nema, a ni vjetar nije baš onaj jak kako za biti čikaški. Prvo se posjetio Lincoln Zoo (Lincoln Zološki Vrt). Lincoln Zoo je jedan od najstarijih zološki vrtova u Sjevernoj Americi, a počeo je sa radom davne 1868. godine. U Lincoln Zoo je smješteno 237 različitih vrsta životinja odnosno preko 1200. Ovaj zološki vrt posjeti preko tri miliona turista tokom godine. Lincoln Zoo je privukao pažnju najmlađih ali isto tako i starijih džematlija jer kako kažu još ljepši zoološki vrt nisu vidjeli.
Nakon nekoliko sati hoda i gledanja u životinje vrijeme je bilo da se vratimo realnosti i tako se krenulo prema prelijepoj novoizgrađenoj dzamiji sa površinom od 4800 kvadratnih stopa na Western Aveniji. Pred džamijom su nas dočekali Sade, Fadil i nekoliko drugih džematlija, dok su nas u džamiji srdačno dočekali ef. Karić i puno djece različitih uzrasta. Domaćini su nam pokazali veoma lijepo urađene prostorije džamije. Ovim prilikom se zahvaljujemo ef. Kariću, Sadi, Fadilu te drugim ljudima na dobrodošlici i bilo nam je drago biti u vašem društvu.
Poslije posjete džematu na Western Ave krenuli smo polahko na zakazani ručak u prekrasnom ambijentu Enesevog restorana “Sarajevo”. Uz miris bosanske kuhinje i tiho puštene sevdalinke u pozadini, džematlije su pomalo jele a pomalo i pričale. Da je hrana bila odlična pokazuje i činjenica da je sva hrana otišla i da niko nije ostao gladan. Ovom prilikom se zahvaljujemo vlasniku restorana Sarajevo te ostalom osoblju na vrlo ukusnoj hrani te prijatnoj i profesionalnoj usluzi. Bilo nam je predivno!
Naše zadnje mjesto obilaska jeste i džamija u Northbrooku. Naša zajednica u Chicagu egzistira već 100 godina, a od 1954. prvi put počinje sa radom džemat sa aktivnim imamom. Prvi imam je bio Čamil ef. Avdić koji je također bio osnivač i predsjednik Islamskog Kulturnog Centra ili Bosansko-američkog kulturnog društva. Sljedeći imam u Northbrook je bio dr. Mustafa ef. Cerić, sadašnji reisu-I-ulema IZ u Bosni i Hercegovini.
Centar uključuje džamiju, biblioteku, muzej, ured imama i glavnog imama za IZ Bošnjaka u SAD Senad-ef. Agića i radio "Glas Bošnjaka”. Nakon našeg dolaska u džamiju, dobrodošlicu su nam poželjeli dr. Senad ef. Agić, hafiz Sulejman Bugari, te članice BACA, udruženje žena koje djeluju niz godina i redaju velike uspjehe u Chicagu svojim radom i zalaganjem. Nama je bilo veliko zadovoljstvo da na početku ručka na kojem je bilo preko 500 ljudi prvo najave nas iz Grand Rapidsa te da se mi prvo poslužimo. Dovoljno je reći da je bilo preko 50 različitih vrsta kolača, a možete zamislite koliko je bilo druge hrane. Aferim organizatoru!
Nažalost džematlije Bosansko kulturnog centra nisu imali priliku da ostanu duže i da čuju učenje časnog Kurana i predavanje hafiza Sulejmana Bugarija. Ipak atmosfera u autobusu od Chicaga pa sve do Grand Rapidsa je bila fenomenalna i pjesme su se redale od: Bosnom behar probeharao, pa do naših najlijepših sevdalinki. Pjevalo je i staro i mlado, pa sve do jutarnjih sati kada smo stigli u naše malo mjesto zvano Grand Rapids. Nismo ni izišli iz autobusa pitanje je već postavito: Kad ponovo idemo na izlet?
Za kraj samo da kažemo da izleti kao ovaj samo zbližavaju ljude i daju našoj djeci nešto što ne mogu doživjeti na kompjuteru gledajući youtube, myspace, ili neka druga internet sredstva. Zato aferim Bosankom kulturnom centru koji se zalaže da se naša vjera, kultura, i tradicija očuvaju i da naša djeca znaju ko su i šta su!
Jedno veliko hvala za naše domaćine iz Chicaga: ef Agića, ef Karića, Hafiza Buagria, BACA, Udruženje Kozarčana te ostalih dobrih ljudi Chicaga.
Primite topple Selame iz danas hladnog Grand Rapidsa.
Add comment