Kozarac.ba

Tekabbelellahu minna ve minkum! (Allah primio i od nas i od vas!)

Bajram je bio i ostao simbol radosti, veselja, osmijeha i posebnog respekta.

To je vrijeme uljepšavanja, ukrasa, oblačenja nove odjeće koja u nama uliva novu nadu i ljudsku dušu čini raspoloženom i sretnijom.

U njemu se u jednom glasu stapaju riječi svih osoba upućivanjem dova, lijepih želja i srdačnih čestitanja, uzdižući se iskonskom snagom iznad preokupacija ovozemaljskih interesa.

Oko pet stoljeća u našim krajevima pod bajramom su poznata dva islamska posebna dana: Ramazanski i Kurbanski, ili kako ga neki popularno nazivaju, Hadžijski bajram.

Onaj dio stanovništva naših krajeva koji je prihvatio islam, zajedno s njim preuzeo je i obilježavanje ta dva mubarek dana, kao i način i vidove njihovog manifestiranja.

Naravno, u sve to unosio je i dio svog kulturnog naslijeđa, shodno društvenim, ekonomskim i drugim mogućnostima. Nekada su, usljed društveno-historijskih uslova i ekonomskih mogućnosti, ti dani bili posebno obilježavani, pa je za tim i naš narod nostalgično znao i u pjesmi žaliti:

Ni bajrami više nisu,
Kao što su nekad bili!

Međutim, čežnja za ovim posebnim danima, punim sjaja, radosti i veselja, ostala je tokom čitave godine, pa je to narod i u pjesmi lijepo izražavao:

Bajram ide, bajramu se nadam…

Inače, bajramima je pridavao posebnu pažnju svaki musliman, bez obzira na stepen svoje praktične privrženosti islamu. Ako se i desi da je neki musliman, kao individua, indiferentan spram određenog islamskog učenja ili propisa, on osjeća bajram, jer gotovo svi oni nose daleki eho bajramskog veselja iz djetinjstva i mladosti, dok su se nalazili u krugu roditeljskog doma, mahale ili sela.

S obzirom da gotovo svi muslimani, manje-više respektiraju te dane i učestvuju, na ovaj ili onaj način, u njihovom obilježavanju, neophodno bi bilo ukazati na islamske propise u vezi s tim danima, kako bi naši postupci bili što bliži islamskom obilježavanju tih mubarek dana.

Otkuda ime bajram?

Očito je da smo ime za ove dane odmora i veselja preuzeli od Turaka, jer bayram u turskom jeziku označava vjerski praznik, praznik uopće, slavlje i veselje. Isti termin se koristi i u perzijskom jeziku. Ovi dani na arapskom jeziku nazivaju se ‘id što znači praznik, blagdan, godišnjica, bajram. Iz izvornog značenja ove riječi el-‘id zaključujemo da su ovi dani vraćanja i obnove veselja i radosti, kao i navika da se ljudi okupljaju u ime nečega i oko nečega, a uz to, predstavlja njihovu čežnju i želju za tim.

Šta je smisao bajrama?

Skoro da ne postoji ni jedna ljudska zajednica na svijetu koja se ne veže za neke više ideale, ciljeve i stremljenja.

Na putu ostvarenja tih ciljeva ona prolazi razne etape od kojih neke ostavljaju vidnog traga u emotivnom biću njenih članova. To su momenti veselja ili tuge, sretnog izbavljenja iz nekih neugodnih situacija ili poteškoća i stradanja koja su prebrođena.

To mogu biti i postignuti uspjesi nakon teško prebrođenih duhovnih, intelektualnih i materijalnih kriza.

Sve je u vezi s datumima, mjestom i ljudima. Vremenom, neki od tih praznika postaju univerzalni i prihvate ih i druge generacije i zajednice, daleko od mjesta i vremena njihovog nastanka.

