Kreševo

piše:A. Burić:

Vijest da je jučer u Kreševu potpisana deklaracija o načelima ustava Bosne i Hercegovine i da su je potpisali hrvatski tzv. lideri, ne bi me se trebala previše ticati, jer karte su već odavno podijeljene. Svi se političari “bave” svojim narodima, i kroje im kape i duše, a manjina kojoj pripadam ionako je izgubila sve šanse za ozbiljnije političko organiziranje.

Stvar se, inače, ne bi ticala nikoga normalnog jer vodi u daljnju segregaciju u BiH po nacionalnom principu i u tom smislu nije ništa novo da nije dva detalja u njoj. Prvi je mjesto potpisivanja, a drugi činjenica da se time samo potvrđuje stara istina da je zadnjih dvadesetak godina vođen rat protiv manjina.

Kad mi neko spomene Kiseljak, k”™o da mi je spomenuo Pale!

Ova replika, koja se odmah nakon rata često znala čuti u sarajevskim razgovorima, nije važila za neke druge toponime u BiH. Pogotovo ne za Kreševo, reklo bi se. Poduzetnički duh, pa i poslovična blagost ondašnjeg svijeta (gdje još na svijetu imaju Guarnerijevu violinu na kojoj sviraju narodne pjesme?), činilo je Kreševo prijateljskim toponimom u koji se rado ide.

Čelnici hrvatskih stranaka su mirno pregazili preko toga jer oni s Kreševom, vidjećemo i zašto, i ne računaju previše ozbiljno.

Cilj i namjena ovakvih skupova je da se obezbijedi život “svom” narodu, isključivo tamo gdje on predstavlja većinu. Uz sve obzire, oko sedam hiljada Kreševljaka ne može biti većina u regiji gdje živi oko 400.000 Bošnjaka. I tu “pada” priča o ravnopravnosti u koju se zaklinju tri doktora, jedan inženjer i trgovac suhomesnatim proizvodima, te jedan bivši zakleti komunista i ordinarni redikul.

Kreševska deklaracija, dakle, neće zaštititi Hrvata ili Hrvaticu u Sarajevu, ili u Kreševu; ona hoće zacementirati ono što se podjelama dosad uspjelo postići. U ratu, takva je politika rezultirala egzodusom iz srednje Bosne. Jadnici koji su se, od čitavog Zapada, uspjeli dočepati samo zapadne Hercegovine, osnovali su naseobine i nazvali ih po Å ušku i Bobanu. Ti nedovršeni čardaci ni na nebu ni na zemlji apsolutno oslikavaju duhovno stanje svojih graditelja. Nisu za tamo gdje su došli, a tamo odakle su otišli, niko ih neće.

Biće, dakle, da se valja samoorganizirati: eventualnu buduću suštinski multietničku snagu u Bosni i Hercegovini, čini se, mogu napraviti samo oni koji su u svojim sredinama manjine, i onda se udružiti.

Pitanje opstanka ove zemlje je pitanje kako je Srbinu u dijelu Federacije s bošnjačkom većinom, Hrvatu gdje je ambijent apsolutno srpski i Bošnjaku u dijelu Federacije u kojem su skoro stopostotno Hrvati.

Brat je mio ma koje vjere bio, samo neka je Bosanac, kaže parafraza jedne stare narodne izreke. Budući da su Bosanci manjina svugdje gdje većinu čine narodi, ostalo nam je zaista vrlo malo mogućnosti. Inače, završićemo kao kolateralna šteta. Kao Kreševo u rukama onih koji nemaju pojma o tome šta ono znači za Bosnu i Hercegovinu, ali u njemu potpisuju svoje povijesne deklaracije.

Ustvari, možda to i rade upravo zato što znaju šta za ovu zemlju znači Kreševo.

(Oslobodjenje)