Bio je ovo Veliki petak, jer se i Bajram poklopio s ovim najboljim danom u hefti…
Bajram se klanjao u svim nasim aktivnim dzematima, i ko sto bi nasi stari rekli:”Top puce i bajram prodje…”
Prodjose nam dani rahmeta, magfireta i oslobadjanja od dzehenemske vatre i sad trebamo da krenemo dalje da se suocavamo s svakidasnjim iskusenjima ali mnogo jaci i sigurniji u sebe i svoj iman…
Nakon Bajram namaza, obislo se i nase sehidsko mezarje gdje se proucio Ja-sin i dove pred nase sehide, a gdje smo se sami ponovo podsjetili na tragediju koja nam se desila i koja nam uvijek treba da je na pameti kako bi bili sto slozniji…
Nakon toga ljudi su se dostojanstveno razisli kucama kako bi zajedno s ukucanima podjelili Bajramske radosti…
A nekima je, nazalost, ovaj Bajram bio dan tuge, na ovaj Veliki petak, ispratili smo velikog covjeka, a broj ljudi na dzenazi kazivao je koliki je Gera, usitinu, bio covjek…
Bila je ovo najveca dzenaza u Prijedoru od naseg povratka, bilo je ljudi iz Kljuca, Sane, Prijedora, Kozarca… i svi su bili pogodjeni Gerinom smrcu, a velik broj njih nije bio u mogucnosti da prisustvuje…
Ja molim Svevisnjeg Gospodara da se smiluje nasem Geri i da ga uvrsti medju Svoje dobre robove i da ga uvede u obecani dzennet…
Drugi dan ramazanskog bajrama treadicionalno je postao Dan Sehida.
Sehidsko mezarje u Travniku, za mene je najtuznije mjesto na svijetu, jer tu leze moja braca, moji suborci, nasi najbolji sinovi i kceri.
Oni su svjedoci nase proslosti i cuvari nase buducnosti, i dok ih god budemo posjecivali bit će i nas i naše zemlje Bosne, bit će i naše djece koja će učiti i imati obavezu da dođu ovdje i svjedoče pred njima, kako bismo ih izvjestili dokle smo došli i da li smo dostojni njihova imena…
Ponovo se trebamo posjetiti na emanet koji su nam ostavili i moramo se drzati jedinstva, kao sto to Reis rece : “Nisam siguran da smo uvijek dostojni njihova imena i ljubavi kojom su nas obavezali prema nama samima. Veoma je važno da se među sobom ne dijelite, već da budete jedna duša i tijelo ”“ i to je poruka šehida.
Nama ovdje nema opstanka ako nismo zajedno.
I to je naš zavjet, da buduće generacije nikada ne zaborave da su šehidi dali svoje živote za ovu zemlju te da su svjedočili o svojoj vjeri i spremnosti da se žrtvuju.”
I onda, opet na kraju, novi dan-nova nafaka,…, i tako dodje i taj dan,… Sudnji dan…
Å ehidi, hej, miljenici, gdje ste vi?
Kraj česme, hej, stoji peškir vezeni!
I bardak, hej, od kojeg smo stvoreni!
Å ehidi, hej, miljenici, gdje ste vi?
Å ehidi, hej, evlijade, gdje ste vi?
U prahu, hej, trag tabana bosenih!
Ko klanja, hej, na sofama zelenim?
Å ehidi, hej, evlijade, gdje ste vi?
Å ehidi, hej, mirišljivi, gdje ste vi?
Kraj sela, hej, dvorci vaši po Bosni:
u bašči, hej, pokošeni cvjetovi!
Å ehidi, hej, mirišljivi, gdje ste vi?
Å ehidi, hej, ptice bjele, gdje ste vi?
Ko laste, hej, selice ste veseli!
Skup zvjezda, hej, u tespihu treptavih!
Å ehidi, hej, ptice bjele, gdje ste vi?
Add comment