To su oni praznici koji u sebi sadrže supstancu općeljudskog i elemente univerzalnog. Da li će neki događaj ili datum imati takvo svojstvo uveliko zavisi od ideala na kojima se bazira i kojem poziva.

Ako se zapitamo: čemu poziva muslimanski bajram i kakvo on veselje predstavlja za muslimane, onda ćemo vrlo brzo doći do zaključka da i jedan i drugi bajram dolaze nakon znakovitih iskušenja, borbe i pobjeda.

Bajrami su samo svojevrsni usklici i vjesnici pobjede nad iskušenjima koja su prevladana.

Ramazanski bajram je proslavljanje pobjede nad svojim nefsom, pohotama i strastima.

Pohote i strasti bezgranično vode požudi za jelom, pićem, seksualnim i materijalnim uživanjima, pa je istinsko veselje, ako se bar jedan mjesec u godini napravi ta sretna ravnoteža u sebi između duhovnog i materijalnog.

Zar nije pravo veselje ne podleći silama požude i strasti koje vode prizemnosti i uništenju?!

Zar nije pravo veselje pobijediti predvodnike kufra i mraka na Bedru, koji je bio 17. dan Ramazana, a ta borba je za muslimane bila biti ili ne biti, nastaviti započetu misiju ili sve prekinuti?!

Zar teravih-namaz, drugi namazi i angažiranije učenje Kur'ana u toku ramazana, ne predstavljaju jačanje volje i snage muslimana i poražavanje Iblisa i njegove vojske i zar sve to ne obilježiti posebnim veseljem i čestitanjem jednih drugih na trijumfalnoj pobjedi?!

Kurban-bajram, takođe, predstavlja pobjedu nad egoizmom i nad samim sobom.

To je veselje zbog vanredne pobjedu Ibrahima, a.s, nad Iblisom koji ga je pokušao omesti u njegovom usponu ka Allahovoj, dž.š., milosti.

Naši kurbani koje koljemo za vrijeme ovog bajrama upućuju na naše požrtvovanje i pobjedu nad svojim nefsom i škrtosti koja stanuje u našoj blizini. Uz to, ovaj bajram se naziva još i hadžijski, zato što žrtvujemo svoj komoditet, svoja sredstva i brojne druge pogodnosti i upućujemo se na neizvjestan put, kako bismo u blizini Kjabe i stojeći na Arefatu zadali posljednji udarac Iblisu, koga ćemo svojim prisustvom na tim mjestima, totalno poraziti, slomiti i uništiti.

Zar poslije takvih iskušenja i sjajne pobjede ne treba manifestirati svoju radost i veselje?!

Upravo zbog svega toga, kako primjećuje i naš rahm. prof. mr Nijaz Šukrić, bajrami se po elementima duhovnosti i visoke poruke, a ne po načinu zabave, veselja i igre, odlikuju nad praznicima drugih.

Utemljenost bajrama i bajram-namaza

Bajram se posebno počeo obilježavati nakon Hidžre. Vjerovjesnik, s.a.v.s, ga je zamijenio za dva praznika koji su bili prakticirani u Medini prije dolaska islama.

Enes b. Malik, r.a, prenosi i kaže: «Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s, došao u Medinu vidio je da dva dana Medinjani provode u igri i veselju, pa ih je upitao: «Kakvi su to dani?» Odgovorili su: «Igrali smo i zabavljali se u njima prije dolaska islama !». Tada je Poslanik, s.a.v.s, rekao: «Allah vam je ta dva dana zamijenio sa boljim od njih, a to su Ramazanski i Kurbanski bajram!».

Bajram-namazi su utemeljeni prve godine po Hidžri. Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi: «Allahov Poslanik, s.a.v.s, je izlazio na dan Ramazanskog i Kurbanskog bajrama na musallu i prvo čime bi počeo bio je namaz. Zatim se okrenuo i stao licem okrenutim narodu, dok su oni sjedili u safovima. On ih je savjetovao, davao preporuke i naređenja. Ako je htio da tada odabere jednu vojnu jedinicu, učinio bi to, a ako je htio nešto da naredi, naredio bi, a zatim se udaljio».

