.jpg)
svabo
Uvod u redovno, pa vanredno zasjedanje Narodne Skupštine Republike Srpske upriličen je juče naizgled mirnim protestima po RS sa središnjim okupljanjem u Banjoj Luci. Tamo su se pred okupljenim braniteljima nenapadnute RS izredali formalni organizatori iz asocijacije udruženja građana SPONA, a potom i čelnici opozicije, da bi taj dio zaključio premijer RS i vođa SNSD Milorad Dodik.
To okupljanje, i plakatama i riječju, bilo je tek puki odjek njegovih ključnih poruka u posljednjih godinu i po dana koje su strateški sažetak dobile u njegovim istupima povodom mjera koje je visoki predstavnik Miroslav Lajčak donio kako bi zakonodavna i izvršna vlast države Bosne i Hercegovine djelovale odgovornije i efikasnije.
Dodik se upustio u ključnu provjeru volje, udruženosti i odlučnosti međunarodnih autoriteta u i prema bh. državi, za koju je prethodno saopštio da je za njega – nula. U prvom naletu na udaru se našao Lajčak osobno – smatran je slabom tačkom. Uslijedile su insinuacije o poturanju odluka visokom predstavniku od birokrata OHR-a koji je osumnjičen kao ”sklon Sarajevu” i (samo)korupciju jer sve čine da što duže ostanu u mirovnoj misiji.
Dodika nije impresioniralo ni svrstavanje ključnih ambasada u zaleđe Lajčaku, pa ni politički precizno i porukom nedvosmisleno obÂraÂćaÂnje ambasadora SAD Čarlsa Ingliša, koji je zaprijetio brzom i odÂluÂčnom akcijom. Dodik je i Inglišu odgovorio žestoko, kao nekom ko ovdje hoće da verbalnom odÂluÂčnošću amortizuje tekuće globalne probleme Vašingtona. To je našlo izraz i u pojavi portreta predsjednika Rusije Vladimira Putina tokom prosvjeda i na banjalučkim ulicama.
Napad na visokog predstavnika istodobno je praćen zahtjevom iz Banje Luke za ukidanjem bonskih ovlašćenja. Dodik je u otporu reformi policije taj dio sigurnosnog sistema tumačio i kao oružanu snagu nužnu da štiti (samo) bh. Srbe. Istovremeno, tražio je ukidanje vojske BiH, ali ne i demilitarizaciju u regiji.
Svedeno, Dodik je saopštio da nije ni za EU ni za NATO. Premijer RS odbija da je to u vezi s aktuelnim i strateškim ruskim namjerama na Balkanu, ali sve što radi na političkom i ekonomskom planu govori suprotno. Kao što je očito da se Rusija sasvim svrstala uz politiku čiji je on eksponent. Time Moskva kazuje da svjesno uvezuje pitanje sudbine Kosova sa statusom Bosne i Hercegovine, mada je Rusija potpisujući garant međunarodnopravnog kontinuiteta, suverenosti i integriteta bh. države.
Dobro je da se premijer Srbije Vojislav Koštunica oglasio u ovom povodu spremnošću da sve učini na liniji onog što Dodik propovijeda povodom odluka visokog predstavnika. Time je dokazano da BeÂograd Republiku Srpsku smatra samo srpskom, a ne tek jednim od entiteta kao administrativno-teritorijalnih jedinica bh. države. Tako je velikosrpska opsesija Bosnom i Hercegovinom, koja joj je donijela što je donijela, kao i Srbima i krivim i nedužnim. Opsesija kojoj je još jedino RS ostala kao ratni plijen i pijemont moguće obnove svesrpstva.
U nastojanju da preduprijedi naredne poteze međunarodne misije u BiH, Dodik je obezbijedio zavidno (ne)demokratsko jedinstvo vladinog i nevladinog sektora. Građani su opet upotrijebljeni u svrhu u koju i sami sumnjaju.
Skupovi u RS održani su pod geslom ”Ne damo Srpsku”. Taj slogan je logikom primarnog motiva okupljanja doveo do transparenta ”Dajemo Bosnu za Srpsku”. Tu je sadržana besmisao pozivanja na Dejtonski sporazum. RS nije samo srpska, a opet se hoće da bude takvom. Kada je riječ o trampi ”Bosna za Srpsku”, to je prijetnja suštini Dejtonskog sporazuma, a to je cjelovita bh. država i mir u njoj.
Dok ovaj napis putuje u štampu, Dodik pred Skupštinom RS iznosi svoje naprijed predočene stavove, sa zahtjevom da odluke visokog predstavnika budu odbačene.
Zija Dizdarević
(Oslobodjenje)
Add comment