Tretiranje bajram-namaza

Bajram-namaz islamski pravnici tretiraju različito, od sunneti muekkede kod malikija i šafija, preko fardi kifaje kod hanbelija do vadžiba kod hanefija.

Učenjaci hanefijskog mezheba tretiraju bajram-namaz kao vadžib svakom onom kome je džuma-namaz farz, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s, bajram-namaz stalno obavljao a uz to je i naređivao ljudima da izađu i klanjaju ovaj namaz.

Oni ovaj stav temelje na autentičnom hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji prenosi Ummu ‘Atijje, r.a: «Naređivano nam je da izađemo i izvedemo i neudate djevojke iz svojih odaja i žene u vrijeme menstrualnog ciklusa koje bi stajale iza svijeta, učeći tekbire i dove zajedno sa narodom, nadajući se postizanju berićeta i oprostu grijeha koji nosi taj dan».

Način klanjanja bajram-namaza

Bajram-namaz, i jedan i drugi, imaju samo dva rekjata.

Za valjanost ovog namaza važe isti uvjeti kao i za džuma-namaz, s tim što je ovdje hutba sunnet, pa se može, u krajnjem slučaju, i izostaviti, ali je vrednije obaviti ovaj namaz sa hutbom koja dolazi nakon klanjanja dva rekata.

Ovaj namaz se klanja bez ezana i ikameta, na temelju hadisa Džabira b. Semurea, r.a, u kojem kaže: «Sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s, sam klanjao više puta bajram-namaz, bez ezana i ikameta».

Ova dva rekjata se klanjaju kao i svaka druga dva rekjata namaza, s tim što se dodaju, u hanefijskom mezhebu, po tri tekbira sa dizanjem ruku kao kod početnog tekbira i to: na prvom rekjatu odmah nakon proučenog Subhaneke a na drugom rekjatu nakon završetka učenja a prije odlaska na ruk'ju; šest na prvom a pet na drugom rekjatu kod malikija i hanbelija a sedam na prvom a pet na drugom kod šafija.

Tekbiri, osim početnog, su sunnet, pa ako bismo ih izostavili, namjerno ili nenamjerno, nećemo pokvariti ovaj namaz.

Na ovom namazu, shodno hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s, uči se, prema jednoj predaji, sure Kaf na prvom a sure El-Kamer na drugom rekjatu, dok se, prema drugoj predaji, uči na prvom sure El-A'la a na drugom sure El-Gašije.

Nema namaza ni prije ni poslije bajram-namaza

Treba napomenuti da se ovaj namaz klanja kada Sunce odskoči koliko za koplje ili dva ili, otprilike, 45 minuta nakon izlaska sunca i traje sve dok sunce ne dođe u zenit i u tom periodu nema namaza ni prije a ni poslije ova dva rekjata, shodno hadisu Ibn Abbasa, r.a, koji kaže: «Vjerovjesnik, s.a.v.s, nije klanjao ništa ni prije a ni poslije dva rekjata ramazanskog bajrama».

Negacija klanjanja bilo kakvog namaza prije ili poslije bajram-namaza odnosi se, kako tvrdi Ibn Hemmam, na klanjanje u džamiji ili na musalli. Međutim, ima predaja u kojima se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, klanjao dva rekjata kod kuće kada se vratio sa bajram-namaza, kao što se navodi u predaji Ebu Se'ida el-Hudrija, r.a u kojoj on kaže: «Allahov Poslanik, s.a.v.s, nije klanjao ništa prije bajram-namaza a kada bi se vratio kući, klanjao bi, tada, dva rekjata».

Oživljavanje bajramskih noći

Mustehab je noć uoči bajrama oživjeti zikrom, namazom, učenjem Kur'ana, tekbirom, tesbihom i istigfarom. Ako se ne može provesti cijela noć u ibadetu Allahu Uzvišenom, onda treba prakticirati jednu trećinu ili bar jedan dio noći.

Ebu-d-Derda’, r.a, kaže: «Ko provede noć uoči bajrama u ibadetu Allahu, neće mu umrijeti srce onoga dana kada srca budu umirala!».

Dova uoči bajrama se prima

Treba iskoristiti noći uoči bajrama za dove koje se ne odbijaju. U noći uoči bajrama dova se prima kao što se primaju dove, kao što primjećuje Imam Šafija, uoči petka, uoči prvog redžeba i uoči petnaeste noći ša'bana.

Puno učiti tekbire

Mustehab je puno učiti tekbire u noći uoči Bajrama i tako činiti sve do početka ramazanskog bajram-namaza, a za vrijeme Kurban-bajrama tekbire treba učiti sve do ikindije četvrtog dana Bajrama. To je vadžib za svakog punoljetnog muslimana nakon svih farz-namaza.

Tekbiri-tešrik glasi: Allahu ekber. Allahu ekber. La ilahe illellahu vallahu ekber. Allahu ekber ve lillahi-l-hamd.

Kupanje prije bajrama

Lijepo bi bilo okupati se prije bajram-namaza, jer je to bila praksa Poslanika islama, s.a.v.s, kao što prenosi Ibn ‘Abbas, r.a: «Allahov Poslanik, s.a.v.s, bi se okupao na Ramazanski i Kurbanski bajram».

Ibnu-l-Kajjim ocjenjuje ovu predaju slabom, ali zato navodi vjerodostojnu predaju Malika od Nafi'a da se ‘Abdullah b. Omer, r.a, koji je najdosljednije slijedio sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kupao za bajram prije nego bi izišao da klanja bajram-namaz.

Namirisavanje i oblačenje najljepše odjeće

Lijepo je namirisati se na bajram, oprati zube i obući najljepše odijelo koje osoba ima u tom trenutku. Zna se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, oblačio najljepši ogrtač koji je imao za vrijeme bajrama i za vrijeme džuma-namaza. Nafi’ prenosi: «Abdullah b. Omer, r.a, je za vrijeme bajrama oblačio najljepše odijelo».

Pojesti nešto prije ramazanskog bajram-namaza a ne činiti to prije kurban-bajrama

Prije ramazanskog bajram-namaza treba nešto pojesti, kako bismo napravili razliku između tog dana i prethodnih dana posta. To se može učiniti sa hurmom i sl., ali taj broj treba biti neparan.

Za vrijeme Kurban-bajrama ništa prije namaza ne treba jesti, kako bi prvi zalogaj toga dana bio od kurbana koji se taj dan zakolje.

Burejde, r.a, prenosi: «Vjerovjesnik, s.a.v.s, ne bi izišao na dan Ramazanskog bajrama dok ne bi nešto pojeo, niti bi išta, na dan Kurbanskog bajrama jeo dok ne bi klanjao bajram-namaz». U drugog predaji koju prenosi Enes b. Malik, r.a, se kaže: «Vjerovjesnik, s.a.v.s, bi na dan ramazanskog bajrama ujutro, prije negoli iziđe na musallu, pojeo nekoliko hurmi».

Imam Ahmed prenosi predaju Burejde, r.a, u kojoj se kaže: «Allahov Poslanik, s.a.v.s, ne bi izlazio na dan Ramazanskog bajrama dok ne bi nešto pojeo, a na dan Kurban-bajrama ne bi ništa jeo dok se ne bi vratio sa bajram-namaza, pa bi onda jeo od svog kurbana».

Otići na bajram-namaz jednim a vratiti se drugim putem

Sunnet je otići jednim putem na bajram-namaz a vratiti se, po mogućnosti, drugim, kao što je to činio Poslanik islama, s.a.v.s, kako prenose Ebu Hurejre, Ibn Omer, Ebu Rafi’ i Džabir, r.a: «Vjerovjesnik, s.a.v.s, bi otišao na bajram-namaz jednim a vraćao se drugim putem».

Ebu Hanife i većina učenjaka, na temelju ovog hadisa, smatraju da je mustehab i imamu i džematlijama da na bajram idu jednim a vraćaju se drugim putem.

Tumačeći ovaj hadis Ibnu-l-Kajjim el-Dževzijje, Ibn Hadžer el- ‘Askalani i dr. učenjaci navode više mišljenja zbog čega se treba vraćati drugim putem, pa kažu da je to zbog toga što odlazeći jednim a vraćajući se drugim putem imamo priliku zaraditi bereket i jednog i drugog puta, jer će nam taj put svjedočiti na Sudnjem danu, radi svjedočenja ljudi i džina koji stanuju pored tih puteva, radi sretanja više ljudi i poznanika i nazivanja selama i čestitanja bajrama, radi posjete živih i mrtvih rođaka i prijatelja i radi osluškivanja potreba ljudi i, eventualno, pomoći njima, a uz to prolazeći i učeći tekbire manifestiraju se simboli islama i time se razočaravaju licemjeri.

Kako čestitati bajram drugima?

Ashabi su čestitali jedan drugom bajram riječima: «Tekabbelellahu minna ve minkum! (Allah primio i od nas i od vas!)».

Vasile, r.a, o tome prenosi: «Sreo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s, na bajram i rekao mu: «Tekabbelellahu minna ve minke!». On je odgovorio: «Da. Tekabbelellahu minna ve minke!».

Kod nas je uobičajeno čestitanje riječima: Bajram (šerif) mubarek olsun, što u prevodu s turskog jezika znači: Neka ti je sretan (časni) bajram!

Zaključak

Treba na kraju konstatovati da bajrami treba da nas inspirišu za nove pobjede i da budu trenuci predaha koji će nas ojačati za realiziranje novih projekata i zamisli, a ne da budu prigoda za beskorisnu zabavu.

Bajram se ne smije svesti na puku manifestaciju užitka bez ikakvog smisla i značenja.

To trebaju biti dani obnavljanja snage a ne dani narastanja slabosti iz niskosti i dani manifestiranja principa i morala a ne veličanja pohota, strasti i materijalnog uživanja.

To su dani kada treba da se osjeća snaga i sposobnost mijenjanja stanja, a ne moć mijenjanja odjeće.

To su dani u kojima se šalje poruka ummetu kako se uspostavlja i širi duh dogovora. Prilika je to da ovaj narod pokaže svoje pozitivno naslijeđe, da dokaže da može ukorak sa vremenom i da druge uvjeri da nije slaba zajednica.

Radi tih snažnih poruka i značenja u islamu je uspostavljen, kako lijepo primjećuje Mustafa er-Rafi'i, mubarek dan, kao nasljeđe i znak vremena, da bi svaka generacija nasljeđenom mogla pridodati znakove svog vremena, kao posvjedočenje trajnog hijeropovijesnog pregalaštva ummeta kroz potvrđivanje njenog uma u službi njenih vitalnih interesa.

Ukratko, dani bajrama iako su praznici nisu prazni dani, već su kod muslimana ispunjeni bogatim sadržajima, od ibadeta u noćima bajrama, do klanjanja bajram-namaza i učenja tekbira, preko pojačane lične, porodične i džematske higijene (kupanje, abdest, uljepšavanje kuća, mjesta stanovanja, džamija, mesdžida i sl.), lijepog odijevanja, posjeta rodbine i prijatelja (i živih i mrtvih), čestitanja i naglašene komunikacije između muslimana, naglašenog ugošćavanja tih dana do dijeljenja kurbanskog mesa i sadakatu-l-fitra čime se socijalna slika brojnih pojedinaca poboljšava a ljubav među vjernicima, na taj način, jača i postaje sve prisutnija.

Bajram Šerif Mubarek Olsun!

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.